Iz riznice zaborava

Ansambl Antiphonus, Plavi Božić s Antiphonusom i prijateljima,Crkva sv. Katarine, 28. prosinca 2017.



  • Niz prigodnih božićnih koncerata u prosincu nastavljen je i nakon Božića, pa je koncert naslovljen Plavi Božić s Antiphonusom i prijateljima održan u četvrtak, 28. prosinca 2017. u Crkvi sv. Katarine u Zagrebu. Ansambl Antiphonus ugostio je nekoliko članova Hrvatskoga baroknog ansambla i orguljaša Pavla Mašića, odabravši zanimljiv program za svoju vjernu publiku. Koncert je otvoren kantatom Lobet den Herrn, BWV 230 Johanna Sebastiana Bacha, a slijedila je Gloria za soliste, zbor, orkestar i continuo, RV 589 Antonija Vivaldija.

    U radosno ozračje božićnoga vremena uklopio se poznati Koncert za lutnju i gudače u D-duru, RV 93 Antonija Vivaldija, a u završnome dijelu izvedene su u obradi Tomislava Fačinija Izgubljene hrvatske božićne pjesme. Voditelj Ansambla Antiphonus Tomislav Fačini odabrao je sljedećih pet pjesama: Zdrava Devica (Zagorje), U sve vrijeme godišta (Bosna), Gle kakva to svetlost (Jaska-Jastrebarsko), Bog se rodi (Istra) i Zdrav Kralj mladi (Međimurje). Možda bi bilo bolje reći da su te pjesme samo zaboravljene ili manje poznate široj javnosti, jer neke od njih u raznim su inačicama dio usmene hrvatske glazbene tradicije. Obradu pet spomenutih pjesama prilagodio je Fačini izvođačkom sastavu, slično kako je to učnio i s pjesmama namijenjenima Zboru HRT-a za koncert 12. prosinca 2017.

    Repertoar i izvedbe vokalnog Ansambla Antiphonus usporedivi su s vokalnim sastavom od dvanaest pjevača Zagrebački madrigalisti, koji je djelovao u tridesetim godinama prošloga stoljeća. Njegovi su članovi bili vrsni školovani solo-pjevači koji su pod umjetničkim vodstvom dirigenta Mladena Pozajića zagrebačkoj publici po prvi put predstavili nepoznate skladbe iz razdoblja srednjega vijeka (Ars antiqua, Ars nova, nizozemskih polofoničara), renesanse i ranoga baroka. Jedanaset pjevača Ansambla Antiphonus (soprani Anabela Barić, Monika Cerovčec i Ana Jembrek; alti Martina Borse, Franko Klisović i Sonja Runje; tenori Ivan Bingula i Siniša Galović; basi Sreten Manojlović, Boris Rener i Tomislav Fačini) pokazalo je u Bachovoj kantati Lobet den Herrn, Vivaldijevoj Gloriji kao i u hrvatskim božićnim pjesmama sve odlike pjevačke tehnike, osobito u brzim i brojnim koloraturama: preciznu intonaciju, jasnu dikciju, savršeno disanje i oblikovanje fraza te velike dinamičke raspone.



    Mali instrumentalni sastav činili su violinistice Laura Vadjon i Helga Korbar, violistica Hiwote Tadesse, violončelistica Lea Sušanj Lujo, oboist Stjepan Nodilo, solist na baroknoj trubi Krešimir Fabijanić, orguljaš Pavao Mašić i solist na lutnji Edin Kazamazov koji je tehnički dotjerano i dojmljivo odsvirao solističku dionicu u Vivaldijevu Koncertu za lutnju. Kako je svaku instrumentalnu dionicu svirao samo jedan glazbenik, i njihovo se sviranje odlikovalo vrsnoćom kakvu iziskuje solo-nastup. Tomislav Fačini vodio je izvedbu muzikalno, diskretno (s mjesta pjevača u Ansamblu Antiphonus) i sigurno, postigavši možda najuvjerljiviji dojam i vrhunac koncerta svojom sjajnom obradom hrvatskih božićnih pjesama.

    Ansambl Antiphonus razlikuje se od većine zagrebačkih (hrvatskih) vokalnih ili komornih sastava po repertoaru i koncepciji koncerata na kojima često sudjeluju i instrumentalni solisti, a skladbe uvrštene u njegove koncerte nerijetko su slabo poznate glazbenoj publici. Stoga bi bilo vrijedno svaki koncert popratiti ne predugim, ali podacima dovoljno bogatim tekstom o skladateljima, skladbama i izvođačima što je izostalo na ovom, kao i na drugim koncertima održanima u prošloj godini. Možda su razlog tome skromnija financijska sredstva koja za svoj rad dobiva Ansambl Antiphonus, ali doista je šteta da ozbiljan rad i vrhunske izvedbe usko specijaliziranog ansambla ne prati i odgovarajuća dokumentacija (buduća arhivska građa).

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 17.. siječnja 2018.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike