Violončelisti obitelji Rucner

Jesenski koncert ciklusa Godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner

  • Kvartet RucnerŽeleći obilježiti dvadesetu obljetnicu smrti uglednog hrvatskog skladatelja, pedagoga i organizatora glazbenog života violončelista Rudolfa Matza, Gudački kvartet Rucner je pozvao na koncert održan 1. listopada u Hrvatskom glazbenom zavodu, u goste još troje čelista obitelji Rucner i priredio zanimljiv koncert s violončelom u prvom planu. No bilo je tu još gostiju i iznenađenja s čak dvije praizvedbe djela Nikše Njirića i Tomislava Uhlika. A na početku i na kraju bile su skladbe Rudolfa Matza. Kao podsjetnik na Matzovu vrijednu komornu glazbu, koja je skladatelja naročito privlačila, u prvom dijelu večeri izveden je opsežni 4. gudački kvartet za dvije violine, violu i violončelo u a-molu s vrlo lijepim kantilenama romantična ugođaja, te energičnim i odrješitim brzim stavcima velike tehničke zahtjevnosti. Taj majstorski skladateljski slog s jednim folklornim citatom u posljednjem stavku Kvartet Rucner u sastavu Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić Franković, violine, Dragan Rucner, viola i Snježana Rucner, violončelo, izveo je s pozornošću i emotivnim nabojem.

    Vinko RucnerDrugi dio koncerta donio je dvije praizvedbe. Nikša Njirić je 2001, o stotoj obljetnici rođenja Rudolfa Matza napisao suitu za kvartet ili ansambl violončela pod naslovom U spomen Maceku. Tako mu je naime tepala njegova supruga čembalistica Margita, koju su zvali Macica. To znalački napisano i pitko djelo vrlo dobro su praizvela četiri violončelista obitelji Rucner. Dominantni mladi čelist Vinko s istaknutom prvom dionicom, njegov otac Zlatko, te Ana i njezina majka Snježana. Uslijedio je mirni predah s Canonom in D Johanna Pachelbela u preradi Radovana Pabla Tarbuka. Tu se složnom kvartetu violončela skladno pridružila harfistica Doris Karamatić.

    Ana Rucner, foto: www.mic.hrDruga praizvedba večeri pod nazivom Neobična šestorka Tomislava Uhlika zazvučala je uistinu neobično. Naime gudačkom kvartetu autor je pridružio još jedno violončelo s Anom Rucner, ali i jednog uljeza među gudačima, gajde. Na njima je svirao ugledni član ansambla Lado i stručnjak za starohrvatska tradicijska glazbala Stjepan Večković. No ta neobična kombinacija po slastičarskom receptu kako je to nazvao sam autor, djelovala je više kao šala. Srećom kratka.

    Još je neobičnije bilo novo ruho Matzove popularne Elegije i humoreske za violončelo i gudački orkestar, skladbe koju je Tomislav Uhlik priredio za violončelo, gudački kvartet, ženski zbor i tamburaški orkestar. Prekrasne međimurske narodne napjeve koje je Matz utkao u dva kontrastna stavka preuzeo je uz violončelo i vrsni Vokalni ansambl Samoborke Tamburaškog društva Ferdo Livadić, kojeg vodi Bojan Pogrmilović. Djevojke su pjevale prirodnim folklornim načinom, ali su ponekad ipak bile preglasne. Sudjelovao je i Tamburaški orkestar HRT-a, a izvedbom, koja nije ostavila najbolji dojam ravnao je Siniša Leopold.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 5. listopada 2008.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike