Priznati glazbenici i mladi umjetnici

68. Dubrovačke ljetne igre: pijanist Lovro Pogorelić i violist Aleksandar Milošev; Trio 1887. i klarinetist Domagoj Pavlović



  • Glazbeni program 68. Dubrovačkih ljetnih igara uglavnom ostvaruju hrvatski umjetnici  međunarodne reputacije. 20. srpnja 2017. u atriju Kneževa dvora nastupili su pijanist Lovro Pogorelić i violist Aleksandar Milošev. Umjetnici su već ranije nastupali na Igrama - Milošev u komornom sastavu, a Lovro Pogorelić kao solist. Program ovogodišnjeg nastupa sadržavao je dva velebna djela glazbene literature - Sonatu za violu i klavir op.147 Dmitrija Šostakovića i  Sonatu za violinu i klavir u A-duru (obrada za violu) Césara Francka.

    Poznato je da je Šostakovičeva sonata zadnja autorova skladba koju je napisao 1975. godine, iste godine kad je i preminuo. Skladbu je posvetio prijatelju violisti, članu slavnog Kvarteta Beethoven - Fjodoru Druzhininu, koji ju je s pijanistom Mihailom Muntyanom javno izveo u znak sjećanja na velikog skladatelja. Pogorelić i Milošev ujedinili su svoje tehničko-interpretativne sposobnosti. Ipak, njihov početni interpretativni uzlet navedene sonate nije se održao do kraja te su bile zamjetne oscilacije, pogotovo u Adagiu, gdje je ponekad bila zanemarena fina melodijska linija i osjećajnost.

    Pogorelić i Milošev su bez uobičajene stanke nastavili koncert izvedbom Franckove Sonate za violinu i klavir, koju  je skladatelj namijenio kao vjenčani dar prijatelju violinistu Eugéniu Ysayeju, a ovaj ju je izvodio gotovo cijeli život. Ovom skladbom Franck se odmaknuo od crkvenih žanrova (ponajprije orguljaške glazbe) i stvorio djelo neobične vrijednosti. Tandem Milošev-Pogorelić poznatu temu na početku Allegretta smišljeno su razvijali u spektru  tonskog bojenja, kako viole tako i klavira. Emocionalna zahuktalost je prema kraju pomalo popuštala, ali to nije ugrozilo sveukupno izvrstan dojam koji su ostvarili umjetnici. Publika ih je dugo pozdravljala snažnim pljeskom.

    Uspješan nastup mladih glazbenika

    U povijesti Dubrovačkih ljetnih igara malo je primjera da neki mladi komorni sastav dobije termin za nastup u atriju Kneževa dvora. Ove godine je 17. srpnja 2017.  nastupio komorni ansambl pod nazivom Trio 1887. i Domagoj Pavlović – klarinet, čiji su članovi bivši studenti raznih generacija Muzičke akademije u Zagrebu: pijanistica Petra Gilming, violončelist  Branimir Pustički i u izmjenama violinist  Sho Akamatcu i klarinetist Domagoj Pavlović. Trio je osnovan 2015. i iste godine je osvojio prvu nagradu na IV. nacionalnom natjecanju Papandopulo, kao i sve specijalne nagrade, što im je otvorilo vrata hrvatskih i inozemnih dvorana.

    Za prvi kontakt s ne baš brojnom festivalskom publikom odabrali su Trio u B-duru za klavir, klarinet i violončelo, op.11 (kasnije poznat pod nazivom Gassenhauer-trio) L. van  Beethovena. Djelo je posvećeno grofici Mariji Wilhelmini von Thun. Kroz prva dva stavka umjetnici nisu dosegli potpuno zajedništvo te se stekao dojam da se tek uigravaju. Međutim, zrelom interpretacijom iskupili su se trećim stavkom Tema con variazioni, kad klavir najavljuje poznati tercet za tri basa iz komične opere Ljubav među mornarima Josepha Weigla, a zatim mu se vrlo žustro pridružuju klarinet i violončelo.
    Skladba D. Šostakoviča Klavirski trio br.1 u c-molu, prožeta mladenačkim ljubavnim zanosom odjevenim zvukom violine, klavira i violončela, imala je profinjenu interpretaciju u mladim umjetnicima.

    Vrlo posebno glazbeno djelo Kvartet za kraj Oliviera Messiaena bio je zadnja skladba večeri. Autor je skladbu napisao u najtamnijim danima života, kao zarobljenik u njemačkom logoru. U užasnim uvjetima Messiaen pronalazi zarobljenike – violončelista Ètienna Pasquiera i klarinetista Henrija Akoku, a kasnije i violinista Jeana Le Boulairea. Najprije je to bila skladba za trio, koju je kasnije Messiaen preradio i dopunio za kvartet. Dionice za violinu, violončelo i klarinet vrlo su zahtjevne, dok je klavir pošteđen visoke zahtjevnosti partiture. Autor je skladbu napisao nadahnut ulomkom Knjige Otkrivenja. Kvartet za kraj sadrži osam dijelova, a Trio 1887. i klarinetist Domagoj Pavlović dali su odgovarajući zvučni habitus pojedinim dijelovima skladbe; njihovo muziciranje imalo je dobar balans, dok su posebno pamtljivi istupi solo klarineta i solo violončela. Publika je mlade izvođače nagradila dugim pljeskom.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 4. rujna 2017.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike