Pomirenje privlačnosti i skladateljskih znanja

Koncert Made in USA, Lauba



  • Sivi preuređeni tvornički prostor Laube, kuće za umjetnost i ljude, ponovno se iskazao i kao vrlo dobro mjesto za koncerte. Cantus Ansambl već se udomaćio u tom prostoru zajedno sa svojom vjernom, hrabrom, pretežno mladom, premda ne i prebrojnom publikom.

    Naziv koncerta bio je Made in USA, što je uputilo na prorijeđen izbor američkih autora, koliko već može primiti samo jedna koncertna večer. Zato je Berislav Šipuš najavio nešto opširnije predstavljanje dogodine u sklopu Muzičkog biennala. Uvod u koncert bio je razgovor s kontrabasistom i skladateljem srednje mlađe generacije Peterom Askimom. Kompetentno i zanimljivo ga je vodio Tomislav Oliver. U odgovorima elokventnog Amerikanca, koji je spomenuo i svoje europsko usavršavanje, pretezala je tipična dobra volja, vedar pogled na svijet, pozivanje na iskrene osjećaje i cijeli paket svjetonazora koji bi se prepoznao kao američki i da je Askim govorio i na nekom drugom jeziku i da se nije ništa znalo o njegovom porijeklu.  Skladba A Late Winter, An Early SpringKasna zima, rano proljeće na neki način zvukovno opisuje oštre prirodne ljepote sjeveroistočnog dijela goleme zemlje na temelju poetskog teksta Elizabeth Bishop, a pisana je upravo Cantus Ansamblu i dirigentu Ivanu Josipu Skenderu. Nakon Askimovog zemaljskog zvučnog krajolika, pogled su usmjerio na Mjesec.



    Mrvice suvremene američke glazbe nastavila je izvedba skladbe Lunation 1113 Rogera Zarea, nagrađivanog i posvud aktivnog skladatelja. Mistifikacija s nazivima nikad nije naodmet, što Lunation 1113 zorno ilustrira. Kroz četiri stavka, skladba navodno prati mjesečeve mijene. Proizvoljno izabrana početna točka potječe iz godine 1923., a do vremena nastanka skladbe od prosinca 2012. do siječnja 2013. prošlo je 1113 mjesečevih mijena. Skladbu Lunation za violinu, bas klarinet i izrazite udaraljke u svojoj zaigranosti dijalogom instrumenata, dinamičkom rastu i padu, baš kao i mjesečeve mijene, glatko bi se moglo nazvati i nekako drukčije. Ishod je dvojben i teško odgovara na pitanje bi li još jednom pratili mjesečeve mijene pretočene u glazbu. Ali nakićena priča, tako česta u današnja vremena, očito je dobra mješavina začina.

    Načelna težnja suvremenijih američkih skladatelja je nekakvo pomirenje  privlačnosti i skladateljskih znanja, pa se u opusima mogu pronaći i utjecaji džeza, efekti izrazitih ritmova, naznake popularne glazbe. Treba se svidjeti, zar ne? Nico Muhly na kraju koncerta oslanja se na sjajne američke limene u opširnoj skladbi Step Team, pokretljivoj i s naznakama pointilizma, te s posebnim osvrtom na blistavu dionicu trombona. Bolest objašnjavanja što je pjesnik htio reći poprimila je razmjere epidemije. Stotinjak godina unazad usred koncertne večeri vratilo je Neodgovoreno pitanje, kanonsko djelo veterana Charlesa Ivesa za trubu, drvene puhače i gudački ansambl. Slojevito djelo i danas ostaje mnogo izazovnije nego traženja i koketiranja predstavljenih novijih skladbi. No ostaje činjenica da se u okviru jedne koncertne večeri moglo susresti s boljim dijelom Amerike, barem od one koju viđamo u političkim djelatnostima, pa i napastima stalne zabave kojoj smo ovdašnjim površnim uvozom uvelike izloženi.



    Program:
    Peter Askim: A Late Winter, An Early Spring, za komorni ansambl – praizvedba
    Roger Zare: Lunation 1113, za violinu, bas klarinet i udaraljke
    Charles Ives: The Unanswered Question, za trubu, drvene puhače i gudački ansambl
    Nico Muhly: Step Team, za veliki ansambl

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 12. ožujka 2018.       

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...