Liszt u Dvoru i suptilna gitaristička interpretacija

68. Dubrovačke ljetne igre: koncerti Gorana Filipeca i Srđana Bulata



  • Kako ovogodišnji glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara uglavnom ostvaruju hrvatski glazbenici, tako je 8. kolovoza u atriju Kneževog dvora nastupio pijanist Goran Filipec. U programskoj knjižici moglo se pročitati da je umjetnik na svom edukacijskom putu pohađao poznata glazbena učilišta i umjetnike. Pobjednik je raznih klavirskih natjecanja, a 2016. je lauerat  Društva Ferenz Liszt iz Budimpešte, koje mu je dodijelilo Grand prix du Disque za album snimljen za Naxos Records 2016. Već najava koncerta na kojem će se izvesti samo skladbe Franza Liszta nije bila atraktivna  za širu publiku, pa je atrij Kneževa dvora bio tek pristojno popunjen, a u drugom dijelu večeri čak i prorijeđen. Uvijek je riskantno izvoditi samo jednog autora, osim ako iza toga ne stoji  vrhunski umjetnik.

    Na početku večeri Lisztova četiri Zaboravljena valcera, S 215. počela su energično ali uznemireno, pa je interpretacija na momente pokazivala djelomične nepreciznosti i zgužvanost. Uslijedila je Fantasia quasi sonata S.161/7, zvana Dante sonata, čiji narativni i programski karakter  pruža umjetniku mogućnost da svoju maštu pretoči u zvukovne i sadržajne vodopade. Međutim, Filipec je dao prvenstvo tehničkoj nadmoćnosti, jureći po klavijaturi s željom da što prije okonča djelo.

    Drugi dio koncerta ispunile su Lisztove koncertne parafraze, koje nisu obična transkripcija tuđih tema jer zaista nude reinterpretaciju izvornog tematskog materijala. Notni tekst Parafraze Miserere iz Verdijeve opere Trubadur pred pijanistu stavlja najzahtjevnije tehničke sposobnosti, čijem izazovu je Filipec u potpunosti odgovorio.
    Kad je Liszt čuo kako svira Paganini, violinski virtuoz 19. stoljeća, bio je očaran i odlučio je da će svirajući na klaviru doseći tu virtuoznost. Među njegovim djelima, koja zahtijevaju izuzetnu tehničku spremnost, nalaze se skladbe napisane na Paganinijeve teme: prva je napisana u kombinaciji dvaju Paganinijevih Capriccia; druga se temelji na Capricio br.7, treća sadrži temu iz Paganinijevog Violinskog koncerta, četvrta se oslanja na  Capriccio br.1, a peta na br. 5 (Lov) i šesta na 24. Capriccio. Niti jedna skladba nije predstavljala izvedbene poteškoće - zadivljujućom tehnikom ih je Goran Filipec odsvirao i sve je usmjerio u ravnoj dinamičkoj skali snažnog fortea, što uvijek pali kod publike.

     Cijeli izvedbeni plan Gorana  Filipeca bio je pokazati što može sa svojim prstima i rukama, ali nismo čuli tonsku široku gamu da bismo mogli reći - savršeno. Umjetnički uzlet je izostao, možda i zbog nesnosne vrućine. Ono što smo očekivali od umjetnika, osim tehničke spremnosti, bilo je disanje, maštovitost i ležernost, a to smo tek čuli kad je svirao dodatak, također Lisztovu skladbu.

    Suptilna  interpretacija

    Nakon dva gitaristička koncerta, ponovo je 13. kolovoza zvuk gitare oduševio slušateljstvo u atriju Kneževa dvora. Nastupio je mladi  gitarist Srđan Bulat, koji je u svoju umjetničku biografiju utkao pobjede na gotovo svim najprestižnijim natjecanjima i munjevito gradi  svjetsku karijeru. Znanje sviranja na gitari stekao je u Splitu, Zagrebu, Londonu, usavršavao se kod velikih majstora gitare, a sada priprema specijalistički studij u Zagrebu na temu Analiza odabranih skladbi hrvatskih skladatelja za gitaru u razdoblju nakon 1970. godine.

    Umjetnik je prvo ponudio Etidu br. 8 u G-duru Giulija Recondija iz majstorove zbirke Deset etida, vrlo popularnih među gitaristima. Bulat je skladbu romantičarski nadahnuo.  Iz stvaralaštva španjolskog skladatelja Antóna Garcῑje Abrile gitarist je odabrao Dvije pjesme: Za bijelo proljeće i Za staze zraka. Vrlo je vješto i elegantno balansirao između melodijske invencije i virtuoznosti, a dinamički luk bio je odmjeren - od piana do mezzofortea, da bi pri kraju odzvanjala energična arpeggia.
    Kao da ne može proći gitaristički recital bez Francisca Tárrege, pa smo odslušali njegov Arapski capriccio u strastvenom odnosu izvođača i skladatelja. Joaquin Rodrigo Vidre bio je zastupljen skladbom Kroz španjolske poljane, koju je umjetnik maštovito raspjevao.

    Na čelu drugog dijela večeri gitarist je izveo vrlo zanimljivu trodijelnu skladbu Double Marka Ruždjaka, koja  nije zakočena ni metrikom ni tonalitetom, a u trećem dijelu snažno otkucava  razigrani ritam. Bulat ju je izveo pokazujući da mu nije strana suvremena glazbena estetika. Uslijedile su Tri trubadurske, koje je Stjepan Šulek 1982. posvetio gitaristu Darku Petrinjaku; praizvedba je prezentirana tek 1986. u Engleskoj (na Shakespeareovom institutu). Srđan Bulat svoj bogati unutarnji svijet otkrivao je vrlo suptilnom svirkom. Kao predah susreli smo se s još jednim španjolskim skladateljem - Isaakom Albénizom, čija skladba Mallorca donosi žalobni pjev za voljenom osobom.

    Koncert je zaključen trostavačnom skladbom Suita Mediterana Željka Brkanovića, temeljenom na folkloru. Svakom stavku  (Jota Siciliana, Croatiana)  autor je dao nove elemente ritamskih kombinacija gitarske boje, što je Bulat tankoćutno prezentirao. Recital Srđana Bulata odisao je opuštajućom atmosferom.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 16. rujna 2017.

     

Piše:

Ileana
Grazio

kritike