Iz vrta glazbenih užitaka

Svečani koncert u povodu 60. rođendana Ive Josipovića, Muzej Mimara



  • Rođendani se gomilaju bez poštede prema bilo kome, pa ma kako se važnim činio. Moglo bi se to s malo šale reći i za bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića, skladatelja i pravnika, osobu iz hrvatskog javnog života, koji je eto stigao i do 60. rođendana a da možda niti sam nije svjestan kako je vrijeme (ipak) prebrzo iscurilo. Kako bi mu predstavnici struke koja na prvome mjestu poštuje njegovu skladateljsku djelatnost čestitali tu sada već respektabilnu obljetnicu rođenja, organizirali su Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o. svečarski koncert koji je održan u Muzeju Mimara 26. listopada, iako je Josipovićev rođendan bio još 28. kolovoza. Ali, dakako, tko bi se u ljetnim mjesecima okupio pa bilo kome u čast i u bilo kojem uglednom zagrebačkom prostoru događaj bio organiziran? Dakle, pričekalo se sa slavljem a odaziv na koncert bio je, logično, izuzetno velik i u lijepoj dvorani uz vrijedna umjetnička djela na zidovima okupio se tout Zagreb koji se s Josipovićem diči na bilo kojem od područja njegovih brojnih profesionalnih i političkih aktivnosti.

    Dakle, bilo je nadasve svečano, uz mnoga poznata lica koja se češće mogu vidjeti na televizijskim ekranima a rjeđe na glazbenim događanjima, a bilo je i mnogo novinara i kamera, televizijskih i fotografskih, koje su vjerno bilježile proslavu. Dobro je i korisno, rekla bih, da se Ivo Josipović kao skladatelj bavi tzv. ozbiljnom ili klasičnom glazbom jer svojim stvaralaštvom upozorava na područje glazbene kulture koja danas nekako baš i nije u središtu (političke) pozornosti. No, bilo kako bilo, okupljena su imena uglednih hrvatskih glazbenika-solista i ansambl Zagrebačkih solista na koncertnom podiju uglednom slušateljstvu mogla ne samo ozvučiti vrijedna djela iz opusa skladatelja koji je bio priznat i slavljen mnogo prije svojeg političkog angažmana, nego i uvjeriti u vlastite izvođačke sposobnosti kojima trajno obogaćuju zagrebački glazbeni život. Svakako i mnogo šire.

    Popis djela Ive Josipovića, koji ujedno obilježava i 40. obljetnicu skladateljske pojavnosti - budući da njegova prva partitura Sonatina za klavir datira iz 1977. godine, obuhvaća 59 naslova - što i nije osobito veliki broj, a zamjetno je da niti jedno djelo nije napisao za glazbenu scenu, bilo opernu ili baletnu. Dakle, uz nekoliko naslova za simfonijski orkestar, Josipović se do sada ostvario uglavnom kao autor komorno-glazbenih i solističkih djela te nekoliko zborskih skladbi. Za svečani koncert bilo je odabrano tek šest naslova, pa je i to relativno mali broj iako je po trajanju sve bilo u okvirima adekvatne količine za ispunjenje koncertne večeri u jednome dijelu. Ali, ono što je ipak najbitnije - zacijelo su glazbeni sadržaji, skladateljski dometi i mogućnost portretiranja autora koji je nedvojbeno jedan od važnih predstavnika hrvatske glazbe posljednjih desetljeća 20. i prvih 21. stoljeća.

    Zagrebački solisti pod ravnanjem maestra Zorana Juranića započeli su koncert izvedbom Sambe da camera za gudački orkestar, djelom koje je sada već, a bez imalo pretjerivanja u procjeni, antologijsko Josipovićevo ostvarenje budući da je odmah nakon beogradske praizvedbe na Međunarodnom natjecanju Muzičke omladine 1985. godine pobudilo pozornost i dobivanjem Nagrade Europske radijske unije (EBU) ušlo u međunarodni repertoar. Pa ako mi je Boris Papandopulo jednom prigodom rekao kako bi bio zadovoljan da trajno ostane zapamćena možda samo njegova Simfonijeta, Josipović je već na početku skladateljske karijere svojom Sambom „pogodio u sridu“ i ostvario djelo koje je postalo njegovim zaštitnim znakom. Izvedba je i ovom prigodom potvrdila živost, ritmičku zaigranost, zvučnu raznolikost i cjelokupnu zanimljivost i duhovitost skladbe.

    Pijanistica Katarina Krpan koncentrirano je i virtuozno odsvirala klavirske minijature Igru staklenih perli i Jubilus, dvije Josipovićeve uspješnice koje datiraju iz 1986. i 1992. godine, a vrlo se često nalaze na klavirskim recitalima kada se traži domaće djelo budući da svojim bravurama i optimističnim ugođajima, kao i glazbenom sadržajnošću, suvremenu glazbu zastupaju s njezine čovjekoljubive, uhu i duhu ugodne strane. Duo Sreten Krstić na violini i Katarina Krpan za klavirom ujedinjenim su senzibilitetima interpretirali Žalobni pjev za violinu i klavir, skladbu iz 1994. godine, Josipovićevu reakciju na stradanja u Domovinskom ratu, glazbu koja emocionalno dira upravo ugođajem tužaljke a koja je u violinističkom vibratu i osjećajnoj interpretaciji dobivala adekvatno ozvučenje.

    Prva izvedba u Hrvatskoj skladbe Kurosavin nemir svijeta za gudače, zvona i timpane, Josipovićeva najnovijeg ostvarenja čija je praizvedba bila 13. srpnja 2016. godine u Kotoru u izvođenju Festivalskog orkestra KotorArta pod ravnanjem Miroslava Homena,  u okviru svečanog otvaranja KotorArt Don Brankovih dana muzike u povodu 10. obljetnice smrti don Branka Sbutege, bila je svakako potvrda da smo na autorskom koncertu skladatelja koji ima što glazbom reći, pa makar i sam sebe skladateljski zanemaruje. Drugim riječima, Ivo Josipović pouzdano je inventivni skladatelj, glazbenik koji za odabrane sadržaje nalazi itekako odgovarajuća skladateljsko-tehnička, melodijsko-harmonijsko-ritmička rješenja; ukratko - itekako nadareno zna i umije iznaći tematska polazišta za oblikovanje glazbenoga djela čija emocionalna, intelektualna i spiritualna poruka dopiru do slušatelja dirajući njegova osjetila i potičući duhovnost. Uključivanje zvona i timpana zvukovno je obogaćenje koje misaono povezuje autora glazbe s povodom njezina nastanka, asocirajući na polazišnu inspiraciju i protkanost misaonošću katoličkog svećenika i intelektualca iz Kotora don Branka Sbutege. Plemenitost gudačkih vibracija, simbolika zvona i tonalna blagost izvjesna su suprotnost nemiru svijeta pa je to možda Josipovićev pokušaj mirenja i njegovo pristajanje uz Sbuteginu potragu za lijepim i znakovitim.

    U svakom je slučaju završna izvedba Derneka za dva čembala/klavira, udaraljke i gudače, skladbe iz još itekako skladateljski aktivnih 1980-ih godina, nastala 1988., podsjetila na Josipovićeve glavne značajke autorstva koje glazbom slavi najbolje strane europske tradicije, unoseći ritmičku živost, narodno veselje i radost muziciranja. Pijanisti Katarina Krpan i Danijel Detoni, udaraljkaši Hrvoje Sekovanić i Marko Mihajlović te odlično raspoloženi Zagrebački solisti vođeni sigurnom rukom Zorana Juranića zaključili su svečanost u istinskom ugođaju glazbenoga tuluma, kako Josipović definira tu svoju neobuzdano razdraganu skladbu. Uostalom, 60 godina mladosti danas još i nije neka osobita starost. Dakle - na posao, skladatelju, notnog papira ne može nedostajati!

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 13. studenog 2017.

     

Piše:

Zdenka
Weber

kritike