Vapaji za duhovnim

Ciklus Sfumato: Latvijski radijski zbor u Hrvatskom glazbenom zavodu



  • Latvijski radijski zbor bio je gost ciklusa Sfumato i ozbiljno se naradio, povremeno i sa zamorom glasova u gotovo jednoiposatnom nastupu. Radije bih rekla - Letonski radijski zbor, ali dogovor koji nikome ne škodi zasad bi se moglo poštovati. U jednoj koncertnoj večeri razabiralo se zborsko naslijeđe sjevernijih krajeva. Nimalo zanemarivo.

    Pod vodstvom Sigvarda Kjave Zbor je krenuo na neizvjestan put izvedbi djela, prerada i reminiscencija na velike autore prošlosti u novom ruhu. U naslovima je i konglomerat jezika. Od latinskog, njemačkog i s danas sveprisutnom i neizbježnom engleštinom. Tako norveški veteran Knut Nystedt, koji je preminuo prije tri godine, piše kompoziciju Immortal Bach. Koralno nadahnuta skladba svoje zasade nalazi u Bachovoj skladbi Komm süsser Tod. Osobno ne razumijem zašto je smrt slatka, ali možda jest u teškoj fizičkoj boli. Potom je slijedio Sven David Sandström, švedski skladatelj raznovrsnog opusa,  rođen godine 1942. On poseže za himnom Hear My Prayer Oh Lord Henryja Purcella. Latvijski radijski zbor vlastitu baštinu predstavio je skladbom A Drop in the Ocean Eriksa Ešenvaldsa. Ešenvladsa, rođenog krajem sedamdesetih godina, navodi se kao jednog od najtraženijih latvijskih skladatelja u svijetu. Kompozicije su mu izvođene posvud. A Drop in the Ocean - Kap u moru, kako bismo rekli, kompozitor posvećuje Majci Terezi. Neopipljivi, prozračni glasovi Latvijskog komornog zbora, bliski nekim zvučanjima elektroničke glazbe, spajaju se s ritmičnim dalekim čitanjem molitve Očenaša, molitvom svetog Franje Asiškog. U sve kompleksnijoj građi kompozicije bogate polifonije izranja solo-sopran. Spasonosna Ešenvaldsova – Kap u moru.

    Putovanje zborskom glazbom skandinavskih i pribaltičkih zemalja Latvijski zbor je nastavio s Wiigen-Lied Danca Pera Nørgårda, posvećenom jednom nepravedno gonjenom i optuženom siromašnom i zlostavljanom radniku. Blaža od daveži striktne tintinabulacije notornog Arva Pärta i njegove preferirane mistike  dogodila se u izvedbi skladbe Virgencita nastaloj nedavno, godine 2012. Nju je Latvijski zbor praizveo u Meksiku. Jedno tamošnje Gospino ukazanje iz Guadalupe bio je jak povod Pärtu, sklonom mistici.

    Finac Einojuhani Rautavaara puno konkretnije se osvrnuo na početak, Rilkeovu Die Erste Elegie iz njegove zbirke Devinskih elegija. Složena faktura još jednom čini prozračnim zvučanje zbora, gotovo da negira prirodu ljudskoga glasa. Da se našalimo - ne dovikuju se s brda na brdo. Muzike riječi slušatelji su se domogli u Dvije božićne uspavanke ukrajinskog skladatelja Valentina Silvestrova. I nakon velikog pohoda po vrlo opširnom susjedstvu, Latvijski zbor i dirigent Sigvard Klava vratili su se kući sa skladbom Müsu mäšu värdi ili Imena naših majki. Zašto naše najmilije ne bi zvali imenima ptica, pita se Peteris Vasks (Messiaen?) i to prevodi u zborski slog. Dugo i vrlo ilustrativno putovanje sjeverom, pomalo i zamorno, svakako je bilo i izazovno i poučno.   

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 9. listopada 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike