Pjevni kontrabas Igora Šajatovića

Zagrebački solisti, Igor Šajatović, Sreten Krstić, Muzej za umjetnost i obrt, 6. studenog 2017.

  • Mali, dobro uređen koncert u predvorju Muzeja za umjetnost i obrt okupio je ljubitelje komornijeg koncertnog zvuka u prigodnom prostoru. Program se sastojao od djela nastalih na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.
    Najsvježija, iz devetnaestog stoljeća, bila je Mendelssohnova Deseta simfonija za gudače, koju je to čudo od djeteta skladalo sa samo četrnaest godina. Skladba potječe iz godine 1823. i bogata je svim karakteristikama Mendelssohnova lakopoteznog stila, zbog kojega su ga nazivali i Mozartom 19. stoljeća. Tim lakim i brzinskim dodirom raspoloženi Zagrebački solisti otvorili su koncertnu večer. Izvedbu je odlikovala pomna priprema, briga o stilu i ljepoti zajedničkog zvučanja i ravnoteži izraza u tri stavka Simfonije. Sve je bilo razgovijetno i prezentno u udobnom prostoru Muzeja.

    Solistička zvijezda večeri bio je mladi kontrabasist Igor Šajatović koji je s tek navršenih 15 godina kao poseban talent (za što treba posebno odobrenje) počeo studirati u Zagrebu kod Marija Ivelje,  a od prošle školske godine je na studiju u Nürnbergu kod Dorina Marca. Literatura za kontrabas doista ne obiluje koncertantnim djelima, pa su tri koncerta tadašnjeg bačkog majstora Franza Antona Hoffmeistera itetako dobrodošla u maloj zbirci. Prvi Hoffmeisterov Koncert u D-duru obiluje virtuoznim elementima koji se rijetko pripisuju tom golemom gudačkom glazbalu, a njemu kontrastira pjevni drugi stavak Adagio dugih linija. Razigrani okvirni stavci i njihovi tehnički zahtjevi mladom solistu nisu problem, a Šajatović osobito njeguje ljepotu tona i sloj po sloj skida predrasude, što se osobito moglo čuti u spomenutom Adagiu.

    Poslastica koncertne večeri bila je izvedba jedine Mozartove Sinfonie  concertante za violinu, violu i orkestar, K. 364, odnosno za gudački sastav s dvije oboe i dva roga. No, Sreten Krstić - koncertni majstor Zagrebačkih solista, obradio je Sinfoniu concertante samo za gudače a uz violista Hrvoja Philippsa, bio je u solističkom dvojcu ovog remekdjela. Trostavačna Mozartova Sinfonia concertante i koncert dvojice izvanrednih solista u ravnopravnom dijalogu i nadigravanju. Bila je to prava koncertantna simfonija, na razmeđu između koncerta i simfonije. Simfonijski zamah tri stavaka oplemenila je i stanovita operna gesta, tako karakteristična za Mozarta: dva solistička glazbala poput opernog dueta. Pokret i razmjena bogatih glazbenih misli između dvojice solista i orkestra odvija se brzinom svjetlosti. Doista zgusnutoj, kompetentnoj i uigranoj izvedbi visokog inteziteta nisu bila potrebna dva dodatka, ma koliko zasebno imala svoje vrijednosti - poput zavodljivog makedonskog ritma iz prvoga. Svaka čast, ali nakon sadržajne i intenzivne izvedbe Mozartove Sinfonije concertante sve drugo odvlači pažnju i koketnošću poziva na svima poznato i zavodljivo te zapravo umanjuje doživljaj. Sinfonia concertante autora Wolfganga Amadeusa Mozarta dostojno prezentirana, i – idite u miru. Možda u nemiru, koji uvijek ponovno izaziva teško dokučivi genij.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 28. studenog 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike