Svečano i protkano nostalgijom

Jubilarni 20. memorijal Darko Lukić u Osijeku, 3. do 5. studenog 2017.



  • Tri dana, od 3. do 5. studenog 2017. Osijek je dvadeseti put bio u znaku klavirske umjetnosti. Jubilarno izdanje Memorijala Darko Lukić koji već četiri desetljeća svake druge godine okuplja mlade klaviriste iz Hrvatske i inozemstva, bilo je osobito svečano i protkano nostalgijom. Ovogodišnji međunarodni susret mladih klavirista održan je u organizaciji Glazbene mladeži Osijek, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka, a bila je to i prigoda za zahvalu dugogodišnjim predvodnicima i sudionicima u organizaciji i održavanju Memorijala kroz povijest - akademskim profesorima klavira Damiru Sekošanu, Jakši Zlataru i Lászlu Baranyayu, prof. Jeleni Burić, donedavnom ravnatelju Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku - prof. Josipu Ugliku, kćeri Darka Lukića - Marini Lukić Vučić, koja je i ove godine nazočila drugoj večeri Memorijala, Nikoli Maku i Jasni Franjković. Zahvalnice im je uručila predsjednica Glazbene mladeži u Osijeku - Lidija Neznanović. Prvo izdanje Memorijala Darko Lukić, nazvanog po jednom od vodećih hrvatskih pijanista 20. Stoljeća - Osječaninu Darku Lukiću (1922-1974), održano je 1976. godine. Nakon odlaska iz rodnog Osijeka, glazbeno obrazovanje nastavio je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu prof. Svetislava Stančića, a potom u Parizu te je koncertirao diljem Europe i Azije.

    Odmjerenu dozu sentimentalnosti ovoj značajnoj obljetnici, uoči početka prve koncertne večeri u Atriju Gradske straže Muzeja Slavonije, za koju su Osječani i gosti pokazali veliko zanimanje te se tražila stolica više, pridodao je video-zapis s kratkim prikazima nastupa sudionika dosadašnjih Memorijala. Doista je velik broj danas neizostavnih sudionika pijanističke scene dao svoj doprinos dosadašnjim izdanjima Memorijala Darko Lukić - od Ive Pogorelića preko Nataše Veljković, Jasminke Stančul, Aleksandra Madžara, Martine Filjak, Maksima Mrvice do Gorana Filipeca, Bruna Vlaheka i Aljoše Jurinića, spomenimo samo neke.

    Jubilarno izdanje Memorijala zadržalo je svoju prepoznatljivu i logično osmišljenu trodnevnu programsku koncepciju u kojoj priliku za nastup dobivaju učenici i studenti s ponajboljim rezultatima u protekloj godini, uz završni koncert mladog umjetnika. Programski šaroliku prvu koncertnu večer, tijekom koje smo čuli svježe izvedbe skladbi Vlaheka, Berkoviča, Liszta, Prokofjeva, Chopina i Mozarta, svojim su spremnim i nadahnutim nastupima ispunili Iskra Kujundžić i Lucija Pejić (učenice GŠ Franje Kuhača, Osijek, prof. I. Glavočević), Erin Bjelinski (GŠ Pavla Markovca, Zagreb, prof. A. Seder), Ivan Petrović-Poljak (OGŠ Rudolfa Matza, Zagreb, prof. V. Fretze), Arsen Dalibaltayan (GŠ Pavla Markovca, Zagreb, prof. R. Dalibaltayan), Petar Krokar (GŠ Josipa Hatzea, Split, prof. K. Gekić) i Jan Niković (GŠ Vatroslava Lisinskog, Zagreb, prof. E. Korbar). Dvojica potonjih pijanista od ove akademske godine studiraju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu prof. Rubena Dalibaltayana. A studenti klavira iz Osijeka, Beča, Zagreba i Budimpešte svojim su nastupima obilježili drugu večer jubilarnog Memorijala Darko Lukić. Studentica 5. godine Umjetničke akademije u Osijeku iz klase prof. Konstantina Krasnitskog otvorila je koncert promišljenom izvedbom Partite br. 4 u D-duru, BWV 828 Johanna Sebastiana Bacha. Uslijedio je dojmljiv i povremenim nekonvencionalnim pristupom prožet nastup Merta Egelija, studenta 3. godine Sveučilišta za glazbu i primijenjenu umjetnost u Beču, iz klase prof. Nataše Veljković, koji se osječkoj publici predstavio osobito muzikalnim izvedbama Brahmsovih Intermezza br. 2 u A-duru i br. 6 u es-molu, op. 118 te virtuoznog Otoka radosti Claudea Debussyja.

    Drugi dio večeri otvorio je Vedran Janjanin, student 5. godine Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda prof. Rubena Dalibaltayana. Nakon Barkarole u Fis-duru, op. 60 Frédérica Chopina, mladi je pijanist s predanošću izveo dvije skladbe Sergeja Rahmanjinova - Preludij u D-duru, op. 23, br. 4 i Polku de W. R. koje su uokvirile lirsku Liebesleid Fritza Kreislera u Rahmanjinovoj obradi, potvrdivši da odgovaraju njegovom umjetničkom senzibilitetu. Studentsku večer zaključio je student 3. godine Muzičke akademije Franz Liszt iz Budimpešte, iz razreda prof. Lászla Baranyaya - Zsolt Medgyesi, temperamentnom i sonornom izvedbom Chopinova Scherza br. 4 u E-duru, op. 54 i Legende br. 2 u E-duru - Sveti Franjo Paulski hoda po valovima, S. 175 Franza Liszta.

    Završni solistički koncert u nedjelju, 5. studenog održao je dvadesetsedmogodišnji pijanist Marijan Đuzel, trenutačno student prof. Aleksandra Madžara na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, koji je diplomirao u klasi prof. Đorđa Stanettija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a studirao je i na Bečkom sveučilištu kod Jana Jiračeka von Arnima te na Akademiji za glasbo kod Dubravke Tomšič. Dobitnik nagrada na brojnim natjecanjima, iza sebe ima čitav niz zapaženih recitala u Hrvatskoj i inozemstvu, a dobitnik je i Nagrade Darko Lukić za najbolji recital na istoimenoj 49. tribini mladih glazbenih umjetnika. Posebno mjesto u repertoaru Marijana Đuzela zauzima stvaralaštvo Ludwiga van Beethovena pa je tako 2013. ušao u polufinale 14. međunarodnog pijanističkog natjecanja Beethoven u Beču, a početkom prosinca ove godine sudjelovat će na uglednom Beethovenovom natjecanju u Bonnu. Upravo zbog spomenutog ne čudi što je za prvi dio svoga recitala, nakon uvodnih Preludija i fuge u Es-duru, BWV 852 Johanna Sebastiana Bacha, odabrao Beethovenovih Šest bagatela, op. 126 i Sonatu br. 32 u c-molu, op. 111. Samozatajan umjetnik s neupitnim osjećajem za mjeru, izvedbama Beethovenovih skladbi pristupio je iznimno studiozno, introspektivno i promišljeno, istodobno pruživši nadahnutu i besprijekorno dotjeranu viziju zahtjevnoga glazbenog sadržaja. Nakon upečatljivih izvedbi u prvome dijelu programa, u drugome su dijelu - uz rani i kasni opus Roberta Schumanna, Toccatu, op. 7 i izbor iz ciklusa Bunte Blätter, op. 99, čijim je izvedbama Đuzel pristupio podjednako odmjereno, slušatelji mogli čuti iznimno zahtjevne i rijetko izvođene Tri etide, op. 18, Sz. 72 Bele Bartóka koje su, uz dva dodatka istog skladatelja, prikladno zaokružile uistinu dojmljivu koncertnu večer.

    © Bojana Plećaš Kalebota, KLASIKA.hr, 23. studenog 2017.

kritike