Primjereni emotivni intenzitet

19. Festival sv. Marka, Zagreb: Johann Sebastian Bach, Umjetnost fuge, Pavao Mašić, orgulje



  • 19. Festival sv. Marka održao se i ove godine unatoč slabijem priljevu financijskih sredstava, pa su sve koncerte – uz iznimku mladog francuskog orguljaša Thomasa Ospitala, ostvarili domaći glazbenici. Zagrebačka publika s velikim je zanimanjem dočekala koncert orguljaša Pavla Mašića 2. svibnja 2017., posvećen uspomeni na osnivača Festivala Nevena Valenta. Na programu se našlo samo jedno djelo - Umjetnost fuge Johanna Sebastiana Bacha, njegovo vjerojatno posljednje djelo koje u popisu Wolfganga Sachmiedera nosi posljednji broj 1080.

    Pavao Mašić nastoji temeljito pripremiti publiku za planiranu izvedbu i upoznati je s programom, što je učinio i za nastup u crkvi sv. Marka. Bach nije odredio instrumentalni sastav za svoju Umjetnost fuge, davši mogućnost glazbenicima različitih profila da odmjere mogućnosti i znanja o strogom polifonom postupku. Tijekom ove koncertne sezone Bachova Umjetnost fuge izvedena je dva puta: u listopadu je nastupio gudački trio u okviru 11. festivala komorne glazbe Zagreb Kom, a u travnju Zagrebački kvartet. Na oba koncerta bio je završetak B-A-C-H – grafemi Bachovog prezimena kao nova tema trostruke fuge.

    Posegnuvši prvi put za Bachovom maestralnom skladbom, Pavao Mašić proučio je popratnu stručnu literaturu u kojoj se već potkraj 19. stoljeća zapisuju hipoteze o mogućem nastavku skladbe i drugačijem završetku. Prihvativši izazov, Pavao Mašić se u svojoj izvedbi oslonio na jednu od recentnih koju je ostvario godine 1992. Zoltán Göncz, koristeći sve četiri ranije izložene i različito obrađene teme na način permutacijske fuge.

    U opširnom uvodu u Umjetnost fuge objasnio je Mašić način oblikovanja i redoslijed uvođenja novih tema, konstrukcije odgovora u okvirima strogih pravila kontrapunkta i strukturu nekoliko kanona koji pružaju kratki predah od napetog praćenja glasova koji se nižu ili uzmiču u fugama. Nekoliko napomena dao je Mašić uz odabir registara novih orgulja tvrtke Eisenbart, u čijem je osmišljavanju sudjelovao s akademikom Anđelkom Klobučarom i orguljašem Antom Knešaurekom. Tijekom devedesetak minuta mogli su slušatelji pratiti pregledno, razgovijetno preplitanje tema i odgovora. Tijekom izvedbe kojom je Mašić pokazao vrhunsku razinu muziciranja mogli su uživati u neprimjetnom rješavanju velikih tehničkih pretpostavki u znalački odabranoj kombinaciji registara koja je puni dinamički vrhunac dostigla na završetku skladbe, potvrdivši da se ne radi samo o pukim konstrukcijama nego o primjerenom emotivnom intenzitetu.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 1. srpnja 2017.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike