Uzbudljiva praizvedba

23. koncertna sezona Varaždinskog komornog orkestra: dir. Anđelko Igrec, solisti: Ivana Penić Defar, violina, Milan Čunko, viola, Velika koncertna dvorana, Varaždin, 9. travnja 2017.

  • Varaždinski komorni orkestar, foto: Zdenka Weber

    Četvrti ovosezonski koncert Varaždinskog komornog orkestra (VKO) održan je u Velikoj koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu 9. travnja i kao što je to tradicija u publici je uz varaždinske slušatelje bio i znatan broj Zagrepčana koji unazad više godina dolaze autobusima povezujući posjet koncertu s ugodnim izletom u Grad Varaždin i Varaždinsku županiju. Za koncertnu sezonu VKO uobičajeno je da svaki program odabire, uvježbava i njime ravna drugi dirigent pa je tako četvrtim koncertom ravnao maestro Anđelko Igrec (Heidelberg, 1968), skladatelj, orguljaš i dirigent koji je studij kompozicije, crkvene kompozicije, orgulja, improvizacije i orkestralnog dirigiranja pohađao i diplomirao na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču. Od 1999. godine djeluje Igrec kao katedralni orguljaš i zborovođa te voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije. Osnivač i voditelj katedralnog zbora Chorus angelicus s kojim je izveo veliki broj djela hrvatskih i svjetskih skladatelja, autor je i niza vokalno-instrumentalnih skladbi koje je praizveo sa svojim zborom. Na prošlogodišnjim 46. Varaždinskim baroknim večerima Igrec je za izvedbu Bachove Muke po Ivanu, u čijoj su izvedbi sudjelovali solisti, mješoviti katedralni zbor Chorus angelicus i Hrvatski barokni ansambl nagrađen festivalskom Nagradom Ivan Lukačić. Od 2012. godine djeluje i kao šef-dirigent orkestra Prijatelja glazbe u austrijskom gradu Badenu u blizini Beča.
    Anđelko Igrec, arhivska fotografija, foto: VBV, 2016.
    Prigoda dirigiranja Varaždinskim komornim orkestrom bila je ujedno i mogućnost praizvedbe Koncerta za violinu, violu i gudače koji je Anđelko Igrec skladao ove godine na poticaj violinistice Ivane Penić Defar i violista Milana Čunka, članova VKO. Posvetivši svoje najnovije ostvarenje glazbenicima koji su potakli njegov nastanak, autor je u programskom tekstu dao opis djela koje se sastoji od četiri stavka „inspiriranih dijelovima biblijske Pjesme nad pjesmama“. Skladatelj naime dvoje solista shvaća kao par koji u prvom stavku, Allegru, uz motoričko pulsiranje gudača isprepliće svoju vedru pjesmu, dok je u drugom stavku, prema autorovom opisu, evociran ugođaj noći kroz široku pjesmu zaljubljenoga para. Taj Andante sostenuto ispunjava skladatelj cvrkutom ptica i nježnom raspjevanošću koja se postupno pretvara u ubrzani Presto possibile da bi se na kraju stavku ugođaj smirio i prešao u treći stavak – Scherzando, lagani ples. Četvrti stavak – Allegro molto, finalna je svečanost, ubrzanje uz zgušnjavanje teksture, uspon akordičkih sklopova, sve do vrhunca ekstaze, nakon koje slijedi završni smireni pjev.

    Solisti, violinistica Ivana Penić Defar (Zagreb, 1972), zamjenica koncertnog majstora u Simfonijskom orkestru HRT-a, prva violinistica Kvarteta Rucner i jedna od koncertnih majstorica VKO, te violist Milan Čunko (Varaždin, 1957), redoviti profesor viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i jedan od osnivača VKO, ugledni su hrvatski gudači s respektabilnim karijerama i brojnim solističkim nastupima. Solističke dionice Igrecova dvostrukog Koncerta izveli su nadasve virtuozno, angažirano i vrlo pažljivo surađujući u glazbenim dijalozima u kojima na vrlo simpatičan način violina ponekad predvodi krajnje brbljavu igru s mnogo nota dok je viola smirenija i djeluje kontrolirano. Pa ako se želi pratiti skladatelj opis ljubavnoga para, vjerojatno je to bila njegova intencija da ženski dio para i glazbeno više priča.
    Varaždinski komorni orkestar, foto: Zdenka Weber
    U svakom slučaju, Igrecov Koncert za violinu i violu nedvojbeno je obogaćenje suvremene hrvatske koncertne literature za ta dva instrumenta zajedno (trenutno mi se ne mogu sjetiti niti jednog drugog koncerta u hrvatskoj baštini koji spaja violinu i violu, ali zacijelo postoji). Tehnička zahtjevnost i prvenstveno melodijska izražajnost glazbe uz vrlo uzbudljivu ritmičku razigranost elementi su po kojima se novi koncert uključuje kao vrijedno ostvarenje glazbe čija se komunikativnost ogleda u dobrom i spontanom prihvaćanju slušatelja. Dugotrajni pljesak to je i potvrdio.

    Na početku programa VKO je pod pažljivim vodstvom Anđelka Igreca vrlo koncentrirano izveo Sedmu simfoniju u G-duru Amanda Ivančića, a nakon pauze opsežni Prvi concerto grosso za gudačkui orkestar i obligatni klavir švicarsko-američkog skladatelja Ernesta Blocha. Četiri glazbeno vrlo sadržajna stavka u kojima je duhovito barokna forma concerta grossa ispunjena bogatim melodijsko-harmonijskim elementima romantične provenijencije protkane politonalnim harmonijama kakve je dao početak 20. stoljeća, izuzetno su zanimljivi primjeri iz opusa skladatelja kojega manje poznajemo ili smo tek negdje čuli njegovo ime. Tako je Anđelko Igrec odabirom upravo ove partiture znatno upotpunio repertoar orkestra a publiku upoznao s manje poznatom i uzbudljivom glazbom nastalom u Sjedinjenim Državama 1925. godine. Pljesak je trajao dugo a utihnuo je tek nakon odsviranog dodatka i više naklona vidno zadovoljnih glazbenika.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 19. travnja 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike