Iskorak u svijet avangarde

Ansambl Antiphonus, Treći kocncert u ciklusu Triade; Muzej za umjetnost i obrt, 30. siječnja 2018.



  • Treći koncert u svom ciklusu Triade priredio je Ansambl Antiphonus u utorak, 30. siječnja 2018. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Vokalni sastav, profiliran primarno za izvedbe rane glazbe, posegnuo je ovaj put za klasicima 20. Stoljeća, naslovivši koncert Contemporary, yet fun!, a stalni gost Ansambla Antiphonus - čembalist Pavao Mašić izveo je solistički nekoliko skladbi. U vokalnim skladbama kao solisti nastupili su: sopranistice Anabela Barić, Ana Jembrih i Monika Cerovčec, Martina Borse (alt), tenori Želimir Panić i Jurica Petar Petrač te Tomislav Fačini (umjetnički voditelj, bas). Koncert je popratio opširni program na kome su vokalne skladbe uvrštene u cjelinu Musica cantata predstavili članovi ansambla, a skladbe za čembalo u cjelini Musica cantata predstavio je Pavao Mašić.

    Jedan od prvih skladatelja avangarde, austrijski skladatelj i pijanist Ernst Toch (1887-1964) skladao je 1930. suitu od tri stavka Gesprochene Musik (Govorena glazba), od kojih je njen treći i najpoznatiji Zemljopisna fuga osmislio za tehnološki medij, odnosno snimku glasova koja bi se u velikoj brzini reproducirala na gramofonskoj ploči. Tekst sastavljen od različitih zemljopisnih pojmova donose četiri glasa prema strogim pravilima barokne fuge. Središnji dio programa bio je posvećen vokalnim i skladbama za čembalo Gyórgyja Ligetija (1923-2006), mađarskog skladatelja koji je veći dio života proveo u Austriji, postavši jednim od vodećih nositelja glazbene avangarde. Iz zbirke Nonsens madrigals, skladane između 1988. i 1993., odabrali su članovi Ansambla Antiphonus nekoliko naslova: A Long Sade Tale  (na dijelove teksta iz romana za djecu Alisa u zemlji čuda Lewisa Carrolla), Alphabet, u kome se glasovi abecede izgovaraju fonetski i The Cuckoo on the pear tree, dječju pjesmicu čiji je autor teksta William Bright Rands. Iznenađenje za publiku bila je po trajanju najdulja Poème symphonique, u kojoj je nastupilo tridesetak metronoma različito odabranih tempa i duljine otkucavanja doba. Skladbu Clapping music zapisao je američki skladatelj, jedan od prvih predstavnika minimalističke glazbe Steve Reich (1936) za prvi poznati instrument – ruke i različite ritamske figure, što su uspješno otpljeskali Želimir Panić i Tomislav Fačini. Skladba Ubu Marka Ruždjaka (1946-2012), nagrađena godine 1988. Nagradom Vladimir Nazor, pripada antologiji hrvatske vokalne zborske glazbe. Originalna je u odnosu na tekst i uređena prema principu zlatnog reza s obzirom na manje cjeline, tempa, pjevane i govorne odlomke te ritmičke obrasce.



    Glazba za čembalo iz 20. i 21. stoljeća već je uvrštena u zbirke po izboru vrsnih čembalista pa je Pavao Mašić tako odabrao neke naslove iz zbirke Le Clavecin autrement (Čembalo na drugačiji način), koju je djelomično uredila poljska čembalistica Elisabeth Chojnacka. U nizu Ligetijevih, odsvirao je skladbu Continuum (1968) - brzu, u kratka trajanja raslojenu, poput mikropolifonije (pojedine dionice se kreću u malim interevalima koji zbrojeni daju dojam snažne zvučne mase). Ligetijeva Passacaglia ungarese (1978) građena je na principu te barokne forme, na folkloru bliskoj temi oko koje se isprepliću tehnički iznimno zahtjevne varijacije. U Ligetijevu Hungarian Rocku (1978) povezani su barokni ostinato, harmonije kakve je koristio rock-sastav The Beatles, melodije bliske mađarskoj tradicijskoj glazbi, bugarski ritam (u mješovitoj mjeri) i snažne dinamičke vrijednosti koje podsjećaju na sviranje rock-sastava. Pavao Mašić predstavio je i neka djela za čembalo iz pera hrvatskih skladatelja.

    Ante Knešaurek (1978) posvetio je minijaturu Kokoš (2008) uspomeni na Jeana-Philippea Rameaua, ostvarivši ju stilski primjereno francuskim klavsenistima 18. stoljeća, a harmonijski s malim odstupanjma od Rameauove teorije. Posljednja skladba za čembalo bila je prvi put predstavljena zagrebačkoj publici. Tena Ivana Borić (1979) skladala je Dišpet za čembalo godine 2016. prigodom obilježavanja 450. obljetnice pogibije Nikole Šubića Zrinskog i njegovih malobrojnih junaka u obrani Sigeta godine 1566. pred prodorom Turaka. Skladba je praizvedena 21. svibnja 2016. na koncertu otvorenja 2. Zrin-festivala, a naslov Dišpet dobila je kako bi se u glazbenom smislu, tj. melodici, harmoniji, tempu i ritamskim figurama dočarala bliskost s Dalmatinskom Zagorom, s dijelom Hrvatske iz kog su Šubići došli u Zrin. U skladbi s više mozaično nanizanih cjelina koristila je skladateljica u melodijskoj liniji i disonantne intervale tipične za folklor toga kraja, uposlivši čembalista i kao svirača bubnja koji udarcima priprema nastup nijemoga kola, plesa tipičnog za Zagoru.



    Svoj treći ovosezonski koncert pripremili su članovi Ansambla Antiphonus i ovaj put veoma temeljito. To se odnosi na sigurnu intonaciju, izvrsnu dikciju - osobito u Zemljopisnoj fugi, izvrsno izbrojane ili otpljeskane različite ritamske figure, poštivanje tempa i dobro izrađenu dinamiku. Čembalist Pavao Mašić pokazao se i ovaj put kao glazbenik izvrsne tehnike koja mu omogućava izvedbu i najsloženijih, gotovo neizvedivih skladbi poput onih Ligetijevih, a dobro poznavanje notnoga predloška pruža mu priliku da i u skladbama koje se tek rijetko primiču okvirima tonalitetnosti pregledno vodi melodijske linije, ostinatne figure i oblikuje logične cjeline u dinamici određenoj registrima čembala. Iskorak u svijet avangardne i nama suvremene glazbe u suvisloj i razrađenoj interpretaciji Ansambla Antiphonus i njegova gosta Pavla Mašića obogatio je zagrebačka glazbena događanja koja češće ostaju u okvirima dobro poznate i provjerene klasike.

    Program:
    Ernst Toch: Zemljopisna fuga
    Gyórgy Ligeti: A Long Sade Tale, Alphabet, Continuum
    Marko Ruždjak: Ubu
    Tena Ivana Borić: Dišpet za čembalo

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 26. veljače 2018.

                                                                                                                                   

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...