Večer zborskih dragulja

Zbor HRT-a, Tomislav Fačini, dirigent, Hrvatski glazbeni zavod Zagreb, 6. veljače 2018.



  • Preseljenje ciklusa Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije u dvoranu Hrvatskog glazbenog zavoda mogući je višestruki dobitak za organizatore i to prvenstveno u odnosu na akustičke uvjete najstarije zagrebačke koncertne dvorane, ali i u odnosu na lokaciju HGZ-a koji se nalazi u samome središtu grada pa je time i lako dostupan, a svakako je ljubiteljima klasične glazbe dobro poznata adresa. Prvi koncert ovogodišnjeg ciklusa, održan 6. veljače, najavio je dodatno i novost - pozivanje amaterskih zborova u ciklus i to kao svojevrsnu predgrupu večeri, čime se očito želi upozoriti na vrlo ambiciozne zagrebačke amaterske zborove čiji voditelji (poželjno je da budu uvijek profesionalno obrazovani dirigenti) ali i članstvo (u kojemu je zamjetno sve više mladih, što svakako raduje jer pokazuje dobro korišteno slobodno vrijeme), ne žale ni vremena niti truda u uvježbavanju vrlo zahtjevnih programa. Tako je na nastup Zbora HRT-a 6. veljače rukovoditeljica Radne jedinice Glazba na HRT-u muzikologinja Ivana Kocelj, zacijelo u dogovoru s novim šefom-dirigentom Zbora Tomislavom Fačinijem, pozvala u goste Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci sa zagrebačkog Gornjeg grada, koji nadasve uspješno vodi mladi diplomirani profesor Glazbene teorije te trenutno student orkestralnog i zborskog dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu - Jurica Petar Petrač.

    Međutim, koncert nije mogao početi prema najavljenom rasporedu jer je nakon zapanjujuće kratke ali očito teške bolesti u Zagrebu 1. veljače preminuo dugogodišnji član i solist Zbora HRT-a Branko Ozretić. Bila je to tragična vijest za sve njegove kolegice i kolege, ne samo za obitelj, jer je omiljeni član Zbora u kojem se, iako diplomirani politolog, zaposlio 1982. godine i u kojemu je - zahvaljujući pjevačkom usavršavanju i izuzetnim vokalnim sposobnostima kao jedinstveni basso profondo, od 2003. imao i solistički status, svojim ljudskim kvalitetama bio itekako blizak svima. Njegova je smrt duboko ražalostila sve koji su ga poznavali, pa i mnogo šire od užih profesionalnih krugova, te je bilo logično da na prvom novosezonskom koncertu Zbor HRT-a komemoraciju za preminulog člana podijeli sa svojom vjernom publikom. Opraštajući se od Branka Ozretića, u ime HRT-a u cjelini član Zbora Tomislav Meštrić potresnim je govorom podsjetio na pjevača čiji će glas nedostajati kao i njegova mnogostrana osobnost kojom je znao oduševiti sve koji su s njim dolazili u kontakt - bilo profesionalno, bilo privatno. Klapa Jelsa, čiji je preminuli Branko Ozretić bio član od njezina osnutka, otpjevala je dirljivu pjesmu Sutra će te ponit.

    Nakon tužnog oproštaja od Branka Ozretića, pjevača čiji je životopis bogat zborskim nastupima s mnogim većim i manjim ansamblima uz članstvo u Zboru HRT-a, kao i solističkim uspjesima u nizu velikih vokalno-instrumentalnih djela velikana hrvatske i svjetske glazbe, večer je nastavljena nastupom Oratorijskog zbora Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci pod ravnanjem Jurice Petra Petrača. U objavljenom tekstu koji potpisuje šef-dirigent Zbora HRT-a - maestro Tomislav Fačini, čitamo namjeru uvođenja gostujućeg amaterskog zbora na koncerte ciklusa Sfumato: „Hrvatska radiotelevizija i Zbor HRT-a otvaraju svoja vrata mladima, studentima dirigiranja i mladim pjevačima, i žele biti generator jedne drugačije i bolje glazbene scene na kojoj ima mjesta za sve u kojima se, na najkvalitetniji način, prožimaju vrhunska amaterska scena i profesionalizam. Želja nam je da se što više mladih ljudi, zaljubivši se u zborsko pjevanje, školuje. Do kraja Sfumata ćemo u našem ciklusu predstaviti najbolje hrvatske amaterske zborove koji iza sebe imaju vrlo ozbiljne rezultate.“



    O Oratorijskom zboru Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci,  koji je još 1988. godine osnovao Neven Valent (1964- 2012), nažalost prerano preminuli akademski obrazovani solo-pjevač, nastavivši tradiciju Oratorijskog zbora sv. Marka utemeljenog 1920. godine, u ovoj prigodi nemam namjeru podrobnije izvijestiti. Ipak, valja istaći da je taj crkveni mješoviti zbor, koji je u Crkvi sv. Marka moguće čuti na svim euharistijskim pjevanim slavljima, pod ravnanjem Jurice Petra Petrača nastavio okupljati vrlo angažirane mlade vjernike čije ambicije daleko prelaze ograničenja samo opsluživanja crkvenih obreda glazbenom nadopunom duhovnog repertoara. Štoviše, uvježbavanje vrlo zahtjevnih djela, kao i odlasci na međunarodna zborska natjecanja i snimanje CD-ova, dokaz su nadasve predanih pjevačkih amatera trajno spremnih za izazove javnih nastupa. Otpjevavši a cappella Večernju pjesmu, op. 69, br. 3 i ulomke Kyrie i Gloria iz Cantus Missae, op. 109 Josefa Gabriela Rheinbergera (1839–1901), vrlo plodnog autora duhovne glazbe rođenog u Lichtensteinu a koji je djelovao na bavarskom Kraljevskom dvoru u Münchenu, Cantores sancti Marci samo su potvrdili svoje navedene kvalitete, vrlo ujednačeno, dinamički i tehnički dobro kontrolirano pjevanje te su zasluženo bili ispraćeni glasnim pljeskom.

    Nastavak - izvedbe Zbora HRT-a skladbi prvenstveno francuskih autora, što je bilo posebno naznačeno i naslovom koncerta Bienvenue à Motparnasse, uz uključivanje i dvojice hrvatskih skladatelja i to Stanka Horvata (1930–2006) i Anđelka Klobučara (1931–2016), bio je posebni doživljaj i bogati izvor „duhovnih boja i oblika“, kao što i stoji u najavi ciklusa Sfumato. Jedan od najutjecajnijih francuskih pjesnika Paul Verlaine (1844–1896) uzviknuo je „glazbe prije svega“, a njegovi slikarski suvremenici, pariški boemi s kraja 19. stoljeća, mislili su pri tome „boje prije svega...“. U glazbi su upravo francuski skladatelji tog za galsku umjetnost tako plodnog razdoblja, koje obuhvaća pojam fin de siècle, uveli specifični kolorizam harmonijskog jezika, napuštajući dihotomiju isključivo dursko-molske provenijencije i uvodeći bitne harmonijske i ritmičke novosti koje su smiono uvodile u glazbu 20. stoljeća. Camille Saint-Saëns (1835–1921) - još nešto tradicionalniji, Claude Debussy (1862–1918) - smjeliji i Maurice Ravel (1875–1937) - uglađeniji, korifeji su francuskog duha ozvučenog u djelima naglašenih kolorističkih sjenčanja, profinjenih harmonijskih preljeva i nijansiranih ritmičkih pokreta. Da, Verlaine je opet bio u podsvijesti stihom „nijanse, ništa osim nijanse, jer samo nijansa spaja san sa snom i flautu s rogom“.

    Tomislav Fačini sjajno je odabrao i sa svojim pjevačima pripremio program, a članove Zbora HRT-a valja pohvaliti za vrlo dobar izgovor francuskih tekstova, sjajno održanu koncentraciju i intonacijsku pouzdanost. Sve u svemu, slijed odabranih a cappella izvedbi s ugođajima noćnoga mira, profinjenih zvukova rajskih ptica, pobožnih pogleda, bjeline nevinoga snijega i još mnogih asocijacija francuskog simbolističkog pjesništva opajao je mirom i spokojem nježnih i suptilnih suzvučja. Nije neophodno navoditi sve naslove pojedinih skladbi, ali svakako su  glazbeno odlično odabrani autori kojima su uz navedene velikane bili pridodani i Jehan Alain (1911–1940) - u Drugom svjetskom ratu tragično stradali buntovnik i inovator francuske glazbe, kao i Francis Poulenc (1899–1963) - najmlađi među zastupljenima i u zborskim skladbama iz ciklusa Sept chansons - a čuli smo tri i to La Blanche neige, Belle et Ressemblante i Marie, usporedivo pažljivi prevoditelj profinjene i misaone francuske poezije u medij zborskoga zvuka slobodno fluktuirajućeg  harmonijskog vokabulara.



    Uključiti u taj program zborske skladbe upravo Stanka Horvata i Anđelka Klobučara, hrvatskih skladatelja koji su studirali ili pak bili životno i misaono vezani uz Pariz te trajno naglašeno skloni francuskoj glazbenoj misli kao poticaju u njihovoj opredijeljenosti za slobodu duha i glazbe kao iskaza nesputano ozvučene misaonosti, logičan je postupak dirigenta. Horvatove Deux poèmes de Guillaume Apollinaire za dvanaest pjevača nedvojbeno su veliki izazov za zboriste, od kojih se traži solistički angažman i posebno velika sigurnost u intonaciji. Apollinaireove pjesničke vizije u stihovima pjesama Hier i Le Pont (Jučer i Most) prelio je Horvat u zvukovlje koje nikako nije od jučer nego naprotiv, hrabro kroči u suvremenost glazbe 20. stoljeća i vrlo nadahnuto premošćuje iskustva stečena na studiju u Parizu s vlastitim smionostima osobne inspiracije. Klobučarovi pak madrigali Dječaku i Ljubav na stihove Bore Pavlovića (1922-2002) dokumenti su iz opusa autora snažne skladateljske osobnosti čiji su pogledi odlično balansirali arhaično zvukovlje „od nekada“ s hrabrim zamasima u uzburkano more modernizama „od danas“. Doista, bila je to večer velikih emocija i odličnog zborskog pjevanja, s izvedbama pomno odabranih dragulja iz zborske literature. Čestitke svima!

    Izvođači:
    Zbor HRT-a
    Tomislav Fačini, dirigent

    Program:
    Maurice Ravel: Tri pjesme za zbor a cappella
    Jehan Alain: Chanson à bouche fermée; O salutaris; Complainte de Jean Renaud
    Camille Saint-Saëns: Deux choeurs
    Claude Debussy: Trois chansons de Charles d' Orleans
    Francis Poulenc: Sept chansons
    Anđelko Klobučar: Tri madrigala (Dječku, Ljubav, Muzika)
    Stanko Horvat: Deux poemes de Guillaume Apollinaire

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 12. veljače 2018.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike

najavljujemo...