Vjerne hrvatske barokne reprodukcije

47. Varaždinske barokne večeri, 22. rujna – 2. listopada 2017., hrvatski izvođači




  • Ovogodišnje 47. Varaždinske barokne večeri bile su ravnomjerno raspoređene u odnosu na nastupe mađarskih i hrvatskih stručnjaka za autentično interpretiranje barokne glazbe. Naime, budući da je država-partner festivala bila Republika Mađarska, organizatori Festivala usredotočili su se na gostovanja glazbenika iz Budimpešte, Pečuha i Szombathelyja, kojima su se u gotovo istom broju koncerata pridružili do sada afirmirani solisti i ansambli iz Hrvatske koji njeguju baroknu glazbenu baštinu, a bio je uključen i jedan tek nedavno osnovani sastav usmjeren na istraživanje i izvođenje glazbe baroknog razdoblja. Posvećivanje pozornosti izvođenju glazbe baroka na način što vjernije reprodukcije zvuka, što se ostvaruje svladavanjem sviranja na izvornim instrumentima ili njihovim replikama, kao i upućivanje u izvođačku praksu baroknog razdoblja, uhvatilo je korijene i kod hrvatskih glazbenika, instrumentalista i pjevača, pri čemu se Hrvatski barokni ansambl (HRBA), na čelu s umjetničkom voditeljicom i prvom hrvatskom glazbenicom na baroknoj violini Laurom Vadjon, svakako posebno ističe. Osobito otkako je zahvaljujući inicijativi tragično preminulog dirigenta Saše Britvića (1965-2015) 1999. godine ansambl bio utemeljen, a tradicionalnom koncertnom sezonom u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu upozorava i širu javnost na visoke standarde autentične interpretacije, što se u ovoj sezoni potvrđuje već 18. put.

    Očito je da je barokna glazba postala trajnom sastavnicom hrvatskog koncertnog života. Svima koji te poticaje pratimo već više desetljeća nije teško zaključiti da su upravo Varaždinske barokne večeri, utemeljene sada već davne 1971. godine, odigrale presudnu ulogu pri javljanju i usponu zanimanja za autentičnu baroknu interpretaciju što je, sada je već itekako očito, preraslo u cijeli pokret, opredjeljivanje brojnih glazbenika mlađe generacije za studij starih instrumenata (barokne violine, viole da gambe, blokflaute i drugih instrumenata), uz prijašnje dostupne studije čembala i orgulja. Doista, već je možda i sazrjelo vrijeme da se netko od mlađih muzikologa posveti i istraživanju izvođenja barokne glazbe u Hrvatskoj jer bi otkrića nedvojbeno bila vrlo zanimljiva i poučna.

    Dakle, na 47. VBV nastupili su Ansambl Responsorium (23. rujna), Varaždinski komorni orkestar sa solistima (26. rujna), Hrvatski barokni ansambl i Katedralni zbor Varaždinske biskupije Chorus angelicus (28. rujna), Projekt Lazarus (29. rujna), Hrvatski barokni ansambl u komornom sastavu, Ansambl Capella Zriniana sa solistima i Nonet Donum (30. rujna), te Camerata Garestin (1. listopada). Iako nije moguće svaki od koncerata podrobnije opisati u svim pojedinostima izvedenih djela, moguće je sve te nastupe pohvaliti upravo zbog odabira programa jer su repertoarnim obogaćenjima, novostima osobito iz hrvatske barokne glazbene baštine, hrvatski glazbenici u potpunosti odgovorili glavnoj težnji tako shvaćenog pokreta u odnosu na uključivanje skladbi 17. i prve polovice 18. stoljeća u javnu i profesionalnu glazbenu praksu. Da je pri tome riječ i o istraživanjima hrvatske glazbene baštine potpuno je logično, iako je moguće ustvrditi kako su na tom području mogući još bitniji pomaci naprijed i plodniji doprinosi. Naime, ono što su pokazali mađarski gosti vezano uz oživljavanje njihove glazbene baštine odabranog razdoblja, ipak nadilazi - jednako kvalitativno kao i kvantitativno, doprinose hrvatskih muzikoloških pa onda i interpretativnih dometa kad je riječ o novostima iz hrvatske barokne glazbene prošlosti.

    Članovi Ansambla Responsorium na čelu sa čembalistom i orguljašem Mariom Penzarom, još jednim od začetnika pokreta autentične barokne prakse u Hrvatskoj, predstavio je integralnu verziju zbirke Madrigali et canzonette a tre voci Tomasa Cecchinija, Talijana na Jadranskom moru, čiju je ostavštinu marno oživljavao muzikolog Ennio Stipčević. Kombinaciju Cecchinijevih instrumentalnih sonata s vokalnim skladbama izveli su Jelena Čilaš i Martina Klarić, soprani i Darko Solter, basbariton uz sudjelovanje Andree  Inghisciano, kornet i corneto muto, Silvia Richtera, barokna violina, Augustina Mršića, viola da gamba i Istvána Kónyaa, arhilutnja nadasve korektno i angažirano ali je nizanje skladbi koje su, unatoč zanimljivostima u melodijskom, harmonijskom i ritmičkom pogledu ipak u konačnici vrlo srodne i bliske, djelovalo monotono. Budući da je cjelokupni program objavljen i kao CD, poklonici Ceccchinijeve glazbe mogu ponovljeno slušati, a izdanje će nedvojbeno biti korisno i u pedagoške svrhe.

    Varaždinski komorni orkestar aktivno sudjeluje na VBV iako nije isključivo usmjeren na autentične interpretacije. Odluka za izvedbe Koncerata za gudače u B-duru, RV 163 Conca, u g-molu, RV  137, u D-duru, RV 121 i u d-molu RV 127 Antonia Vivaldija, kao i uključivanje aktualno nadasve uspješnih gitarista Petrita Çekua, Zorana Dukića, Maroja Brčića i Tvrtka Sarića s izvedbama Vivaldijevih solističkih koncerta za gitaru, dvije gitare i četiri gitare, pri čemu su umjetnici u ruke uzeli i lutnje, očito je bila puni pogodak. Raspoloženje slušateljstva u prepunoj Katedrali bilo je na visokoj razini, pljeskalo se dugotrajno, a glazbenici su zbilja predano iznosili solističke dionice. U tom je slijedu Koncert za gitaru i gudače u D-duru, RV 93 sa solistom Marojem Brčićem osobito plemenito zazvučao u polaganom Largu, a s Koncertom za 4 gitare i gudače u h-molu, RV 580 nastup je bio briljantno zaključen u punini genijalnosti Vivaldijeva glazbenog jezika.

    Nakon ljetne izvedbe oratorija Vespro della Beata Vergine Claudia Monteverdija, povodom 450. obljetnice njegova rođenja, na 42. Osorskim glazbenim večerima gdje je muzicirao Ansambl Antiphonus, HRBA i varaždinski amateri pjevači okupljeni u Katedralnom  zboru Chorus angelicus, zablistali su u odličnoj izvedbi u kojoj su svi uživali. Pogotovo i stoga jer je to bio svečani koncert u povodu 20 godina od osnutka Varaždinske biskupije. Osobito su oduševili solisti Ivana Lazar i Monika Cerovčec, soprani, Franko Klisović, kontratenor, Hugo Hymnas i Dejan Maksimilijan Vrbančić,  tenori, Matija Meić, bariton i Christoph Seidl, bas. Izvedbom koja je obilovala predivnim trenucima sjajnog solističkog i dojmljivog zborskog pjevanja uz pouzdane instrumentaliste, ravnao je sada već dokazani majstor u svladavanju tako zahtjevnih i velebnih partitura - maestro Anđelko Igrec.

    Projekt Lazarus, noviji profesionalni ansambl posvećen baroknoj interpretaciji, nastupio je u sastavu Darija Auguštin i Tanja Rupnik, soprani, Martina Menegoni i Nikolina Virgej Pintar, mezzosoprani, Siniša Galović i Ivan Martinčić, tenori, Matija Meić, bariton i Robert Palić, bas, pod vodstvom za orguljama dirigenta i svojeg umjetničkog voditelja Darijana Ivezića. Vrlo lijepi arhitektonsko autentični obnovljeni barokni prostor Crkve sv. Florijana odzvanjao je nadasve skladnim pjevom hrvatskih baroknih glazbenih bisera koje smo već mnogo puta čuli ali nas uvijek ponovno mogu razgaliti. Moteti Ivana Lukačića, Vinka Jelića i Ivana Šibenčanina baština su kojom se hrvatska glazba ponosi, a novopripremljeni psalmi okupljeni u zbirci talijansko-hrvatskog skladatelja Damjana Nembrija, njih šest s naslovom Brevis et facilis psalmorum, s poznatim duhovnim tekstovima Dixit Dominus, Laudate pueri, Laetatus sum, Nisi Dominus, Lauda Jeruslaem i na kraju himnički Magnificat primjeri su uzvišenog, glazbom obogaćenog pogleda prema Svevišnjemu.

    Jutarnji koncerti u Dvorcu Trakošćan, uz koje se poslužuje kava s čokoladnim violinskim ključem, uvijek su poseban doživljaj, a violinistica Laura Vadjon sa svojim sljedbenicima - Anom Benić, poprečna flauta, Stjepanom Nodilom, blokflauta i oboa, Leom Sušanj Lujo, violončelo i Krešimirom Hasom, čembalo, uvježbala je birane komorne skladbe Telemanna, Quantza, Janitscha, Couperina i J. Ch. Bacha. Dakle, slušatelji su mogli uživati u skladu i ljepoti provjerenih ostvarenja čije je mjesto na baroknom glazbenom festivalu jednostavno zakon. A tako je i bilo. Vrlo lijepo i ugodno provedeno subotnje jutro.

    Ansambl Capella Zriniana, koji je okupio Igor Paro, glazbenik koji svira na teorbi, baroknoj gitari i citernu, novo je osnovan, očito i sadržajno predestiniran upravo za VBV i za godinu u kojoj je država-partner Mađarska. Ideja doista odlična! Jer, sopranistica zvonkog  glasa Marta Schwaiger, Silvio Richter, iskusni svirač na baroknoj violini, Marko Požgaj, blokflaute, Katarina Javora, čembalo i orgulje, Marko Radić, kontrabas, Rupert Čunko, udaraljke, Zoran Kelava, narator i kao specijalni gost cimbalist Andrija Maronić, dobili su zadatak izvesti splet glazbe i književnih tekstova čija je namjera predstaviti vrijeme Frana Krste Frankopana, Nikole Zrinskog Čakovečkog, Petra Zrinskog i Ane Katarine Zrinske, dakle vrijeme borbe protiv navala Osmanlija, ratnih strahota u kojima su rame uz rame sudjelovali hrvatski i mađarski vojnici. Nježni kajkavski stihovi, pogotovo dirljivo pismo Frana Krste Frankopana supruzi koje se uvijek ponovno čita u Bečkom Novom Mjestu u prigodama sjećanja na tragični završetak Zrinsko-Frankopanske urote i smaknuća hrvatskih velikana, ozvučeni brojnim glazbenim evokacijama bilo talijanskih suvremenika bilo anonimnih autora hrvatske i mađarske provenijencije, te napose zanimljiva glazbena evokacija iz pera Alessandra Pogliettija, naslovljena Toccatina sopra la Ribellione di Ungheria za čembalo - sve su to bili dragulji misli i zvuka koje je vrlo smisleno okupio Igor Paro sa suradnicima. Pa ako izvedbeno i nije sve štimalo 100%, događaj je u dvorani varaždinske Glazbene škole odjeknuo kao osobito vrijedan glazbeno-povijesni pothvat. Iste je večeri u Crkvi sv. Florijana nastupio Nonet Donum koji vodi orguljaš Višeslav Jaklin, a koji je zajedno sa solistima Antonijom Dunjko i Anom Mikac, soprani, Sofijom Cingula, alt, Ivanom Topićem, bas i Mislavom Lucićem, tenorom kao psalmodistom nastup posvetio uspomeni na nedavno preminulog mons. Ivana Godinu.

    I na kraju nastup Ansambla Camerata Garestin, koji je ponikao u Varaždinu i okuplja violinistu Silvia Richtera, violončelistu Krešimira Lazara i čembalistu Krešimira Hasa, u Galeriji Sermage u nedjeljno jutro, zasjao je prvenstveno zahvaljujući sopranistici Ivani Lazar i očito njezinoj želji da uvježba, pjevački savlada i varaždinskoj publici predstavi Neun deutsche Arien, HWV 202-210 (Devet njemačkih arija)  G. F. Händela. Riječ je o jedinstvenom opusu iz pera baroknog genija koji se proslavio kao operni i oratorijski majstor i to uglavnom na talijanske ili pak engleske tekstove. Međutim, skladatelj je posegnuo i za produhovljenim i duboko proživljenim stihovima Bartholda Heinricha Brockesa, suvremenika i zemljaka, te uglazbivši ih ostavio svjedočanstva nadasve intimnih trenutaka nadahnuća u kojima je materinji njemački jezik bio možda i bijeg ili tek trenutno sklonište od konvencija kojima se kao umjetnik morao priklanjati. Ivana Lazar arije je otpjevala emocionalno uživljeno, dinamički iznijansirano i tehnički krajnje uvjerljivo, a te su odlične interpretacije, uz sudjelovanje u izvedbi Monteverdijevih Vespri, uvjerile festivalski žiri (dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica, članovi prof. Nataša Maričić i prof. Predrag Šantek) da joj dodijeli Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju (ex-aequo je nagrada dodijeljena i Capelli Cracoviensis).

    Tradicionalni koncert učenika Glazbene škole u Varaždinu u Katedrali 2. listopada bio je ponovljena potvrda već dokazane činjenice da je Varaždin kolijevka glazbenih talenata. Uvijek brojna publika to prati, cijeni i gromoglasno plješće.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 16. listopada 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike