Vješto baratanje bojama

43. Samoborska glazbena jesen; Natjecanje New Note, Franjevačka crkva, 29. rujna 2018.



  • Jedna od važnih sastavnica Samoborske glazbene jeseni – Međunarodno skladateljsko natjecanje New Note, ove je godine u svojem sedmom izdanju otkrilo dvije nove zanimljive partiture. Prosudbena komisija u sastavu Lojze Lebić (skladatelj i dirigent), Nikša Gligo (muzikolog), Srećko Bradić (skladatelj) i Enrico Dindo (violončelist i dirigent) razmotrila je 35 pristiglih partitura  anonimnih autora, označenih tek rednim brojevima, i odlučila dodijeliti dvije od tri predviđene nagrade. Prva nagrada dodijeljena je partituri br. 4 Jagad za orkestar španjolskog autora Eduarda Soutulla Garcije, a druga nagrada pripala je partituri br. 19 Notturno japanskog autora Hiroshija Nakamure.  Prvonagrađenoj partituri i njezinom nazočnom autoru upriličena je 29. rujna u Franjevačkoj crkvi javna izvedba u interpretaciji Simfonijskog orkestra HRT-a i dirigenta Vetona Marevcija, uz čestitke i ček u iznosu od 2500 eura.

    Španjolski skladatelj Eduardo Soutullo Garcija, rođen 1968.,  studirao je kompoziciju u Madridu i Parizu, te osvojio mnogobrojna priznanja za svoj dosadašnji skladateljski rad.  U obrazloženju prosudbene komisije navodi se da se „njegova skladba Jagad za orkestar odlikuje vještim baratanjem bojama, kako u blokovima, tako i u solističkim tretmanima glazbala. Njezina je vrijednost ponajprije u tome, što se ne može smjestiti unutar određene škole ili stila, jer skladatelj orkestralni korpus posve podvrgava svojim zamislima i idejama.  Jagad primjerno predstavlja sve odlike zrelog individualnog stila, pa mu se po mišljenju žirija opravdano dodjeljuje prva nagrada“.

    Vrlo dobra izvedba Simfonijskog orkestra HRT-a, predvođena temperamentnim maestrom Vetonom Marevcijem, pridonijela je povoljnom dojmu te vrlo dinamične i znalački napisane 15-minutne skladbe s efektnim gradacijama i završnim smirenjem, u kojoj se na zanimljiv način koristi prava raskoš boja na podlozi različitih modalnih ljestvica, poznatih kroz povijest u raznim kulturama diljem svijeta, a koje neki današnji skladatelji primjenjuju u tzv. neo-modalnoj estetici.



    U nastavku koncerta nastupio je sjajni i višestruko nagrađeni nizom međunarodnih nagrada mladi zagrebački pijanist Ivan Krpan (1997). On je i u ovoj prigodi briljirao vrlo sabranom, studioznom i autoritativnom izvedbom Koncerta za klavir i orkestar u a-molu, op. 54 Roberta Schumanna. Oduševljenoj publici, koja nije štedjela dlanove, umjetnik je u dodatku poklonio još jedan Schumannov biser - Arabesku u C-duru, op 18.

    Nakon Schumannovog klavirskog koncerta u a-molu, čija je izvedba bila u apsolutnoj dominaciji sjajnog solista Ivana Krpana i prelijepog dodatka, koncert je završen s još jednim Schumannovim orkestralnim djelom, ali ne toliko zanimljivim niti popularnim. Naime, Uvertira, Scherzo i Finale za orkestar, op. 52 tek je krnja zamišljena Schumannova 2. simfonija bez polaganog stavka, dok je ona prava 2. simfonija nastala nekoliko godina kasnije. Nažalost, nedovoljno precizna i rutinska izvedba u neprimjerenom i skučenom crkvenom prostoru nisu pridonijeli boljoj percepciji djela. Ipak, publika je blagonaklono ispratila izvođače dugim pljeskom i ovacijama.

    Program:
    Eduardo Soutullo: Jagad za orkestar
    Robert Schuman: Koncert za klavir i orkestar u a-molu, op. 54
    Robert Schuman: Uvertira, scherzo i Finale za orkestar, op. 52

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 9. listopada 2018.

     

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike