Relevantne i intenzivne izvedbe

12. zagrebački festival komorne glazbe Zagreb kom., od 13. do 21. listopada 2017. , Slavenska večer



  • Dvanaestu Miholjsku jesen u Zagrebu opstaje Zagrebački festival komorne glazbe, Zagreb kom. Ove godine presljen je u Gornji grad za cijelog trajanja od 13. do 21. listopada, u Preporodnu dvoranu u Opatičkoj ulici. Slavenska noć, druga na festivalu Zagreb kom, donijela je izvedbe djela Srđana Dedića, Bedřicha Smetane i Antonína Dvořaka. Moglo bi se reći da se tako taj koncert Zagreb koma koncentrirao na djela nastala na prostoru takozvane Srednje Europe.

    Festival brine i o tome da u programe uvrsti djela hrvatskih skladatelja, barem na prva dva koncerta. Prvog je dana – u novom i udobnom festivalskom prostoru Preporodne dvorane Palače Narodnoga doma HAZU, dugo obnavljane dvorane prekrasnih ogledala i parketa, bila Elegija Dore Pejačević u izvedbi Borisa Brovrsyna i Iana Founatina. Drugi koncert Slavenske noći otvoren je Gudačkim kvartetom Srđana Dedića. Djelo je nastalo godine 2009. i tada ga je praizveo kanadski Gudački kvartet Penderecki. Od tada su ga izvodili i domaći kvarteti. Dedićev Kvartet, čija su tri stavka naprosto označena rimskim brojevima, donosi vrlo zgusnute polifone strukture. Izvodili su ga Boris Brovtsyn, Susanna Yoko Henkel, Hartmunt Rohde i Monika Leskovar, koji su uložili znatan trud i koncentraciju da razaberu tu čvrstu i do detalja promišljenu građu. Izvrsni svirači bili su do kraja oprezni i savjesni i to je urodilo zaokruženom izvedbom djela. Možda i preopreznom i na stanovit način neusvojenom. Barem koliko se po sjećanju može usporediti s prijašnjim iskustvima.

    Nevjerojatan Klavirski trio u g-molu Bedřicha Smetane na svoj je način bio vrhunac večeri. U uvijek izazovnom spoju, načelno troje solista u dosluhu, vrlo angažirano i već poslovično svirački uglađeno, dobilo je svoj osobit zamah. Možda je angažiranost sudionika – violinistice Susanne Yoko Henkel, violončelista Isanga Endersa i odličnog pijanista Iana Foutaina, bila potaknuta znanjem o tome da je Smetana Trio napisao nakon smrti svoje kćeri ljubimice. Sva tri stavka su u znakovitom g-molu i obiluju kromatikom. Prvi je stavak prava tužaljka, drugi plesni koji na stanovit način priziva glazbeni portret kćeri, dok posljednji svojim brzacima kao da leti u nebo. Sve su to troje glazbenika vrlo usklađeno i nadasve angažirano predstavili pažljivoj publici u Preporodnoj dvorani.

    Drugi dio večeri donio je opsežni Klavirski kvintet u A-duru op. 81 Antonína Dvořaka, jedan od njegova dva klavirska kvinteta. Petero glazbenika je zgusnuti i raznolik sadržaj predstavilo upravo tako. Prava romantičarska, zanesena i opsežna kompozicija. Diskretni elementi češke, pa i ukrajinske pučke glazbe, nikad nisu doslovni. Raznolikost pršti na sve strane i osebujno je složena u zamamnu cjelinu. Petero glazbenika: Boris Brovtsyn, Monika Urbonaite, Harmunt Rohde, Isang Enders uz ušuškani, baršunasti bogati ton klavira Iana Fountainea, inteligentnom je suradnjom izgradilo izvedbu istodobno i monumentalnu i osjetljivu na detalje. Ovi odlični glazbenici značajnih karijera u kratkom roku pripreme očito mogu donijeti relevantne i intenzivne izvedbe uživo. To i pripada romantičarskoj glazbi, a na izvrsnost sviranja smo u više od desetljeća naviknuli. Publika željna komorne glazbe zacijelo može uživati.



    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 16. listopada 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike