U jednom dahu

22. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Marijan Đuzel, klavir, 20. travnja 2017.

  • Marijan Đuzel, arhivska fotografija, foto: Krešimir Mihelić (2015), facebook Marijan Đuzel

    Pijanist Marijan Đuzel (Imotski, 1990) posve je zasluženo proglašen pobjednikom 49. Tribine Darko Lukić. Dokazao je to ne samo sjajnim recitalom u sklopu prošlogodišnje Tribine nego i na nagradnom koncertu održanom 10. travnja na završetku ovogodišnje jubilarne 50. Tribine. Lijep je običaj da se laureatima tog tradicionalnog natjecanja Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (Ciklus Mladi u Lisinskom) daje mogućnost daljih promocija, kao što je to bilo i u izravnom prijenosu njegova koncerta u Salonu Očić uz birani program i razgovor s urednikom i voditeljem Brankom Magdićem.

    Tom prigodom otkriveni su zanimljivi biografski podaci kao što je to primjerice glazbeno naslijeđe u mnogobrojnoj obitelji sa šestero djece, školovane u rodnom Imotskom i Splitu te završeni studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Đorđa Stanettija i aktualno usavršavanje na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu u klasi prof. Aleksandra Madžara. A tu su i međunarodni uspjesi na koncertima i natjecanjima, od kojih izdvajamo Međunarodno pijanističko natjecanje Alessandro Casagrande u Italiji i Beethovenovo natjecanje u Beču. I upravo je bonski majstor već nekoliko godina u žiži interesa mladog umjetnika, pa je izborom 5. i 6. iz njegovih Šest bagatela, op. 126 počeo program.

    I kao što je veliki Beethoven i u ovoj svojoj posljednjoj zbirci bagatela usavršio taj popularni oblik malih skladbi do savršenstva, tako je i u svojoj posljednjoj 32. Sonati za klavir u c-molu, op. 111 iskoračio u svoj osebujan inovativan stil mladog romantizma ne samo u formalnom obliku od dva stavka za razliku od klasičnih tri, nego i u rasporedu polaganih i strastvenih ulomaka koje je Marijan Đuzel tako studiozno, analitički i poetski povezao u dojmljivu cjelinu. Pregledno i maštovito, uz pomoć pravog odabira tempa postigao je razgovjetnost, izražajnu agogiku i dinamičku iznijansiranost. Ta kompleksna i rijetko izvođena sonata izazvala je punu pozornost i sasvim očekivan dugotrajan pljesak i ovacije publike u Salonu Očić.

    Za nastavak programa odabran je još jedan značajan predstavnik ranog romantizma – Robert Schumann s dva broja iz ciklusa Šareni listovi, op. 99 (prvim s prelijepom pijevnom temom i četvrtim sanjarskog ugođaja) što je svojom jednostavnošću i izražajnošću lijepo korespondiralo s Beethovenovim bagatelama. Za kraj koncerta Marijan Đuzel je odabrao dvije ugođajem slične, nemirne i virtuozne skladbe – Tokatu u C-duru, op. 7 Roberta Schumanna i 12. Etidu u c-molu , op. 25 Frédérica Chopina, koje je izveo u jednom dahu. Bio je to besprijekoran, dojmljiv i efektan završetak nadasve uspješnog nastupa pijanista Marijana Đuzela, zaokružen u dodatku s još jednom Beethovenovom Bagatelom.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 24. travnja 2017.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...