U ozračju dolazećeg Božića

Zbor Hrvatske radiotelevizije, Palača HAZU, 12. prosinca 2017.



  • Četvrti koncert iz ovosezonskog ciklusa Sfumato priredio je Zbor Hrvatske radiotelevizije u vrijeme Adventa, priključivši se tako brojnim priređivačima koncerata prigodnoga, božićnog sadržaja. Program istog sadržaja mogli su pratiti 9. prosinca posjetitelji u Crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, 12. prosinca u Palači HAZU (na koji se odnosi ovaj osvrt) te 15. prosinca u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama. Stanovnici Zagreba koji nisu pratili spomenute izvedbe mogli su cjelovitu snimku – kao i slušatelji Hrvatskoga radija diljem Lijepe naše, poslušati 19. prosinca na Trećem programu, a skraćenu snimku će moći pogledati gledatelji Hrvatske televizije na Božić na Prvome programu HRT-a. Tako je ovaj po mnogočemu zanimljiv koncert postao dostupnim zainteresiranoj publici u sredinama u kojima nema toliko glazbenih događanja u vrijeme Adventa, ali i drugih razdoblja godine.

    Šef-dirigent Zbora HRT-a Tomislav Fačini našao se na Božićnome koncertu u dvostrukoj ulozi: dirigenta i obrađivača Hrvatskih božićnih pjesama izvedenih u završnome dijelu. Odabrao ih je šest iz različitih krajeva Hrvatske ili krajeva u kojima žive Hrvati, kao što je pjesma Ta zvezda iz Gradišća s tekstom i napjevom iz 17. stoljeća (zabilježenim u prva dva izdanja zbirke Cithara octochorda, Beč 1701. i 1723. godine). Pjesma Poslan bi angel Gabrijel iz kajkavskih krajeva zabilježena je u trećem izdanju zbirke Cithara octochorda (Zagreb, 1757.), pjesma Tri kralja jahahu dio je crkvene pučke tradicije gradića Kastva, a pjesme Oj, djetešce moje milo (iz Prigorja) i Oj, pastiri čudo novo spadaju u uspavanke i pastorale. Posljednja pjesma Veseli se Majko Božja, čije se autorstvo pripisuje franjevcu Petru Kneževiću, zabilježena je prvi put u molitveniku iz 1768. godine, a pjeva se u variranim oblicima u mnogim mjestima diljem Dalmacije. Svoje obrade Tomislav Fačini ostvario je harmonijski raznoliko u tonalitetima i starim načinima, ne ustručavajući se koristiti disonantne sklopove, a drukčiju boju dao je povezujući solo-glas kao primjerice jasan i zagasit sopran Monike Cerovčec, zbor s različito podijeljenim dionicama i različit instrumentalni sastav. Prije Hrvatskih božićnih pjesama izvedena je skladba Santa Claus Is Coming To Town Johna Fredericka Cootsa i Havena Gilespiea, također u obradi Tomislava Fačinija.



    Božićni koncert bio je ujedno prigodom završetka proslave 450. obljetnice rođenja Claudija Monteverdija (1567-1643) pa su iz njegova bogatog opusa odabrana dva psalma: Laetatus sum (122/121) za šest glasova (solista) i instrumentalni sastav i Nisi Dominus (127/126) za šest glasova (zbor) i basso continuo (orgulje i teorba). Claudio Monteverdi naslijedio je kao zborovođa i orguljaš Giovannija Gabrielija (1555-1612. ili 1613.) u Crkvi sv. Marka u Veneciji i prihvatio njegov način skladanja za dva (nasuprot postavljena) zbora i orgulje ili instrumentalni sastav. Gabrielijev opus predstavile su na Božićnome koncertu Zbora HRT-a tri skladbe: božićni motet za osam glasova (dva zbora) O magnum mysterium (objavljen 1587), motet za osam glasova i basso continuo Jubilate Deo (tiskan u Njemačkoj nakon skladateljeve smrti) i božićni motet Hodie Christus natus est za deset glasova (dva zbora) i basso continuo iz zbirke Sacrae Symphoniae (1597). Iz muzikoloških i povijesnih izvora znano je da je Giovanni Gabrieli često koristio trombone (čija se značajke nisu promijenile od 16. stoljeća) i trube, a na Božićnome koncertu njegove - kao i skladbe Claudija Monteverdija te Hrvatske božićne pjesme, izvedene su uz instrumentalni sastav: sopran- i alt-saksofon (Nikola Fabijanić i Tomislav Žužak), tri trombona (Vanja Lisjak, Urban Turjak i Domen Gantar), truba (Darko Sedak Benčić), kontrabas (Sven Buić), udaraljke (Marko Mihajlović), orgulje (Pavao Mašić) i teorba (Izidor Erazam Grafenauer). Tromboni i truba primjereni su, dakle, izvođačkoj praksi kasne renesanse i nadolazećeg ranog baroka, pa je pomalo smion iskorak u instrumentariju uvođenje saksofona, instrumenta čija je prva godina gradnje 1842.

    Iz programske knjižice nije sasvim jasno potpisuje li maestro Tomislav Fačini i obrade ovih renesansnih i ranobaroknih skladbi. No, njihove obrade kao i obrade Hrvatskih božićnih pjesama zanimljive su s obzirom na boje odabranih instrumenata i njihovu dinamičku snagu, što je spretno povezano s izražajnim mogućnostima vokalnog zborskog ili solističkog sastava. Gabrielijev psalam Laetatus sum, pun virtuoznih zahtjeva, otpjevalo je šest (neimenovanih) solista sigurno, precizno i izražajno unatoč iznimno brzom tempu odabranom samo za tu skladbu. Ostale skladbe kretale su se uglavnom u okvirima umjerenijeg ili sporijeg tempa, što je pridonijelo lakšem praćenju teksta i tematske građe u složenim zborskim skladbama, čemu su pridruženi prateći instrumenti i temelj zvučne građevine – basso continuo. Tomislav Fačini pripremio je koncert nesvakidašnjeg odabira glazbenih djela veoma pažljivo, uvažavajući sve aspekte dobre zborske izvedbe - od intonacije, jasnih ritamskih rješenja, razgovjetnog izgovora i dobro izbalansirane dinamike (unatoč ne baš dobrim akustičkim karakteristikama Palače HAZU). Sigurnu potporu pjevači su imali u itonativno sigurnom instrumentalnom sastavu u kome su se ljepotom tona istaknuli saksofonisti, dinamičkom suzdržanošu svirači trombona i trube, dok su (elektronske) orgulje i teorba u izražajnosti ipak ostali suzdržaniji u odnosu na puhače. Slijedeći naslov i podnaslov ciklusa Sfumato: duhovni zvuci boje i oblici, i ovaj koncert Zbora HRT-a i njegova šefa-dirigenta Tomislava Fačinija uveo je publiku u Palači HAZU u drugi svijet, približivši umjetničku i tradicijsku glazbu različitih razdoblja na način prihvatljiv za tu vrstu glazbe, a to je osobni prilog u obliku novih i drukčijih obrada.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. prosinca 2017.





Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...