Besprijekorno svladavanje tehničkih zahtjeva

Zagrebački solisti i Luka Ljubas; Treći koncert za pretplatnike u 64. sezoni, Hrvatski glazbeni zavod, 14. veljače 2018.



  • Treći koncert za svoje pretplatnike u 64. sezoni održali su Zagrebački solisti u srijedu, 14. veljače 2018. u Hrvatskom glazbenom zavodu. Gost večeri bio je mladi violinist Luka Ljubas, pobjednik 11. Međunarodnog natjecanja Václav Huml održanog u veljači prošle godine, kome je pripala i jedna od posebnih nagrada – koncert sa Zagrebačkim solistima. Luka Ljubas rođen je u Beču 1996. godine u hrvatsko-japanskoj obitelji. U ranoj mladosti prvu poduku iz violine dobio je od majke, a školovanje je nastavio na glazbenim obrazovnim ustanovama u Beču kod uglednih pedagoga. Sudjelovao je i pobjeđivao na mnogim natjecanjima, rano je počeo svirati kao solist uz mnoge poznate orkestre, a zahvaljujući već potvrđenim sviračkim vještinama dobio je 2014. na korištenje uz pomoć glazbene kuće Beare's International Violin Society iz Londona majstorsku violinu Giovannija Battiste Guadagninija, izrađenu između 1783. i 1785.

    Na programu koncerta Zagrebačkih solista bile su četiri skladbe, od čega su dvije bile prvi put na njihovu repertoaru. To su Tema i varijacije za gudače u g-molu, op. 97 Aleksandra Glazunova (1865-1936) i Prvi gudački kvartet Sergeja Rahmanjinova (1873-1943). Prvi dio koncerta zaokružili su Introdukcija i Rondo capriccioso u a-molu za violinu i orkestar, op. 28 Camillea Saint-Saënsa (1835-1921) u obradi Angela Šureva za gudače, a u drugi dio bio je uvršten samo gudački sekstet Sjećanje na Firencu u D-duru, op. 70 Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893). Iako djelovanje Glazunova i Rahmanjinova zadire duboko u prvu polovicu 20. Stoljeća, ipak se stilski sve skladbe četvorice skladatelja mogu odrediti kao ostvarenja kasnoga romantizma s još uvijek preglednim motivima i temama kadikad bliskima folklornim uzorima te čvrsto određenim harmonijskim odnosima bliskim tonalitetnosti s povremenim odjecima arhaičnih tonskih nizova.

    Temu i varijacije u g-molu skladao je Glazunov 1895. za gudački kvintet, a dvadesetak godina kasnije preradio ih je za gudački orkestar, ostvarivši niz od šest varijacija na mirnu, elegantnu temu folklornoga prizvuka. Prvi gudački kvartet - mladenačko djelo Sergeja Rahmanjinova iz 1889., ima samo dva stavka: sjetnu Romancu u kojoj dominiraju pizzicata i tremola, te brzi Scherzo - blizak klasičnoj tradiciji kvarteta. Saint-Saënsova Introdukcija i Rondo capriccioso u a-molu nastala je 1863. za španjolskoga virtuoza Pabla de Sarasatea. Polagani, melankolični uvod priprema glavni dio Rondo s brzom, prkosnom temom bliskom španjolskim folklornim obrascima, čiji su nastupi povezani međustavcima jednako virtuoznih zahtjeva kao sama tema. U drugome dijelu koncerta izveli su Zagrebački solisti Sjećanje na Firencu, gudački sekstet u D-duru, op. 70 Petra Iljiča Čajkovskog. Djelo skladano 1890., nakon skladateljeva boravka u Firenci, više odražava njegove dojmove a manje povezanost s gradom. Prvi stavak odaje punoću složenoga gudačkog sastava, u drugome osobitu boju daje tema u dionici violončela, a treći i četvrti brzi stavak protkani su folklornom tematikom.



    Treći pretplatnički koncert Zagrebačkih solista mogao je u potpunosti ispuniti očekivanja vjerne publike i gostiju, koje je privuklo ime mladoga violinista Luke Ljubasa. Četiri skladbe romantičarskoga stila bile su izazovne za glazbenike - kako u pogledu profiliranja glavnih tema i precizne intonacije, besprijekornog svladavanja tehničkih zahtjeva, osobito u brzim stavcima, dinamičkoga nijansiranja, primjerene agogike u kadencama, tako i uigranog sviranja u kojem su se razlikovali melodijski i harmonijski slojevi. Guadagninijeva torinska violina djelovala je u rukama Luke Ljubasa kao jednostavna, pouzdana glazbena igračka iz koje su vođeni mirnim potezima gudala nicali tonovi savršene intonacije i artikulacije uklopljeni u stroge ritamske obrasce. Temperamentno i nadahnuto sviranje sjedinilo je zajednička nastojanja violinista-solista i ansambla Zagrebačkih solista u nesvakidašnjem glazbenom doživljaju, čemu je sigurno – uz pojedinačni angažman – pridonijela i dorečena, čvrsta koncepcija koncertnoga majstora i umjetničkoga voditelja Sretena Krstića.

    Sjećanje na Firencu Petra Iljiča Čajkovskog i dodatak – brzi stavak iz Sonate za gudače u C-duru Gioacchina Rossinija izveden na kraju koncerta, poveznice su s koncertom Zagrebačkih solista održanim u subotu, 17. veljače 2018. u ciklusu Lisinski subotom. Na koncert u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog brojnu publiku je - osim pretplatnika ciklusa, privukao i prvi nastup u Zagrebu tajvansko-australskoga violinista Raya Chena, najavljivan danima ranije u medijima. Dodatno zanimanje publike pobudila je violina graditelja Antonija Stradivarija iz Cremone iz 1715. Godine, poznata kao Joachim-Stradivari. Na njoj je slavni mađarski violinist Joseph Joachim svirao tri i pol desetljeća, počevši od 1844., kad mu je bilo samo trinaest godina, a na toj je violini prvi put Joachim izveo Koncert za violinu i orkestar u D-duru Johannesa Brahmsa i revidirani Prvi koncert za violinu i orkestar u g-molu Maxa Brucha. Za te dvije poznate koncertantne skladbe dao je slavni violinist savjete skladateljima za dionicu solo-violine. 29-godišnji violinist Ray Chen svira na Joachim-Stradivari violini od 2014. godine, zahvaljujući susretljivosti japanske Zaklade Nippon Music.

    Skupocjena Stradivarijeva violina, nastala u razdoblju izrade njegovih najboljih i najuspjelijih violina, dospjela je opravdano u ruke talentiranoga glazbenika, pobjednika uglednih natjecanja Yehudi Menuhin (2008) i Queen Elisabeth (2009). Na violini koja – zaključuju neki kritičari, ima ton „gotovo ljudski u svojoj blagoj hrapavosti i sjaju“, svirao je Ray Chen spontano, jednostavnim vođenjem gudala i sigurno pred oduševljenom publikom. Jedan od najljepših violinskih koncerata Wolfganga Amadeusa Mozarta, posljednji Peti u A-duru, KV 219 doimao se u sviranju Raya Chena kao poigravanje u dobro poznatim okvirima glazbenoga predloška. Od polaganog uvoda u prvome stavku Allegro aperto do završnog dijela trećega stavka Rondeau: Tempo di Menuetto s elementima turske glazbe, popularne u Mozartovo vrijeme, skladba je protjecala u posebnom ozračju. Ray Chen upečatljivo je tumačio teme u pojedinim stavcima i kadencamna, ističući u logičnome fraziranju njihove melodijske ili ritamske sastavnice te bogate dinamičke nijanse svojstvene Stradivarijevoj violini. Vrhunska tehnika sviranja, lakoća, jednostavnost i muzikalnost odlike su ovog umjetnika školovanog u Philadelphiji u Sjedinjenim Američkim Državama, koji iza sebe ima brojne nastupe s velikim dirigentima i svjetskim orkestrima te niz snimljenih nosača zvuka. Svoje sviračko umijeće potvrdio je u dodatku sa Zagrebačkim solistima – brzome stavku iz koncerta Zima iz ciklusa Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija i, kako je sam Ray Chen rekao, njemu najdražem Capricciu br. 21 za violinu-solo Nicolòa Paganinija.



    Zagrebačkim solistima pridružili su se u Mozartovome koncertu oboisti Dario Golčić i Iva Ledenko te hornisti Lenart Istenič i Daniel Molnar. Na početku koncerta izveli su Zagrebački solisti trostavačnu Sonatu za gudače br. 3 u C-duru Gioacchina Rossinija, tiskanu godine 1826. Skladba pisana za sastav dvije violine, violončelo i kontrabas smatrala se izgubljenom sve do 50-ih godina prošloga stoljeća, kad je rukopis pronađen u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Ritmička neujednačenost i intonativna nedorečenost, povremeno zamjetne u brzim stavcima Rossinijeve Sonate za gudače u C-duru, istisnute su tijekom sve sigurnije i uvjerljivije izvedbe Mozartova violinskog koncerta do posljednje skladbe seksteta Sjećanje na Firencu u D-duru, op. 70 Petra Iljiča Čajkovskog. Kao i na završetku tri dana ranije održanog koncerta u Hrvatskom glazbenom zavodu, Zagrebački solisti majstorski su odsvirali ovo djelo, pokazavši u pravome svjetlu prave domete vrhunske interpretacije. Odlikovala ju je izbrušena intonacija u brzim tempima, pjevnost u temama polaganih stavaka, preciznost u složenim ritamskim kombinacijama te bogato raslojena i proporcionalna dinamika u kojoj su se isticale melodijska i bogata harmonijska komponenta (od disonantnog uvodnog akorda).

    Program
    A.K. Glazunov: Tema i varijacije za gudače
    S. S. Rahmanjinov: Romanca i scherzo
    C. Saint-Saëns: Introdukcija i Rondo Capriccioso u a-molu, Op.28
    P.I.Čajkovski: Souvenir de Florence, Op.70

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 5. ožujka 2018.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...