Repertoarni iskorak u barok

Studenti Muzičke akademije, Koncert Telemannia, Koncertna dvorana Blagoje Bersa, 24. siječnja 2018.



  • Preseljenjem u novu zgradu (na Trgu Republike Hrvatske) zagrebačka Muzička akademija u mogućnosti je priređivati koncerte svojih studenata, kao i profesionalnih glazbenika-solista, komornih sastava ili orkestara. Još od 30-ih godina 19. stoljeća i Glazbene škole Societas filharmonica zagrabiensis (danas Hrvatskoga glazbenog zavoda) iz koje je 1921. utemeljena Muzička akademija, učenici glazbe svirali su – za razliku od zatvorenih priredaba za članove društva – na javnim godišnjim nastupima, potvrđujući uspješnost svoga školovanja. Studenti Muzičke akademije su gotovo od njezina osnutka isto tako obogaćivali koncertni život Zagreba priređujući programe s djelima suvremenih stranih ili primjerice skladatelja baroka koja su zagrebačkoj publici u 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća bila veoma slabo poznata. Stoga se u današnje vrijeme, kad u svijetu djeluju brojni specijalizirani ansambli za povijesno osviještenu izvedbu barokne glazbe, treba izdvojiti jedan projekt pod vodstvom izv. prof. Laure Vadjon. Budući da ne postoji kolegij ni Odjel za staru (ranu) glazbu, od godine 2002. ona u okviru nastave komorne glazbe priprema izvedbe skladbi baroknoga razdoblja.

    U srijedu, 24. siječnja 2018. nastupili su u akademijinoj Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa u okviru druge sezone ciklusa Vivat academia na koncertu naslovljenom Telemannia studenti Muzičke akademije pod umjetničkim vodstvom izv. prof. Lare Vadjon. Njena su iskustva u interpretaciji barokne glazbe već dobro poznata zagrebačkoj (hrvatskoj) koncertnoj publici kroz nastupe Hrvatskoga baroknog ansambla, pa svoje vještine i poznavanje sviranja i interpretacije barokne literature predano prenosi na mlađe glazbenike, potičući kod njih zanimanje za tu vrstu u nas pomalo zaboravljene glazbe. Hrvatski barokni ansambl sustavno promiče slabije poznati opus Georga Philippa Telemanna, pa je koncert Telemannia 4 - održan u listopadu 2017. godine prigodom obilježavanja 250. obljetnice smrti skladatelja, bio jednim od rijetkih repertoarnih iskoraka u barokni stil i tajne interpretacije.



    Projekt studenata Muzičke akademije Telemannia približio je malobrojnoj publici u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa nekoliko Telemannovih skladbi različitih glazbenih vrsta. Iz komornog opusa predstavljena su dva od četiri koncerta za četiri violine bez pratnje orkestra i bassa continua, u kojima su sve četiri solističke dionice virtuozno osmišljene. Voditeljici projekta Lauri Vadjon pridružili su se Katarina Kutnar, Urban Jerman i Ivo Martinović. U Koncertu za violinu i tri horne da caccia u D-duru, TWV 54:D2 nastupio je gudački ansambl, dvoje čembalista Karla Biondić i Franjo Bilić, violinist Urban Jerman i studenti roga Dario Kšenek, Antonio Škiljan i Matea Majić. Horna da caccia (lovački rog) nije još u Hrvatskoj uvrštena u službeni sustav glazbene poduke, a kako se radi o povijesnom instrumentu bez ventila i ograničenom broju izvedivih tonova iz dijela alikvotnoga niza, teško je uvijek postići besprijekornu intonaciju - osobito u brzom tempu i razvedenoj melodiji, što nije utjecalo na ukupni dojam dobro pripremljene izvedbe solista i ansambla.

    Još jedan virtuozni Telemannov Koncert za tri oboe, tri violine i basso continuo u B-duru, TWV 44:43 odsvirali su Laura Vadjon, Katarina Kutnar i Urban Jerman (violine) i studentice oboe Dunja Čolić, Marta Meštrović i Daniela Jurišić uz solisticu na violončelu i dvoje solista na čembalu (basso continuo). Solističke dionice međusobno su se ispreplitale obojivši teme u dvije zvučne nijanse, a kako su oboistice svirale na suvremenim instrumentima, pokazale su već stečene sviračke vještine i bogato dinamičko nijansiranje, temeljeći svoju interpretaciju na savršenoj intonaciji. Kao dijete svoga vremena, Georg Philipp Telemann skladao je i glazbu za sasvim određene prigode, svečane večere i bankete, poznate još od 16. stoljeća pod imenom Tafelmusik. Iz njegove druge zbirke izvedena je Uvertira/Suita za obou, trubu, gudače i continuo u D-duru, TWV 55:01, a kao solisti nastupili su Dunja Čolić (oboa) i Peter Firšt (barokna truba). Bila je to najdulja, najzahtjevnija i najbolje izvedena skladba, jedina uvrštena u drugi dio koncerta s kojim je ostvaren vrhunac glazbenoga događanja.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 5. veljače 2018.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...