Sasvim poseban glazbenički pothvat

Matej Meštrović, klavir, Matija Dedić, klavir, Hakan Ali Toker, klavir, harmonika, HNK u Varaždinu, Le quattro stagioni (Četiri godišnja doba), 20. listopada 2017.



  • Ideja pijanista i skladatelja Mateja Meštrovića da za tri klavira, to jest djelomično za dva klavira i harmoniku, kao poseban aranžersko-autorski projekt ostvari izvedbu jedne od najpoznatijih skladbi barokne glazbe Le quattro stagioni (Četiri godišnja doba),  niz od četiri violinska koncerta koje je Antonio Vivaldi skladao oko 1721. a tiskom u Amsterdamu objavio 1725. godine zajedno s još nekim koncertima kao skupno izdanje pod naslovom Il cimento dell'armonia e dell'inventione (Izazov harmonije i invencije), pokazala se i dokazala izuzetno zanimljivim i sasvim posebnim pothvatom. Moguće je reći - zaista pravi izazov razbujalih harmonija i neiscrpne invencije.

    Vivaldi, genij barokne motoričnosti i bogate melodijske inventivnosti, glazbeni genij iz Venecije - grada na lagunama koji je u njegovo doba bio nezaobilazno središte i kao Serenissima Repubblica di Venezia određivao sudbinu obiju strana Jadranskoga mora, svojim je djelima u velikoj mjeri oblikovao ukupnost značaja i utjecaja talijanskog glazbenog baroka, a koncertima posvećenima godišnjim dobima ostavio dokaze doista vrhunske maštovitosti i prve oglede na području programne glazbe. Poznato je da je uz svaki koncert bio otisnut i sonet, najvjerojatnije iz pera samoga skladatelja, koji opjevava pojedino godišnje doba, a otkako je Vivaldijeva glazba u 20. stoljeću doživjela renesansu i danas je osobito cijenjena i izvođena, upravo su Četiri godišnja doba njegovo najširoj publici najpoznatije djelo. Činjenica je da je ta glazba našla vrlo široku primjenu, ali pothvat koji je poduzeo Matej Meštrović zajedno s pijanistima Matijom Dedićem i Hakanom Alijem Tokerom u mnogočemu nadilazi okvire do sada poznatog. Stoga i ne čudi zanimanje koje je pobudila verzija koja uključuje tri klavira, a činjenica da je američka tvrtka Navona Records objavila CD s interpretacijom trojice pijanista priznanje je za uspjeh na međunarodnom planu kakvo hrvatski glazbenici rijetko postižu.

    Matej Meštrović je sa svojim kompanjonima - najpoznatijim hrvatskim jazz-pijanistom današnjice Matijom Dedićem i turskim pijanistom i harmonikašem Hakanom Alijem Tokerom, a nakon premijere projekta na 68. Dubrovačkim ljetnim igrama ovoga ljeta, tijekom listopada poduzeo još jedan pothvat koji iskače iz uobičajene koncertne prakse i ne samo u hrvatskim okvirima. Naime, četiri Vivaldijeva koncerta kao prikaze četiriju godišnjih doba i američko izdanje potakli su ga da u četiri hrvatska nacionalna kazališta - u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Varaždinu kao organizator, dakle uz vlastiti rizik, ostvari izvedbe i predstavljanje američkog CD-a. Ovo je izvješće o posljednjem u nizu nastupa, dakle o koncertu održanom 20. listopada u HNK u Varaždinu koji je zaključio tu malu turneju nakon koncerata u HNK u Zagrebu 15. listopada, u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci 16. listopada i u HNK u Splitu 18. listopada.

    Matej Meštrović pozvao je u goste američkog jazz-pijanista Mathewa Mayera s kojim ga veže prijateljstvo i zajednička iskustva u procesu prodora na američku glazbenu scenu i dakako na američko tržište. Tako je američki pijanist kao svojevrsne apetizere izveo nekoliko vlastitih skladbi, pokazujući vrsne improvizatorske sposobnosti, a nakon toga su slijedile izvedbe Vivaldijevih koncerata à la Meštrović. I dogodilo se zacijelo ne čudo, ali svakako nešto osobito kvalitetno i vrijedno. Naime, kao što je to bilo u ostalim gradovima, i u varaždinsko su kazalište pohrlile stotine slušatelja, uglavnom mlade publike, koja možda i ne posjećuje koncerte s klasičnim predznakom ili nije posebno zainteresirana za Vivaldija ali očito voli slušati jazz-idiom i svakako zna uživati u glazbenoj energiji koju projekt s Vivaldijevim Godišnjim dobima na tri klavira isijava. Jer, riječ je o osobnom autorskom shvaćanju koje se doduše bazira na partiturama Vivaldijevih koncerata, ali ono što trojica pijanista ozvučavaju pravi je vatromet zvuka i ritmova, izveden briljantnim vrituozitetom i iskonskom muzikalnošću te se kao slijed stavaka koji više ili manje vjerno iznose izvorne predloške razvija u stalnom uzbuđenju zadivljujućih suprotnosti.

    Poznavatelj polazišta prepoznaje ugođaje, teme, harmonije i pokret izvornih Vivaldijevih stavaka pojedinog koncerta ali nadogradnja, variranje, autorska dokomponiranost i dosjetke koje aludiraju na različita izvorišta, te osobito trajna inspiracija koja proizlazi iz jazzističkih improvizacija, autorske su intervencije skladatelja čiji je ludički karakter nezaustavljiv i nadasve originalan. O ovom je projektu već mnogo pisano; Matej Meštrović dao je nekoliko intervjua, CD je sada dostupan, dakle Vivaldijeva Četiri godišnja doba u verziji triju sjajnih glazbenika pouzdano su se potvrdila kao odlično ostvarena ideja. I doista, slušatelji su i u Varaždinu burnim pljeskom potvrdili veliku radost, naročito oduševljenje i očiti užitak koji im je koncert Mateja Meštrovića, Matije Dedića i Hakana Alija Tokera pružio. Od najtananijih osjećajnih piana, osobito dojmljivih ulomaka sa sudjelovanjem harmonike, do urnebesnih forte fortissima; od solističkih preludiranja i meditacija do zaglušujućih erupcija triju klavira na kojima trideset prstiju trojice virtuoza raspreda o svojim viđenjima Vivaldijevih slika s proljetnim lahorom, ljetnom žegom, jesenskim olujama i blagim padanjem snježnih pahulja - u svakom je trenutku bilo moguće diviti se realizaciji ideje koja je eto i u svjetskim razmjerima prepoznata kao nešto posebno. A na tome svakako valja svoj trojici glazbenika od srca čestitati.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 6. studenog 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike