Gušt neprijeporne vještine

Ciklus Pleyel Svetislava Stančića: U spomen na Branku Musulin, Aljoša Jurinić, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 19. svibnja 2017.

  • Aljoša Jurinić, arhivska fotografija, screenshot Youtube

    Nagrađivani pijanist Aljoša Jurinić u kratkom dvogodišnjem razdoblju predstavio je već treći program različitih djela iz svoga repertoara u rodnom gradu. O natjecateljskim uspjesima redovito se izvještava i pridaje im se dužna pažnja. Pobjedi na Schumannovu natjecanju ponajmanje, a sve više od razglašenog finala Chopinovog natjecanja, do vrlo visokog, petog mjesta u Leedsu na natjecanju Kraljice Elizabete. Aljoša Jurinić rođen je godine 1989. i sada je na natjecateljskoj dobnoj granici. S dobrom popudbinom uskoro još odlazi preko Oceana do natjecanja Van Cliburn. Ono je također postalo prestižno kada ga je pustinjskoj nedođiji Fort Wortha osnovao pobjednik natjecanja Čajkovski i ondašnjoj političkoj dobroj volji približavanja Amerike i tadašnjeg SSSR-a. Pobijedio je Van Cliburn – Amerikanac u Moskvi što je bilo ravno čudu u tadašnjim hladnoratovskim okolnostima.

    Za ciklus Pleyel Svetislava Stančića nastupio je u Hrvatskom glazbenom zavodu. Recital je bio posvećen uspomeni na Branku Musulin, pijanisticu koja je velik dio karijere ostvarila u Europi odselivši se u Njemačku. Iako njezine snimke nisu dostupne na kompaktnim pločama, o umjetničkim dosezima svjedoče vrijedne snimke radijskih postaja u Hrvatskoj i Njemačkoj. Tako je Branka Musulin zacijelo bila jedna od najuspješnijih studentica iz klase Svetislava Stančića iako se o njoj i premalo zna.

    Spretno i kompatibilno, gotovo pripovjedno bio je sastavljen program Jurinićeva jednodijelnog recitala. Njegov je oslonac bio na otvorenim mogućnostima tonskog nijansiranja i isticanju bogatstva zvukovnosti dragocjenog instrumenta što je umjetnikov pravi izbor. Recital je otvorio akvarelnim dodirom skladbe Mélancolie Blagoja Berse. Velika forma je bila zastupljena opsežnom Sonatom u A-duru, D. 664 Franza Schuberta. U njoj je osobitu pozornost posvetio detalju kao da je riječ o toliko cijenjenim autorovim ciklusima pjesama ili minijaturama, a nešto manje simfonizirajućoj potki velike tonske građevine.

    Slijedila su dva originalna i vrlo efektna priloga, vjerojatno prvi put izvođena pred ovdašnjom publikom. Začudno za Jurinićevu reputaciju, dvorana Glazbenog zavoda nije bila puna kao za njegovog recitala otprije dvije godine nakon uspjeha na Chopinovu natjecanju ili čak onoga u velikoj dvorani Lisinski. Možda je razlog na početku sezone krivo najavljen datum recitala ili naprosto nesklonost publike da ne sluša uvijek isto. Sasvim nova skladba bila je vrlo efektna, sažeta i zamislima nabijena, dvostavačna Peta sonata za klavir izraelskog skladatelja američkog obrazovanja Avnera Dormana i s izrazitijim francuskim utjecajima. Virtuozni zamah njezinog stavka Presto volando pravi je jednostavni gušt neprijeporne vještine Aljoše Jurinića.

    Na tome je tragu bila i Toccata na temu L'homme arme kanadskog skladatelja Marc-Andrea Hamelina. Toccata na način Prokofjeva nastala na stari sveprisutni francuski renesansni napjev L'homme arme ujedno je zadana, novostvorena skladba za Jurinićevo predstojeće natjecanje Van Cliburn. Skladatelj rođen godine 1961. u Montrealu bit će i član ocjenjivačkog suda i zacijelo neće biti nezadovoljan energijom naizgled lakog virtuoziteta Jurinićevog predstavljanja. Recital je završio s drugom knjigom Slika (Images) Claudea Debussyja. Tri Slike: Zvona kroz lišće, Mjesec silazi na negdašnji hram i uznemirene Zlatne ribice bile su pravi izazov za Jurinićev prikaz tonskog bogatstva u otmjenim potezima suverenog vladanja instrumentom.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 7. lipnja 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike