Festival odličnih glazbenih interpreta

20. PagArtFestival 2018: dvadeseta obljetnica Festivala s dušom; 31. srpnja-17. kolovoza 2018.



  • Hrvatska više ne može reći da ima skromnu koncertnu ponudu klasične glazbe, ali - kao i u gospodarstvu - zemljopisna slika odražava oštru granicu između preobilja s jedne i oskudice s druge strane. Na jednoj strani nalaze se metropola i gradovi-sateliti koji su tijekom godine gotovo zatrpani velikim brojem izvrsnih glazbenih događanja i festivala čije je potpuno konzumiranje nemoguće, a za koja će idućih godina tek trebati odgajati novu, svježu publiku. S druge strane siromašna kontinentalna provincija - a osobito iseljena istočna Hrvatska - ostaje izoliranom i nevažnom po pitanju kontinuiranog koncertnog života s tzv. velikim izvođačkim imenima, osobito onima iz inozemstva (Varaždinske glazbene večeri ionako pripadaju bogatom sjeveru!). Uz iznimku ponekog međunarodnog festivala poput Ars organi Sisciae ili Požeških orguljaških večeri te memorijalnih festivala interpreta i skladatelja kao što su osječki Memorijali Darka Lukića i Franje Krežme, našički Memorijal Dore Pejačević, slatinski Dani Milka Kelemena i dr., koncertni život kontinentalne provincije pretežno se oslanja na vlastite glazbene snage, uz rijetke koncertne izlete umjetnika iz metropole (po dužnosti) ili je pak poprištem ogledavanja snaga učenika i studenata glazbe poput spomenutih memorijala ili EPTA-inog Međunarodnog natjecanja za mlade pijaniste u Osijeku. Uz više-manje skroman, ali barem kontinuiran koncertni život tijekom godine, prometni ljetni mjeseci za Dalmaciju i Istru znače i dinamičniji koncertni život, s glazbenim festivalima klasične glazbe koji pridonose jačem ucrtavanju Hrvatske na mapi europskih festivala i kulturnog turizma.

    Opstojnost velikih državnih festivala s dugogodišnjom tradicijom, uvijek osiguranom pozamašnom financijskom podlogom i uhodanom infrastrukturom, nikada neće biti upitna. Ona je upitnija za male, privatne glazbene festivale. Uza sve pozitivne popratne pojave koje prati pojavljivanje novog glazbenog festivala, potrebno je primijetiti da će vrijeme filtrirati festivale te da vjerojatno neće svi uspjeti preživjeti svoju sve brojniju konkurenciju, a što će se vjerojatno više reflektirati na šire zagrebačko područje. Jedan od ljetnih festivala koji svojim 20-godišnjim kontinuiranim radom i ugledom očito uspijeva u angažmanu umjetnika i pridobivanju i zadržavanju publike, jest PagArtFestival. Podsjetimo na poznate činjenice. PagArtFestival pokrenut je 1999. u Zadarskoj županiji, čiji je znatan kontinentalan dio još svega četiri godine prije bio pod srpskom okupacijom, a čiji se turizam tih poratnih godina tek počeo razvijati u konturama širim od sunca i mora. Premda Pag nije bio u većoj mjeri dotaknut ratnim zbivanjima, nastanak i postojanje Festivala ipak treba staviti u ove društveno-povijesne kontekste – tim više što Festival nije nastao kao rezultat ciljanog rada (državnih ili lokalnih) struktura u cilju unaprjeđenja turističke i/ili kulturne ponude, nego osobnog angažmana osnivača i organizatora festivala Lovre i Nine Pogorelić, pri čemu su u samom pokretanju Festivala sudjelovali i Josip Vičević te Društvo Pažana i prijatelja Paga u Zagrebu. Organizatori Festivala od 2001. djeluju kroz umjetničku organizaciju Lovro&Nina, koja brine o produkciji, organizaciji i PR-u.

    Privatnim inicijativama može prijetiti opasnost rasplinjavanja ili pak neredovitosti, kada se nakon nekoliko godina rada pojave prvi organizacijski ili financijski izazovi. U ovom slučaju to se na svu sreću nije dogodilo, čemu u prilog ide i činjenica da su PagArtFestival prepoznali i podržavali sponzori poput Ministarstva kulture RH, jedinica lokalne i regionalne samouprave, Croatia osiguranja, različitih privatnih tvrtki i dr., a i akteri u lokalnoj zajednici poput župnih ureda ili turističkih zajednica, koji daju svoj doprinos. Ipak, bez obzira na tu važnu potporu, PagArtFestival nastavlja postojati prvenstveno zahvaljujući entuzijastičnosti i upornosti bračnog para Pogorelić, uz podršku i pomoć nekolicine suradnika i pomoćnika, primjerice izv. profesora na MA u Zagrebu - gitarista Krešimira Bedeka ili netom diplomirane zadarske orguljašice i muzikologinje Tee Kulaš.



    Gledajući koncertne programe festivala u posljednjih 20 godina, PagArtFestival od početka ima jasnu viziju, s nekoliko temeljnih programskih linija. On jest pretežno glazbeni festival, ali njegov sastavni dio od prve godine postojanja predstavljaju i likovne i fotografske izložbe, dramski i melodramski nastupi, poezija, projekcije dokumentarnih filmova i dr. U ovom segmentu Festivala sudionici su bili umjetnici poput Filipa Šovagovića ili Bojane Gregorić Vejzović.

    Dakle, svake se godine unutar koncertne osnovice odvijaju i jedno do dva događanja šireg kulturnog spektra. Dijelom predstavljaju ozbiljnu umjetnost, a ostala su vezana uz Pag i/ili njegovu baštinu. Ova druga programska linija skrivena je u paškim korijenima Lovre Pogorelića, koji su sastavni dio njegovog umjetničkog identiteta (slično ulozi Silbe za Igora Kuljerića i Bruna Bjelinskog): vidljivo je to osobito iz prvih godina Festivala, kada su svoj prostor na festivalu pronašli i izložba paške čipke (Etnografski muzej Zagreb) ili nastupi lokalnih KUD-ova Družina i Sv. Juraj. Tako je u festivalskim programima bilo prostora i za izložbe Ede Murtića, ali i one izvrsnog paškog fotografa Josipa Portade s izložbom na temu Paga. Posljednjih je godina Festival prerastao Grad Pag i njegove kulturno-sakralne lokacije te su se događanja proširila i na Kolan (Dom kulture) i bajkovite Vrtove lunjskih maslinika. Kako naše Ministarstvo kulture u bilo kojem segmentu svog resora odlikuje upravo programe koji ciljaju unapređenju života na otocima, možda će i više nego prijašnjih godina uočiti otočku dimenziju Festivala, koji ulaskom u Lun izlazi iz geografske domene Zadarske županije te mu daje šire prostorno-kulturno značenje. Koliko je kvalitetan kulturni sadržaj važan za male sredine poput Kolana, nije potrebno posebno naglašavati, tim više što naša kulturna ljeta po otocima imaju kvantitetu, ali ne uvijek i popratnu kvalitetu.

    Treća programska linija svakako je najuočljivija: koncerti odličnih glazbenih interpreta. PagArtFestival vrši probranu selekciju koju ne može proći baš svatko tko bi poželio nastupiti na moru. U proteklih 20 godina na PagArtFestivalu gostovala je krema hrvatskih solista i ansambala, neki i po više puta. Od inozemnih interpreta na PagArtFestivalu uočavaju se brojni veliki Rusi poput Andreja Gavrilova, Natalije Rubinstein i kao solistice i kao člana moskovskog Brahms Trija, Kvarteta Šostakovič i dr., a čuveni američki Fine Arts Quartet ili Eugen Indjic tek su neka od važnih izvođačkih imena. Dakako, podrazumijeva se da ravnatelj Festivala L. Pogorelić redovito ima svoj solistički ili komorni koncert. PagArtFestival godinama gradi ugled upravo na ovoj programskoj liniji



    Na koncu, posljednja programska linija odvija se pod egidom PagArtFestival predstavlja mlade umjetnike. No ne radi se, kao što bi se u prvi mah mislilo, o učenicima ili studentima glazbe kojima priliku daju brojni festivali, nego o zaokruženim umjetničkim profilima, bez obzira na njihovu mladost. S obzirom na to da ravnatelj Festivala Lovro Pogorelić istovremeno radi u našem visokoškolskom sustavu, izdvajanje onih koji su talentiraniji od prosječnih diplomanata Muzičke akademije sastavan je i prirodan dio ove pedagoške vokacije. Festival otpočetka prepoznaje glazbene potencijale, od kojih navedimo tek nekoliko: Bruno Vlahek, Petrit Çeku, mladi bračni par Racz-Samogray, Filip Merčep, Krešimir Bedek… Niz danas istaknutih izvođačkih imena hrvatske mlade generacije i one na pragu srednjih godina nastupio je na Festivalu – stoga se može pretpostaviti da će onaj tko kao mlad glazbenik nastupi na PagArtFestivalu, u budućnosti vjerojatno imati uspješnu umjetničku karijeru.

    Ono što će posjetitelj ponijeti kao prvi i posljednji dojam koncerta s PagArtFestivala je ugodna, gotovo domaća atmosfera, bez glamura ili birokratskog odrađivanja. Festival je opuštene i kontemplativne, a istovremeno neposredne naravi, s osobnim odnosom organizatora prema publici. Riječju, Festival s dušom. Nešto od tog ugođaja moglo se doživjeti na ovogodišnjem obljetničarskom otvorenju Festivala: na  koncertu češkog Epoque orkestra s dirigentom Janom Kučerom i gitaristom Krešimirom Bedekom, održanom 31. srpnja u Starom gradu u Pagu. Neobično lijepa atmosfera drvećem uokvirena trga ispred drevne paške Crkve sv. Marije utjecala je i na komorni orkestar, sastavljen od mahom mladih glazbenika i na brojnu publiku, za koju je bilo potrebno osigurati dodatna mjesta. Ugodan i komunikativan program bio je sastavljen od četiri skladbe (Četvrta simfonija u D-duru J. Myslivečeka, Češka suita A. Dvořáka, Rođenje J. Kučere te Rodrigov Concerto Aranjuez). Nakon skladne izvedbe prve tri skladbe, za koje je osobito radi otvorenog prostora dirigent i osnivač orkestra J. Kučera ipak trebao osigurati brojniju i snažniju gudačku jezgru, središnji dio koncerta predstavljala je izvrsna Bedekova izvedba Concerta Aranjuez, s diskretnom i pažljivom orkestralnom pratnjom. Bedek je bez ikakve sumnje jedan od naših najboljih gitarista mlađe generacije, koji pomoću vrhunske tehnike, iskrene muzikalnosti i duboke, skromne staloženosti u potpunosti kontrolira glazbeni prostor. I kao takav – idealan je odabir za otvorenje Festivala.



    Nakon dva koncerta Epoque orchestra i K. Bedeka u Starom gradu u Pagu, Pag i Vrtovima lunjskih maslina, slijede dva koncerta violista Aleksandra Miloševa i Lovre Pogorelića u Pagu i Lunu, tri koncerta Filipa Merčepa u Lunu, Kolanu i Starom gradu u Pagu, te po jedan paški koncert orguljašice Tee Kulaš i sopranistice Antonie Dunjko te francuskog pijanista Nicolasa Bourdonclea (inače sina Michela Bourdonclea, koji je na Festivalu nastupao prije više godina). Festival je ovog ljeta možda i više nego inače usmjeren na mlade glazbenike impresivnih biografija. A to pokazuje i da je Festival – bez obzira na svojih 20 godina – u svojoj nutrini i dalje mlad i vitalan festival koji s optimizmom gleda u budućnost.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 1. rujna 2018.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike