Intenzitet glazbenog razumijevanja

Recital violončelistice Kajane Pačko i pijanista Danijela Detonija, HGZ, 26. travnja 2018.



  • Možda je Zagreb toga četvrtka, 26. travnja bio zatrpan kulturnim zbivanjima: otvorenje razglašene izložbe o šezdesetim godinama iz raznih motrišta u  Muzeju za umjetnost i obrt ili pak koncert Simfonijskog orkestra HRT-a u Lisinskom. U toj gužvi prava šteta bilo je propustiti recital violončelistice Kajane Pačko i pijanista Danijela Detonija - mladih umjetnika u najboljoj sviračkoj formi. No jedva bi se s dozom dobre volje moglo reći da je dvorana Glazbenog zavoda bila polu-puna.

    Među mnogim dobrim violončelistima, domaća je publika možda iz vida izgubila iIi pomalo zaboravila Kajanu Pačko koja živi i radi u Leipzigu. Dvoje umjetnika donijelo je opsežan i ozbiljan program klasično-romantičarskih rukopisa u bogatim i razvijenim izdanjima, čak i kad su skladbe nastajale u 20. stoljeću, ne osvrćući se previše na turbulentna glazbena zbivanja. Večer je otvorio Adagio i Allegro op. 70 Roberta Schumanna, koji se često izvodi i u izvornoj inačici za rog i klavir. Lijepi, nosivi i topli ton violončela Kajane Pačko nadopunjavao se s bujnim Detonijevim klavirom. Dvoje umjetnika u suglasju ima onu danas sve rjeđu kvalitetu kreacije uzbudljive i maštovite izvedbe u trenutku, nimalo nalik sve prisutnijem inzistiranju na tehničkoj perfektnosti bez lica. U njihovim je interpretacijama prisutna igra trenutka, dosluh u svakom segmentu, kao i intenzitet glazbenog proživljaja i razumijevanja teksta.

    Zato je pravi užitak bilo glazbeno putovanje sa Šest pjesama Johannesa Brahmsa. Izabrane, znane popijevke iz različitih opusa za violončelo i klavir obradili su violončelisti Nobert Salter i David Geringas. Na neki način obrada je osnažila dojam da je violončelo instrument koji priča, a Kajana Pačko je gotovo opipljivo donijela tu iluziju govora. Recital je završio opsežnom, rijetko izvođenom Sonatom Ernsta von Dohnányija. Bogati slog Sonate velikih zahtjeva, osjetnog romantičarskog zamaha i strukure, na nabolji je način završio službeni dio jednog lijepo osmišljenog recitala.        



    U središnjem dijelu Pačko i Detoni oživjeli su nagrađivanu Sonatu Ive Mačeka, koja je već klasično djelo domaće literature i uvijek izazov novoj generaciji interpreta. Praizveli su je autori - pijanist Ivo Maček i Valter Dešpalj, koji je sjedio u publici kao jedan od važnih učitelja u studiju Kajane Pačko. Pačko i Detoni nastojali su i na otmjen način uspjeli prevladati neravnopravni udio violončelističke dionice u odnosu na razvijeniju klavirsku u Sonati, koju je ipak napisao pijanist.

    Program:
    Robert Schumann: Adagio i Allegro op. 70
    Johannes Brahms: Šest pjesama
    Ernst von Dohnańy: Sonata
    Ivo Maček: Sonara

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 7. svibnja 2018.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...