Plemeniti i koloristički ujednačen ton

Koncert Varaždinskoga komornog orkestra i Gudačkoga trija Pustički, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 4. ožujka 2018.



  • U povijesti europske glazbe upisani su podaci o više naraštaja skladatelja ili izvođača iz jedne obitelji, među kojima je jedna od najistaknutijih njemačka obitelj Bach. I u povijesti hrvatske glazbe poznate su obitelji s više naraštaja glazbenika - od najbrojnije Stahuljak, nadalje Dugan, Parać, Dešpalj, Rucner, Pustički - čija tri člana muziciraju od 2009. u Gudačkom triju Pustički. Osnovali su ga Mirjam Pustički-Kunjko, violinistica i koncertna majstorica Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, violist Krešimir Petar Pustički, izvanredni profesor viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i violončelist Branimir Pustički, vođa dionice u Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije i asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Svi su diplomanti Muzičke akademije u Zagrebu, i to Mirjam i Branimir iz razreda članova obitelji Dešpalj: red. prof. violine Maje i red. prof. violončela Valtera, a Krešimir Petar iz razreda red. prof. viole Ante Živkovića.

    Njihovo sviranje visoko je ocijenjeno na brojnim natjecanjima glazbenika u Hrvatskoj i izvan nje, dok su im provjerene sviračke vještine, ozbiljan pristup studiju izvornika i iznimna muzikalnost osigurali prestižna mjesta među današnjim hrvatskim umjetnicima. Varaždinski komorni orkestar ugostio je troje glazbenika na trećem ovosezonskom koncertu u pretplati održanom u nedjelju, 4. ožujka 2018. u Velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu.

    U prvom dijelu koncerta predstavilo se troje solista u tri skladbe za solo-instrument i gudački, Varaždinski komorni orkestar. Krešimir Petar Pustički svirao je u Žalobnoj glazbi za violu i gudače Paula Hindemitha, skladanoj brzo, u jednome dahu nakon smrti engleskoga kralja Georgea V. 20. siječnja 1936. Skladatelj je iskoristio tematsku građu iz netom dovršenih djela i potpuno novu, planiranu za koncert za violu i orkestar, čija je praizvedba trebala biti dva dana kasnije te jedan protestantski koral. Jednostavačna, povremeno disonantna skladba u kojoj se jasno razlikuju četiri cjeline različitih tempa, postavlja pred violista više zahtjeva - kao što su pjevnost melodijske linije, precizna intonacija, smisleno fraziranje i dinamika. Krešimir Petar Pustički dionicu viole odsvirao je tonski lijepo, mirnim potezima gudala, stalno osluškujući prateći sastav s kojim se usuglasio u slojevitoj dinamici. Svoje majstorstvo sviranja pokazala je Mirjam Pustički-Kunjko u Rondu za violinu i gudače u A-duru, D. 438 Franza Schuberta. U polaganom uvodu i možda neobično polaganom završetku u tempu Adagio bila je u prvome planu ljepota melodijske linije, dok su u tri teme brzoga ronda uz preciznu intonaciju došli do izražaja savršen osjećaj za ritam, virtuoznost u sviranju pasaža i rastavljenih akorda, uigranost s orkestrom i bogat raspon dinamike.



    Najmlađi glazbenik iz Gudačkoga trija Pustički - violončelist Branimir, čini se skloniji interpretaciji djela suvremene glazbe, što je potvrdio na nastupu na prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb. Na njegov je poticaj nastala i praizvedena jedna nova skladba hrvatskoga skladatelja. Pouzdavši se u provjereno sviračko umijeće poznatog solista, Krešimir Seletković osmislio je skladbu Imperfectus za violončelo i gudače kao četverodijelnu, nesavršenu i nedovršenu. U njoj se propitkuju tehničke vještine solista i različite artikulacije tonova uz diskretnu pratnju gudača. Ritamski puls nesavršene četverodobne mjere (prema glazbenoj teoriji razdoblja Ars nova) naizmjence su gudalom određivali solist i koncertna majstorica Mirjam Pustički-Kunjko. Tonski lijepo oblikovana dionica solista, sigurna intonacija u dopadljivoj skladbi izvan tonalitetnih okvira i nadahnuto sviranje čitavog sastava mogli bi Seletkovićevu skladbu zadržati trajnije na repertoaru.

    U glazbenom životu Hrvatske Gordan Tudor poznat je kao solist-saksofonist, član komornih sastava i pedagog na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Drugi stavak Koncerta za saksofon i gudače Pavla Dešpalja potaknuo ga je na skladanje. Skladbu za gudački trio i gudače Quasi passacaglia e Quasi rondo (2017) posvetio je glazbenicima iz obitelji Pustički. Izraz quasi u naslovu upućuje na djelo poput dvaju navedenih glazbenih vrsta. U konačnom rješenju Tudor je uspješno slijedio barokne i klasične uzore, rasporedivši tematsku građu ravnopravno u sve dionice gudačkoga trija. Passacaglia počiva na preglednoj temi koju donosi violončelo, varijacije donose ostali solisti i gudački orkestar, dok je rondo djelomično pisan i kao fugato na čijem se završetku ponovo javlja tema iz passacaglie. Virtuozno sviranje triju solističkih glazbala počiva iznad tonalitetnih, pretežno konsonantnih harmonijskih sklopova u dobro postavljenom gudačkom orkestru.

    U posljednjoj skladbi koncerta troje solista iz obitelji Pustički zasviralo je s Varaždinskim komornim orkestrom u skladbi Varijacije na temu Čajkovskog, op. 35a Antona Arenskog. Petar Iljič Čajkovski umro je u studenome 1893., a njegov veliki poštovalac Arenski skladao je sljedeće godine Drugi gudački kvartet za violinu, violu i dva violončela, op. 35 za čiji je drugi stavak odabrao temu dječje pjesme Legenda iz op. 54. Čajkovskog. Popularnost skladbe potaknula je Arenskog da sklada za gudački orkestar sedam virtuoznih varijacija na polaganu temu, koje – odvijajući se i u bržim tempima, konačno smirenje nalaze u Codi. Od ranije je znano da Varaždinski komorni orkestar nije sastavljen samo od stalnih članova nego mu se pridružuju i drugi glazbenici, osobito na koncertima na kojima ne ravna dirigent, čiju ulogu preuzima koncertni majstor ili umjetnički voditelj. Na spomenutom koncertu tu ulogu je preuzelo troje glazbenika iz obitelji Pustički, a savršeno su se snašli u suradnji s kolegama iz orkestara ili komornih sastava.



    U interpretaciji odabranog programa, iz kog je osobito vrijedno izdvojiti dvije praizvedbe hrvatskih skladatelja, Varaždinski komorni orkestar opet je potvrdio ozbiljnost pristupa notnim predlošcima i njihovo temeljito iščitavanje. Koncert je obilježila izbrušena intonacija, plemeniti i koloristički ujednačen ton, suglasno i nadahnuto sviranje, savršeno fraziranje - osobito u varijacijama Arenskog, i izvrsno raslojena dinamika u kojoj su bili dobro izbalansirani odnosi između melodije i pratnje. Publika je nagrađena dodatkom – skladbom Musette Johanna Sebastiana Bacha, koju je Pavle Dešpalj obradio za gudače.

    Program
    P. Hindemith, F. Schubert, K. Seletković (praizvedba), G. Tudor (praizvedba), A. Arensky
     
    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 2 travnja 2018.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...