Vrhunsko muziciranje Zagrebačkih solista

Zagrebački solisti, 2. koncert 64. sezone, Hrvatski glazbeni zavod



  • Od prvih dana mjeseca prosinca koncertni život Zagreba - kao i mnogih poznatih svjetskih glazbenih središta, obilježava darivanje, blagdan sv. Nikole, iščekivanje Božića i Nove godine. Ove sezone odoljeli su Zagrebački solisti izazovu pripreme prigodnoga božićnog programa za svoj drugi ovosezonski koncert održan u srijedu, 13. prosinca 2017. u Hrvatskom glazbenom zavodu.

    Odabrali su skladbe dvojice ranih romantičara, pa je na početku izvedena Uvertira u c-molu, D.8 Franza Schuberta (1797-1828). Skladao ju je u dobi od četrnaest godina za gudački kvintet i kasnije preradio za gudački kvartet. Ovo Schubertovo mladenačko djelo počinje polaganim uvodom u kojem parafrazira svoju popijevku Tužaljka Hagare, a na njega se nastavlja brzi odlomak u kom je tematska građa podjednako rapoređena u svim dionicama. Druga skladba koncertnih rasporeda često je koncertantno djelo za solista i orkestar. Za ovaj koncert Zagrebački solisti odabrali su djelo iz ranog stvaralačkog razdoblja Felixa Mendelssohna-Bartholdyja (1809-1847) - Koncert za violinu i orkestar u d-molu, MWV O 3. Skladao ga je između dvanaeste i četrnaeste godine života, kad i svojih dvanaest simfonija za gudače, pokazavši dobro poznavanje umijeća sviranja na violini i tajni instrumentacije za gudački sastav. Klasično koncipiran trostavačni koncert s dva brza stavka koja uokviruju mirni polagani stavak napisao je Felix Mendelssohn-Bartholdy za prijatelja i učitelja - violinista Eduarda Rietza.

    Podaci o tadašnjim izvedbama nisu poznati, a rukopis gotovo zaboravljenoga koncerta otkrio je violinist Yehudi Menuhin godine 1951. kod nekog violinista-amatera. Otkupivši sva prava od skladateljevih nasljednika, izveo je skladbu godine 1952. u Carnegie Hallu u New Yorku, nastupivši kao solist i dirigent gudačkog orkestra. U drugome dijelu koncerta Zagrebački su solisti izveli Mendelssohnovu Simfoniju br. 4 u A-duru, op. 40Talijansku, u obradi za gudački orkestar, koju potpisuje njihov koncertni majstor Sreten Krstić. U četiri stavka simfonijskoga ciklusa Mendelssohn niže sjećanja na putovanja po Italiji, a bogat zvuk simfonijskog orkestra Sreten Krstić vješto je prilagodio gudačkome sastavu, istaknuvši teme i odnose instrumenata po registru unutar jasno određenih harmonija.




    Na samom početku koncerta pružila je Schubertova Uvertira u c-molu priliku Zagrebačkim solistima za mirno, tiho i pijevno sviranje u polaganom uvodu te za živo, pokretno i glasnije sviranje u drugome dijelu. U zagrebačkoj izvedbi Mendelssohnova Koncerta za violinu i orkestar u d-molu solist i dirigent bio je koncertni majstor Sreten Krstić, koncertni majstor Münchenske filharmonije (od 1980.), umjetnički voditelj Zagrebačkih solista. Siguran u svoje sviračko umijeće, izbrušene sviračke vještine i dobru suradnju s ansamblom koji vodi, od samog početka prvog stavka odabrao je jako brzi tempo u kojem su i solist i ostali glazbenici dionice odsvirali tehnički dotjerano, intonativno precizno, dinamički raznoliko i skladno.

    U polaganom drugom stavku Andante nad zvukom gudačkog sastava zasjala je u rukama Sretena Krstića solo-violina (rad Nicole Gagliana iz godine 1760.) u lijepo vođenim linijama, a na kraju stavka bez prave kadence i nakon savršenih prigušenih flageoleta počeo je brzi stavak blizak formi ronda, u kojem violina donosi ritmički zanimljivu temu pomalo plesnog prizvuka. I taj treći stavak koncerta glazbenici su odsvirali temperamentno, iznimno brzo i uvjerljivo, izazvavši pravo oduševljenje publike koju su nagradili dodatkom: Scherzom i Tarantellom Henrika Wieniawskog, gdje je opet zablistao solist na violini Sreten Krstić.

    Mendelssohnova simfonija Talijanska, možda jedna od njegovih najizvođenijih, dobila je odgovarajuće zvučno ruho u inačici za gudački orkestar Sretena Krstića. Prava i iskrena „radost muziciranja“ ozračila je sviranje Zagrebačkih solista koji su pod vodstvom svog agilnog koncertnog majstora odgovorili na sve postavljene tehničke zahtjeve i u neusiljenoj, nadahnutoj, muzikalnoj i dinamički raskošnoj izvedbi prikazali poznato Mendelssohnovo djelo kao drukčije, dopadljivo i zanimljivo zvučno ostvarenje. I ova je skladba naišla na dobar prijam kod publike te potaknula Zagrebačke soliste da kao dodatak odsviraju polagani stavak iz Mendelssohnove Simfonije br. 5 u D-duru/d-molu, op. 107 - Reformacijske. Zagrebački solisti su svojim koncertom zagrebačkoj publici podarili devedesetak minuta lijepog sviranja i uživanja u zanimljivom i majstorski odsviranom programu.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 8. siječnja 2018.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...