Pet čudesnih klavirskih svjetova

2. sezona ciklusa Cristoforium: Omiljeni klaviri slavnih skladatelja, predavanje Paul McNult i Viviana Sofronitsky; koncert Viviana Sofronitsky, fortepiano, Hrvatski glazbeni zavoda, 20. travnja 2017.

  • Viviana Sofronitsky i Paul McNulty, foto: Zdenka WeberKoncert održan 20. travnja u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda naslovljena Omiljeni klaviri slavnih skladatelja i prije njega u Maloj dvorani održana radionica i upoznavanje s programom koji je u svojem ciklusu pripremila Umjetnička organizacija Cristoforum svima koji su ga čuli i upoznali goste ostat će zacijelo u dugom sjećanju. Gosti su bili pijanistica Viviana Sofronitsky sa suprugom Paulom McNultyjem, graditeljem instrumenata, a na podiju i ispod njega publiku je dočekalo čak pet klavira starije izrade, dakle instrumenata s tipkama sa starim nazivom fortepiana. Naime, bračni par koji sa svojim instrumentima putuje Europom vozeći ih u dobro osiguranom kombiju posebni je primjer poklonika starih klavira pri čemu je Amerikanac Paul McNulty zacijelo jedan od najcjenjenijih suvremenih graditelja replika povijesnih fortepiana te sa svojim klavirima koje smo imali priliku vidjeti i čuti u Zagrebu osobita atrakcija i zadivljujuće ugodan partner za razgovor, a Ruskinja Viviana Sofronitsky nedvojbeno je jedna od najuglednijih svjetskih stručnjakinja za izvođenje klavirske glazbe iz razdoblja klasike i romantizma na povijesnim instrumentima. S adresom boravišta u Pragu taj vrlo simpatičan i za komunikaciju sa slušateljima nadasve otvoren i srdačan bračni par priredio je doživljaj doista posebne vrste.
    Viviana Sofronitsky, foto: Zdenka Weber
    Za brojne mlade pijaniste koji se posvećuju pijanizmu s puno entuzijazma i zacijelo s mnogo velikih očekivanja (a budući da svakako nisu Dickensov Pip onda su uz njih i na žrtvu spremni roditelji i svakako ambiciozni pedagozi, uglavnom vrijedne profesorice klavira na zagrebačkim srednjim glazbenim školama jer na sveučilišnoj razini taj samoprijegor bitno splašnjava), mogućnost upoznavanja zvuka i interpretacija na povijesnim fortepianima mogla bi biti poticaj i za kasnije specijalizacije. Kada je pak riječ o slušateljima koji su s velikim zanimanjem pratili uvodne napomene graditelja McNultyja, koji je nakon svakog naslova govorio kako bi pijanistici dao vremena da se presvuče (a haljine su bile zaista prelijepe, stilski osmišljene, pri čemu je žarko crveno odijelo za izvedbu Chopinova Nokturna u c-molu, op. 48, br. 1 neodoljivo asociralo na burnu vezu genijalnog skladatelja s ekstravagantnom spisateljicom Aurore Dupin Dudevant alias George Sand).

    Pet predstavljenih klavira pretpostavljalo je i pet skladateljskih imena i to poredanih u kronološkom slijedu od ranog klasicizma do romantizma. Tako je Viviana Sofronitsky interpretirala Sonatu u g-molu, W. 65/17 Carla Philippa Emanuela Bacha na kopiji fortepiana Johanna Andreasa Steina (oko 1788. godine), Fantaziju u c-molu, KV 475 Wolfganga Amadeusa Mozarta na replici fortepianu Antona Waltera (oko 1792. godine), Impromptu u B-duru, D. 935 (op. posth. 142, br. 3) Franza Schuberta na replici fortepianu Conrada Grafa (oko 1819. godine), već spomenuti Chopinov Nokturno na kopiji fortepiana Josepha Étienna Camilla Pleyela (1830. godina) i Funérailles, S. 173/7 Franza Liszta na replici fortepiana tvrtke Boisselot et fils (1846. godina). Doista, trebalo je izbliza pogledati svaki od tih, dakako rukom izrađenih glazbala i moralo se odati priznanje i pokazati divljenje graditelju McNutyju koji s toliko stručnosti i znanja ali i s toliko predane ljubavi izrađuje svaki pojedini instrument i pomno u češkim šumama bira drvo koje će obraditi i izgraditi u fortepiano prema povijesnom uzoru.
    Viviana Sofronitsky, foto: Zdenka Weber
    Doživljaj pak slušanja interpretacija odabranih djela sa zvukovnim predispozicijama i karakteristikama svakog fortepiana, a kronološki slijed gradnje instrumenata i izuzetni dometi graditelja među kojima je i majstor Louis-Constantin Boisselot, osobni prijatelj Franza Liszta za kojega je i gradio fortepiana, bili su osobito edukativna prigoda za upoznavanje akustičkih pa onda i stilskih značajki svakog desetljeća kako su se javljali i proslavljali odabrani skladatelji. Čuli smo tako uglavnom dobro poznate skladbe mahom pijanističkih virtuoza, ali ovaj put u autentičnom zvuku koji su oni poznavali, jer njima je dakako njihov instrument bio istovremeno i produljena ruka za stvaralački rad. Odlična, tehnički nadasve sposobna i za interpretacije, agogiku i dinamiku izuzetno osjetljiva pijanistica Viviana Sofronitsky predstavila je glazbu i glazbala na način da smo mogli na trenutak pomisliti kako se nalazimo u nekom krasnom aristokratskom salonu Weimara, Beča, ili Pariza. Publika je vidno uživala što je i potvrdila gromoglasnim pljeskom a brojni mladi talenti još su dugo isprobavali fortepiana pokazujući bravuru koja nam ulijeva povjerenje u daljnje uspjehe i hrvatskog pijanizma. Dakako treba uputiti pohvalu organizatoru koncerta, a budući da je dobro poznata zaljubljenost u stare klavire i njihovo sakupljanje profesora klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Ljubomira Gaštarovića, kao i organizatorske sposobnosti voditelja Umjetničke organizacije Cristoforum, koju vode njegov sin Danijel Gašparović i kolega mu Krešimir Starčević, obojica pijanisti, za očekivati je još mnoge zanimljive i poticajne klavirske recitale u Hrvatskom glazbenom zavodu.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. travnja 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike