Suvereno i elegantno

Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 17. studenog 2017., praizvedba Mostarskog koncerta za klavir i orkestar Željka Brkanovića, solist Bruno Vlahek, dirigent David Danzmayr

  • Bruno Vlahek

    Neuobičajeno sročen program s čak dvije Beethovenove simfonije i praizvedbom Mostarskog koncerta za klavir i orkestar hrvatskog skladatelja Željka Brkanovića povodom 80. rođendana obilježio je taj ponešto predugi koncert Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem aktualnog šefa dirigenta Davida Danzmayrau kojem je solist bio sjajni mladi pijanist i skladatelj Bruno Vlahek, rođen 1986. u Zagrebu .

    Bruno Vlahek jedan je od najistaknutijih hrvatskih glazbenika, školovan na glazbenim akademijama u Zagrebu (u razredu prof. Vladimira Krpana), Lausannei (Jean-François Antonioli), Kölnu (Vasilij Lobanov) i Visokoj školi kraljice Sofije u Madridu (Dmitrij Baškirov). U Madridu se nakon studija i zadržao te trenutno radi kao profesor na Konzervatoriju Katarina Gurska. Redovito nastupa diljem svijeta kao solist, skladatelj i član klavirskog dua D&B zajedno sa suprugom Dubravkom Vukalović.

    Bruno Vlahek je laureat mnogih prestižnih međunarodnih pijanističkih natjecanja te dobitnik nekoliko nagrada i diploma, a kao nositelj naslova Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije za 2010. dobio je priliku da uz taj ugledni orkestar nastupi na ovom koncertu i praizvede Brkanovićev 3. klavirski koncert povodom skorašnjeg skladateljevog 80. rođendana (20. prosinca). Mostarski koncert za klavir i orkestar Brkanović je napisao po narudžbi za 50. obljetnicu Simfonijskog orkestra Mostar. Stoga je znakovito da je koristio staru melodiju iz okolice Mostara kao dio tematike u posljednjem, trećem stavku.

    Iako je obljetnica mostarskog orkestra bila u sezoni 2003/2004., djelo stjecajem okolnosti tada nije izvedeno, jer je orkestar prestao s radom. Izvedeni su kasnije tek neki skraćeni dijelovi (primjerice polagani stavak Siciliana prigodom dodjele nagrade Porin Željku Brkanoviću za životno djelo 2014, kao i prvi stavak u smanjenom sastavu u ciklusu Cantus Ansambla 2016.), tako da je ovom prigodom djelo predstavljeno prvi put u cjelini.

    Djelo je koncipirano u neoklasičnom stilu u tipičnom koncertantnom obliku od tri kontrastna stavka (Allegretto - Siciliana - Scherzoenergico) s virtuoznom solističkom dionicom i dvije opsežne kadence, što je sjajni pijanist Bruno Vlahek ostvario vrhunskom tehnikom i muzikalnošću, suvereno i elegantno, pažljivim odnosom prema ljepoti tona i dinamici, uz preciznu pratnju velikog orkestra upotpunjenog različitim udaraljkama. Skladna sinergija solista, orkestra i dirigenta rezultirala je uspješnom i dojmljivom praizvedbom Mostarskog koncerta za klavir i orkestar nazočnog i očito zadovoljnog Željka Brkanovića, što je publika srdačno pozdravila i izmamila solistički dodatak iz opusa Sergeja Rahmanjinova.

    Središnja točka koncerta bila je uokvirena s dvije simfonije Ludwiga van Beethovena. Za početak je odabrana 8. simfonija u F-duru, op. 93 koju je sam autor nazvao „svojom malom simfonijom“. Doduše, nije mala po trajanju, ali jest po smanjenom sastavu orkestra i tmurnijem ozračju kao posljedici tadašnjeg skladateljeva depresivnog razdoblja života. To se odrazilo i u pretežito nemotiviranoj izvedbi u kojoj je tek završni četvrti stavak žustrim tempom i preciznošću  ocrtao iskonski Beethovenov genij i inventivnost.

    Bolji dojam pružila je Beethovenova 5. simfonija u c-molu, op. 67, tzv. sudbinska, izvedena na kraju koncerta. Jedno od najpoznatijih i najizvođenijih klasičnih djela, s markantnim početnim motivom „sudbine koja kuca na vrata“ i majstorskom skladateljskom razradom koja velikom orkestru pruža inspiraciju za vrhunske izvedbe, dobilo je pod vještim, temperamentnim i energičnim vodstvom maestra Danzmayra impresivnu sliku, unatoč ponešto prebrzom tempu. Uspjeh je bio potpun. 

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 28. studenog 2017.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...