Dirigent i solistice za pet

Varaždinski komorni orkestar, Ivan Hut, dirigent; Ivana Lazar i Valentina Fijačko Kobić, soprani; Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 3. prosinca 2017.



  • Drugi koncert u ovogodišnjoj sezoni Varaždinskog komornog orkestra (VKO), održan 3. prosinca u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, zacijelo će biti zapamćen kao osobito uspjeli glazbeni događaj. Uspješnost koncerta na prvome su mjestu osigurali odlični gosti orkestra - hrvatsko-nizozemski dirigent Ivan Hut i sopranistice Ivana Lazar i Valentina Fijačko Kobić, kao i doista zanimljivo sastavljeni program, što nedvojbeno valja zahvaliti upravo dovitljivosti mladoga maestra. VKO, u kojemu su većinom okupljeni gudači koji su srednje obrazovanje stekli na Glazbenoj školi u Varaždinu, danas članovi zagrebačkih orkestara, kao i pedagozi koji rade na varaždinskoj Glazbenoj školi, te njihovi kolege s kojima muziciraju u nekom od orkestara koji djeluju u hrvatskoj metropoli, kao svoju glavnu djelatnost ističe ciklus od pet premijernih koncerata u koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu, što je  njegova tradicionalna koncertna sezona, a uz to i redovito sudjelovanje na Varaždinskim baroknim večerima te nastupe i gostovanja diljem Hrvatske te prema mogućnostima i u inozemstvu.

    Naime, želja za sudjelovanjem u komornom sastavu, što pruža mogućnosti za izvođenje bogatog repertoara namijenjenog manjim orkestralnim grupacijama, trajno potiče glazbenike na djelovanje u VKO, gudačkom sastavu koji nastavlja nažalost davno prekinutu tradiciju orkestralnog muziciranja u Varaždinu, ali koja je upravo utemeljenjem ovog orkestra prije nešto više od dva desetljeća obnovljena. Korist je tako obostrana - grad ima svoju koncertnu sezonu a glazbenici mogućnost nastupanja. Sve zahvaljujući udruženim snagama, jer su pokrovitelji djelatnosti orkestra Grad Varaždin, Varaždinska županija i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, glavni sponzor ART ŠTACUN i Privredna banka, sponzori sezone HNK u Varaždinu, Koncertni ured Varaždin, Varaždinska biskupija, Glazbena škola u Varaždinu i Glazbena škola Pavao Markovac u Zagrebu, a medijski pokrovitelji Varaždinske vijesti, Radio Varaždin i Varaždinska televizija. Dakle, moglo bi se reći da „kada se bratska srca slože, i olovo plivat može“! Jedino bi još trebalo osigurati bolju posjećenost koncerata od strane samih Varaždinki i Varaždinaca, jer događa se da u dvorani ima više Zagrepčana koji vjerno već godinama dolaze na koncerte u lijepi barokni grad.

    Međutim, u slučaju koncertne večeri VKO o kojoj je ovdje riječ, nije moguće uputiti nikakvu zamjerku broju slušatelja u dvorani, bez obzira bili to domaći ljubitelji glazbe ili njihovi gosti, jer je dvorana bila popunjena gotovo do posljednjeg mjesta. Ključ za razumijevanje tako dobre posjećenosti nalazi se dakle očito u sastavu glazbenika na podiju kao i u najavljenom programu, pa bi taj recept „aktualno ugledna imena plus privlačan program“ zacijelo trebalo uzeti kao pravilo i za ubuduće.

    Dirigent i violist Ivan Hut (Pula, 1982), sin hrvatsko-nizozemskog bračnog para, diplomirao je violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Milana Čunka 2005. godine a potom se kao profesor viole u Splitu i član Splitskog komornog orkestra, koji je vodio maestro Pavle Dešpalj, počeo  zanimati i za dirigiranje. Studij na Visokoj umjetničkoj školi Codarts u Rotterdamu, koji je završio 2016., i aktualni magistarski studij kod istog profesora Hansa Leendersa i istovremeno okupljanje diplomiranih studenata u orkestru u Rotterdamu, pomažu mu pri stjecanju daljnjih neophodnih dirigentskih  iskustava. Dobivanje stipendija Fonda Lovro i Lilly Matačić te fondacije za mlade dirigente Kraljevine Nizozemske potvrde su prepoznatih sposobnosti i svakako pomoć na putu dirigentske karijere. A da je doista riječ o mladom glazbeniku s izrazitim potencijalom za stajanje za dirigentskim pultom a ne samo za sviranje u dionici viola, pokazao je Ivan Hut i u Varaždinu i to već od samoga početka koncerta.

    Izvedbu Simfonije za gudače u C-duru, br. 1 Felixa Mendelssohna Bartholdyja vodio je naime sigurnim pokretima i u dobro osmišljenim odnosima dinamičkih i agogičkih kretanja, kao i s izrazito jasnim osjećajem za formalne konture stavaka, naglašavajući tematske cjeline i njihove ugođaje. S istom je pouzdanošću, koja odaje muzikalnost i razumijevanje glazbenih sadržaja, vodio izvedbu antologijskog Adagia američkog skladatelja Samuela Barbera, glazbe izuzetno tužnoga prizvuka (pa nije čudno da ju se nerijetko čuje pri ceremonijama u krematoriju), zatim Gudačkog kvarteta u D-duru Giacoma Puccinija, komornog rariteta u opusu talijanskog opernog maga, te na samom kraju večeri predstavljanje Serenade za gudače, op. 11  švedskog skladatelja Daga Wiréna, ispisane 1937. godine - apsolutnog otkrića, barem meni osobno; djela koje osvaja ljepotom suvislo ozvučenih misli i unutarnjim skladom i ljepotom melodijskog protoka i harmonijskih progresija.



    Sudjelovanje pak dviju uglednih i afirmiranih opernih solistica - sopranistica Ivane Lazar i Valentine Fijačko Kobić, pjevačica istinske muzikalnosti čiji su glasovi vrsno školovani a glazbenički elan i razigrani karakteri trajno poticajni, bio je pun pogodak. Isto tako i mudro odabrana djela u kojima su mogle zablistati njihove glasovne i interpretativne kvalitete. Skladno su zazvučale tek nedavno otkrivena Ave Maria iz talijanske renesansne baštine iz pera Giulia Caccinija, predivna arija, molitva Desdemone, Ave Maria iz Verdijeva Otella, dvije osjećajne popijevke Josipa Hatzea (u instrumentaciji njegova unuka Rubena Radice) Lađa u noći i Serenada, te Magnificat za dva soprana i gudače manje poznatog američkog skladatelja rođenog u Londonu Nicholasa Whitea, glazba praizvedena zapravo tek nedavno, 1997. godine - suvremenika koji je u engleskom prijevodu uglazbio latinski izvornik hvalospjeva Blaženoj Djevici Mariji. Riječ je o glazbi u kojoj se autor potpuno predaje nadahnuću, neopterećen bilo kakvom prisilom da bude suvremen to jest novoglazben. Sve u svemu, čulo se doista različite glazbene izričaje - zapravo neuobičajeno veliki broj djela, ali u pohvalno dobro uvježbanim interpretacijama i s mnogo glazbeničke predanosti i šarma, tako da je publika tijekom cijele koncertne večeri mogla nesputano uživati. To je i pokazala dugim i oduševljenim pljeskom.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 20. prosinca 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike

najavljujemo...