Sloboda glazbe i zvuka

Predstavljamo skladatelja Mateja Meštrovića

  • Kristina Bilopavlović i Matej Meštrović na koncertu u Svetom Križu ZačretjeBiografiju skladatelja i pijanista Mateja Meštrovića resi niz off glazbenih projekata – od kazališne i filmske glazbe do glazbe za multimedijalne projekte – niz dokumentarnih suradnji, naročito sa Stipom Božićem i Ivom Pervanom, a tu je i više nagrada, među kojima je najvažnija Nagrada Grada Zagreba za hrvatski paviljon i izložbu na Svjetskoj izložbi EXPO '98 u Lisabonu.

    Meštrović je poznat po želji da se igra glazbom – ali ne samo glazbom, nego zvukovima koje stvara ili snima, ostavlja ih netaknute ili ih prerađuje. Igrom zvukova i glazbe (prvenstveno glasovira, koji je Meštroviću primarni instrument) još 2004. godine nastao je album Zvuci Velebita koji je objavljen uz časopis National Geographic. Koristeći se prirodnim zvukovima i šumovima koje je na Velebitu snimio Stipe Božić kao sastavnim dijelom i okosnicom glazbene partiture, Meštrović je oko nje gradio glasovirsku dionicu. Rezultat je album koji povezuje glazbene tonove i prirodne zvukove, svojevrsna ambijentalna glazba koja oživljava otvoreni prostor prekrasnih krajolika.

    Prošle je (2007) godine Meštrović zamislio album Astral koji je također nastao principom igranja zvukom. Koristeći se isključivo glasovirom, Meštrović je napisao temu koju je zatim netipično varirao. Naime, ideja je bila upotrijebiti onaj dio zvuka glasovira koji se ne može dobiti sviranjem. Obrađujući temu u postprodukciji, skladatelj je izvlačio alikvotne tonove, dodavao jeku i odjek, igrao se sekvencama… Rezultat je svojevrsna ambijentalna glazba nastala na zasadama eksperimenta, glazba koja je bliska meditativnoj ali koja ne traži pasivno prepuštanje nego aktivnu komunikaciju. Unatoč nastojanjima skladatelja, Astral, nažalost, još uvijek nije objavljen.

    Također 2007. Meštrović je, nadahnut fotografijama Ljubuškog u Hercegovini, koje je snimio Ivo Pervan, osmislio film Ljubuška rapsodija. Film je samostalno režirao, montirao, animirao, i, naravno, za njega je skladao glazbu. Uz tipično ambijentalno ozvučenje, u partituru su uklopljeni, također tipični, zvukovi prirode i ljudi. Zanimljivo je da je pri kreiranju zvučno-vizualne rapsodije sudjelovao i skladatelj-scenarist-multiinstrumentalist Mate Matišić i to kao glazbenik-izvođač. Glazba Ljubuške rapsodije nagrađena je kao najbolja u konkurenciji festivala SWIFT CRO 2007. u Splitu. Film se mogao pogledati i na glazbenoj tribini Hrvatskog društva skladatelja (Tri skladatelja filmske glazbe – Meštrović, Matišić, Grubačević) koja je održana 12. veljače 2008. u prostorijama HDS-a, a također (u ponešto proširenoj i obnovljenoj verziji) i na autorskom koncertu Mateja Meštrovića u sklopu Tjedna kulture, zabave i športa u mjestu Sveti Križ Začretje 27. kolovoza 2008. godine.

    Na tom koncertu sam je autor izveo svoje klavirske skladbe: Freedom of Water, Sjećanje, U kuli dvorca i Childs Play 123-12-12. Skladbe ozbiljnije orijentacije, Toccatu i Capriccio Mercuriano izvela je Kristina Bilopavlović, a skladatelj i Kristina na kraju su koncerta praizveli iznimno zanimljivu skladbu Ples Kobre. Dodatak, s četvroručnom igrom na temu Pink Panther Henryja Mancinija posebno je razveselio publiku.

    Matej Meštrović je skladatelj i izvođač, pijanist i filmaš, koji je dosad požnjeo brojne međunarodne uspjehe, ali to nije objavio na sva zvona. Zato (ako mediji ne prate, onda se nije dogodilo?) ni kao skladatelj ni kao pijanist zasad nema status zvijezde. Međutim, to mu je samo trenutni status, jer Meštrović je autor na kojega treba budno paziti (a pratit će ga i Kulisa) – naime, jednoga bi dana doista mogao postati ono što mediji vole zvati celebrity.

    © Irena Paulus, KULISA.eu, 7. listopada 2008.

Piše:

Irena
Paulus

eseji