Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo

Zbor Hrvatske radiotelevizije, Hrvatski glazbeni zavod, 21. studeni 2017.



  • Od 24. do 27. listopada 2017., nepunih mjesec dana prije trećeg koncerta Zbora HRT-a u ciklusu Sfumato, u Zagrebu je održan međunarodni muzikološki znanstveni skup posvećen raznim aspektima glazbenog stvaralaštva i izvođenja u kontekstu Prvog svjetskog rata, jednog od presudnih povijesnih događaja 20. stoljeća. Koncert Zbora HRT-a održan je u Hrvatskom glazbenom zavodu 21. studenog, upravo na dan smrti do danas najdugovječnijeg europskog vladara - cara i kralja Franje Josipa I. (1830-1916) koji je sjeo na prijestolje kao mladić - osamnaestogodišnjak. U programu koncerta na određeni su način bili povezani događaji iz hrvatske povijesti od 16. do 20. stoljeća, koji se odnose na političku ovisnost o Habsburškoj monarhiji. Poveznica odabranog programa bila je, dakako, poezija i to dijalektalna, kajkavska, maestralno ispjevana u zbirci Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže tridesetih godina prošloga stoljeća.

    U programu koncerta, naslovljenog početnim stihovima Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo iz balade Khevenhiller, sadržajno vezane uz gradnju grada Karlovca u 16. stoljeću, našlo se nekoliko skladbi hrvatskih skladatelja nadahnutih Krležinom lirikom. U nekim su stihovima iskazani pjesnikovi stavovi o političkoj podređenosti i društvenim prilikama u Hrvatskoj te snažan otpor prema ratovima na temelju osobnih iskustava stečenih tijekom Prvog svjetskog rata. Na početku su izvedene dvije skladbe za mješoviti zbor, naslovljene V megli, koje su predstavile zborski stil Anđelka Klobučara i Igora Kuljerića. Slijedile su opsežna skladba Ni med cvetjem ni pravice za tenor i mješoviti zbor Emila Cossetta, u kojoj je kao solist nastupio Andro Bojanić, te Gumbelijum roža za bariton, mješoviti zbor i klavir u kojoj je solističku dionicu otpjevao Miroslav Živković. Skladbu za bariton i orkestar napisao je godine 1969. Milan Arko za festival Kajkavske popevke u Krapini, a obradio ju je Tomislav Fačini.



    Iskorake iz Krležine poezije, ali ipak tematski vezane uz Prvi svjetski rat i ratnu propagandu, činile su dvije skladbe koje je Zbor HRT-a praizveo ove godine. Prvu od njih, praizvedenu 24. travnja pod naslovom Obviously Foreign Infantry (Očito strana pješadija), skladao je mlađi, suvremeni finski skladatelj Antti Auvinen (1974) na narudžbu Muzičkog biennala Zagreb, Helsinškoga komornog zbora i Europske mreže profesionalnih zborova Tenso, čiji je član i Zbor HRT-a. Drugu - Ognjeno morje slovenskog skladatelja Uroša Rojka (1954), napisanu na tekst vojnika Alojza Praprotnika iz rujna 1915. sačuvan na dopisnici, praizveo je Zbor HRT-a u Novoj Gorici 23. rujna. Auvinenova skladba je najdulja, tehnički i interpretativno najzahtjevnija, dok je kratki tekst s dopisnice u Rojkovoj skladbi dobio dugi uvodni dio pozdrava Dragi mi! i dugu, maglovitu uperenost pogleda u ognjeno morje.

    U završnici koncerta izvedene su još dvije skladbe nadahnute poezijom Miroslava Krleže. U ciklusu Balade Petrice Kerempuha za zbor i dva klavira u pet stavaka definirana tempa odabrao je Anđelko Klobučar stihove iz pjesama Petrica i galženjaki, Kalendarska, Gumbelijum roža fino diši, Sanoborska i Lageraška, dok je Igor Kuljerić odabrao stihove iz pjesme Gumbelijum roža fino diši. Osim zborskih skladbi, u sedamdesetominutni koncert (bez stanke) bile su – poput kraćih predaha potrebnih pjevačima, uvrštene i klavirske skladbe sadržajno primjerene stihovima. Bile su to Berceuse héroïque (Herojska uspavanka), Les soirs illuminés par l'ardeur du charbon (Večeri osvijetljene plamenim ugljenom) i preludij Ondine Claudea Debussyja, zatim Allegro barbaro Béle Bartóka i Simbolo, prvi stavak iz ciklusa Quaderno musicale di Annalibera (Glazbena slika Annalibere) Luigija Dallapiccole.



    Dirigent na koncertu Zbora HRT-a bio je maestro Tomislav Fačini, njegov šef-dirigent od ove sezone. Bruseći svoje iskustvo i kao pjevač (u Ansamblu Antiphonus), Tomislav Fačini pokazao je dobro poznavanje vokalne tehnike u skladbama različitih intonativnih, ritamskih i harmonijskih zahtjeva u rasponu od gotovo stroge tonalitetnosti do proširene tonalitetnosti i gotovo potpune odustnosti tonaliteta. To se odnosi na Auvinenovu skladbu punu različitih zvukovnih efekata i intonacijskih zahtjeva u samostalnim nastupima pojedinih pjevača. Praćenje teksta tiskanog u programskoj knjižici nije slušateljima bilo jednostavno u svim skladbama, zbog ponavljanja već otpjevanog uz novi tekst u drugim dionicama, pa je u nekim trenucima bila upitna i njegova razumljivost. U oblikovanju fraza i dinamičkih nijansi članovi Zbora HRT-a slijedili su koncepciju dirigenta Tomislava Fačinija, ispunjavajući širok raspon - od prigušenog pianissima do glasnih, gotovo krikovima bliskih ispjeva u najvišim dinamičkim vrijednostima u skladbi Auvinena. Za klavirom, postavljenim na lijevoj strani pozornice, bio je pijanist Danijel Detoni. Predstavio se kao vrstan solist i kao siguran oslonac zboru, u čemu mu je pomogla Dora Iveković, studentica klavira iz njegova razreda, u skladbi Balade Petrice Kerempuha Anđelka Klobučara. Programski neobično osmišljen, koncert Zbora HRT-a publici je doista dočarao neke druge zvukove i boje koje može iznjedriti ljudski glas, kao i glazbene oblike razvidne u različitosti skladateljskih koncepcija. Profesionalni odnos prema izvornim notnim zapisima ključ je ostvarenja i najzahtjevnijih skladbi, što je obilježilo skladno muziciranje Zbora HRT-a i šefa-dirigenta Tomislava Fačinija.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. prosinca 2017.

                       






Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike