Od zaokruženog doživljaja do koncerta ispod razine Igara

68. Dubrovačke ljetne igre: koncerti Hrvatskog baroknog ansambla i ansambla Umberto Giordano



  • Hrvatski barokni ansambl je naš najbolji ansambl za stare majstore, a u inozemstvu su također pohvaljeni od kritike i od publike. Nakon što je 2014. dobio nagradu Orlando, Hrvatski barokni ansambl  je ponovo nastupio na Dubrovačkim ljetnim igrama 27. srpnja 2017., a koncert je održan  u klaustru Franjevačkog samostana. Radi se o intimnom i akustički zahvalnom prostoru u kojem je publika  imala zaokruženi estetski doživljaj slušanja glazbe u tom lijepom ambijentu. Ansambl je pred publiku izašao u sastavu od samo pet glazbenika. Uz umjetničku voditeljicu - violinisticu Lauru Vadjon, tu su bili: Tanja Tortić - barokna violina, Lea Sušanj Lujo – barokno violončelo, Izidor Erazem Grafenauer - teorba i Krešimir Has - čembalo.

    Koncert, podnaslovljen Glazbeno putovanje (Viaggio musicale), ponudio je djela skladatelja uglavnom talijanskog baroka - Arcangelo Corelli, Giovani Kapsperger, Dario Castello, Tarquinio Merula, Biagio Marini, Antonio Vivaldi, Marco Uccellini, uz hrvatskog skladatelja nešto ranijeg razdoblja - Andriju Motovunjanina. Program su sačinjavali različiti glazbeni oblici: sonate, toccate, canzone za dvije violine i dvije frotole. S obzirom na podnaslov koncerta, Hrvatski barokni ansambl je možda u cilju zaokruženja presjeka ovog stilskog razdoblja, ali u većem sastavu, mogao ponuditi i neki concerto grosso, na primjer Arcangela  Corellija. Međutim, bez obzira na to, ovogodišnji nastup našeg uglednog ansambla na Ljetnim igrama može se ocijeniti vrlo uspješnim. Umjetnici su u odličnoj komunikaciji i međusobnom osluškivanju  muzikalno nizali odabrana djela, strogo poštujući stilske oznake, a manje intonativne nepreciznosti nisu poremetile opći pozitivan dojam. Slušateljstvo je toplim pljeskom nagradilo glazbenike koji su se odužili dodacima.

    To nije bila umjetnička razina Dubrovačkih ljetnih igara 

    Prethodni koncert na Igrama izazvao je posve suprotne reakcije. Nakon nastupa ansambla Umberto Giordano iz Fogge 23. srpnja 2017. pod nazivom Ludwigova  pisma, publika je razočarano napustila atrij Kneževa dvora, a neki su to učinili i tijekom izvedbe. Ovaj talijanski ansambl se na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama predstavio glazbeno-scenskim uratkom kojim se željelo prikazati intimni život Ludwiga van Beethovena, polazeći od nepostojećih pisama koje je nakon stričeve smrti engleskom izdavaču  Georgeu Thomsonu napisao Beethovenov nećak Karlo. Kroz tekst i glazbu umjetnici su nastojali otkriti sve radosti i žalosti velikog bonskog majstora. Sastav ansambla za ovu priliku činili su: violinist Dino De Palma, violončelist Luciano Tarantino, pijanist Marco Moresco, sopranistica Ripalta Bufo, tenor Aldo Caputo te narator-glumac Giampiero  Mancini.

    Instrumentalisti su po izboru Francesca Sanvitale izveli odlomke iz najpoznatijih Beethovenovih skladbi (Sonata  op.13, Patetična Sonata quasi fantasia op.27, Proljetna sonata op.24 Trio op.97 Archduke, tema s varijacijama na Mozartovu melodiju iz Čarobne frule, klavirska skladba Za Elizu). Međutim, bilo je to daleko od  razine sviranja na ovako uglednom festivalu i više nas je podsjetilo na vježbanje školaraca za neku priredbu.

    Pjevači su otpjevali solo ili u duetu nekoliko narodnih napjeva iz različitih zemalja u Beethovenovoj obradi. Sopranistica Ripalta Bufo, velikog glasovnog volumena, nije pokazala dotjeranost vokalne tehnike, dok se tenor Alto Caputo  istaknuo svojom kvalitetom među ostalim akterima večeri, što je međutim bilo nedovoljno za barem zadovoljavajući dojam ove umjetničke večeri. Osim toga, narator  Gimpiero Mancini čitao je pisma na tako lošem engleskom jeziku (s izraženim talijanskim naglaskom) da ga ni oni koji dobro poznaju taj jezik nisu razumjeli. 

    Sveukupno, Ansambl Umberto Giordano, iako potencijalno zanimljivog koncepta u svom nastupu, nije zadovoljio razinu kakvu zaslužuju Dubrovačke ljetne igre.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 11. rujna 2017.

     

Piše:

Ileana
Grazio

kritike