Sretan rođendan, maestro!

Udruga Antonio Janigro, Zagrebački solisti: Koncert povodom proslave stote obljetnice rođenja Antonia Janigra, KDVL 21. siječnja 2018.



  • Obljetnice rođenja (ili smrti) glazbenika često su povodi prisjećanja na njihovo djelovanje u nekoj glazbenoj sredini. Violončelist, dirigent i pedagog Antonio Janigro, rođen 21. siječnja 1918., pripada među brojne glazbenike ponikle iz drugih glazbenih sredina koji su kraće ili dulje vrijeme boravili u Zagrebu i utkali svoj prilog u njegov glazbeni život. Među njima se mogu spomenuti orguljaš Zacharia Zellner, skladatelj, violinist i dirigent Georg Karl Wisner-Morgenstern, violončelist Ivan Oertl koji je djelovao kao pedagog od 1852. do 1889. godine, violončelist Umberto Fabbri, violinist Václav Huml, i dr.

    Stotu obljetnicu rođenja Antonija Janigra proslavila je na njegov rođendan, u nedjelju 21. siječnja, Udruga Antonio Janigro svečanim koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Glazbenika koji je u našoj glazbenoj sredini djelovao dvadeset i šest godina - od dolaska 1939. do povratka u rodni Milano 1965. godine, sjećaju se još neki članovi Zagrebačkih solista, o čemu je publici govorio violinist Tonko Ninić, sjećaju se posjetitelji koncerata na kojima je Janigro nastupao kao dirigent ili kao solist, a sjećaju ga se i mnogi violončelisti koji su bili njegovi učenici ili su umijeće sviranja violončela upijali od nekih Janigrovih učenika. Došavši u Zagreb kao dvadesetogodišnjak, nakon školovanja u Milanu i na Ėcole Normale u Parizu u razredu Dariana Alexaniana, koji je podučavao prema metodi Pabla Casalsa, Janigro se uključio u koncertantni život i glazbenu poduku postigavši vrhunac svoga djelovanja tijekom prvih deset godina rada Zagrebačkih solista, komornog ansambla Radio-Zagreba utemeljenog u prosincu 1953.



    Zahvaljujući sponzorima, organizatoru - Udruzi Antonio Janigro i njenoj predsjednici - uglednoj violončelistici-pedagoginji Dobrili Berković-Magdalenić, koncert priređen za 100. rođendan Antonija Janigra okupio je mnoge europske violončeliste i njihove učenike iz gradova u kojima je Janigro podučavao ili održavao majstorske tečajeve (Milano, Düsseldorf, Stuttgart, Augsburg, i dr.). Uvodnu skladbu Suitu za violončelo br. 1 u G-duru, BWV 1007 Johanna Sebastiana Bacha odsvirao je violončelist Julius Berger (Njemačka) na način kako je tražio od svojih učenika Janigro: intonativno i tehnički precizno, muzikalno i dinamički raznoliko, ali s (romantičarskim) agogičkim odmacima u tempu u nekim stavcima. Zagrebački solisti izveli su nadahnuto i tehnički dotjerano Divertimento u D-duru, KV 136 (125a), a u nastavku su pratili Janigrova učenika violončelista Thomasa Demenga (Švicarska) u tri skladbe Antonina Dvořaka: Klid (Tihe šume), op. 66, br. 5, Rondo u g-molu, op. 94 i Slavenski ples u e-molu, op. 72 br. 2 (obrada).

    U drugome dijelu koncerta dominirao je samo jedan instrument – violončelo, instrument koji je zahvaljujući velikom tonskom opsegu pogodan za tri važna elementa skladbe: melodijsku liniju, najdublju basovu dionicu i popunu slobodnih akordičkih mjesta. To se potvrdilo u poznatoj Vokalizi, op. 34 br. 14 Sergeja Rahmanjinova u kojoj je solističku dionicu svirala Monika Leskovar uz pratnju Međunarodnog ansambla violončelista, prigodno sastavljenog od sedam glazbenika. Nekoliko kraćih skladbi u obradi za sastav violončela izveo je još jedan Međunarodni ansambl violončela, u kome su svoje sviračke vještine (možda manje uspješno) udružila dvadeset i tri violončelista. Pod ravnanjem dirigenta Marka Magdalenića slušali smo skladbe Marcia, Valcer i Can-can Giovannija Sollime te skladbu plesnog karaktera A Jazzy Lil' Souvenir Thomasa Burića.

    Tekst muzikologinje Ivane Kocelj Janigro – nasljeđe pročitala je glumica Anja Šovagović-Despot, voditeljica programa, a pravo iznenađenje bio je nastup orkestra 100 čelista za 100. Rođendan, kojim je ravnao maestro Marko Magdalenić. Bilo je doista impresivno na pozornici Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog gledati – prema riječima voditeljice, čak sto pedeset i osam violončelistica i violončelista od kojih je najmanjemu možda tek pet godina. Prigodnu skladbu Sretan rođendan, maestro! i nekoliko stilski različitih varijacija odsvirao je orkestar skladno, u raznolikoj i dobro izrađenoj dinamici, pokazavši na najbolji način poznatu disciplinu i strogost u pripremi izvedbi, kakvu je Antonio Janigro tražio prvo od sebe kao glazbenika, a onda i od svih onih s kojima je surađivao.



    Violončelističkim spektaklom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog proslavljen je stoti rođendan umjetnika koji je ostavio zapažen trag u glazbenome životu Zagreba. No, činilo se u posljednjoj točki - rođendanskoj čestitci, kao da je u publici sjedilo tek nešto više roditelja, pedagoga, prijatelja violončela i Udruge Antonio Janigro od brojnih izvođača na pozornici. To bi se možda moglo pripisati nedovoljnoj promidžbi koncerta koji je protekao gotovo samozatajno, u nazočnosti uskoga kruga poznavatelja Antonija Janigra i njegova djelovanja. Kao potvrda održavanja koncerta ostaje raskošno opremljena programska knjižica koja je – za ovako pomno pripremani glazbeni događaj, mogla sadržavati više podataka. Prije svega se to odnosi na nepotpuna imena skladatelja, što nije teško riješiti kad je u pitanju Johann Sebastian Bach, te na skladbe obrađene za veći ili manji sastav violončela kojima se ne zna autor.

    Bogat je i vrijedan izbor fotografija iz Janigrova albuma, ali se u drukčijem prijelomu mogao uz njih negdje uvrstiti i popis svih članova orkestra 100 čelista za 100. rođendan, jer će se netko od njih – osobito oni najmlađi, možda jednog dana rado prisjećati ovog doista jedinstvenog violončelističkog spektakla. Vrijedan prilog u programskoj knjižici su tekstovi Bosiljke Perić Kempf Antonio Janigro: uz stotu obljetnicu rođenja, Stjepana Aranjoša O Antoniju Janigru i Martine Bratić O Antoniju Janigru u kontekstu djelovanja Zagrebačkih solista. No, unatoč korištenim podacima, čini se da djelovanje Antonija Janigra u Zagrebu ipak još nije dovoljno istraženo, što iziskuje pretraživanje novih, još neobrađenih izvora, na što se neće - nadamo se, čekati neka buduća okrugla Janigrova obljetnica.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 29. siječnja 2018.

                                                                                                                         

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike