Visoka amaterska razina

Društveni orkestar HGZ; iz zbirke Udina-Algarotti; koncert 19. studenog 2018.



  • Bogati arhiv Hrvatskog glazbenog zavoda sadrži preko 3500 sačuvanih notnih zapisa, oko 6000 knjiga i brojne glazbene instrumente. Dio toga blaga je i zbirka don Nikole Udine-Algarottija, vlasništvo Biskupije Krk, jedna od najvećih  i najvrjednijih kolekcija muzikalija iz 18. i ranog 19. stoljeća u Hrvatskoj. Njezin notni dio depozitno je pohranjen u arhivu HGZ-a, te Društveni orkestar HGZ-a povremeno poseže za tim malo poznatim skladbama kako bi ih predstavio javnosti. Mnoge su unikati, ali i unikatne transkripcije popularnih djela, što je u to vrijeme bila redovita praksa. Te skladbe svjedoče o širini repertoara i ukusu tadašnjih sakupljača glazbenih djela i uglavnom su sačuvane u rukopisnim dionicama. Vrijedno ih je bilo otkrivati i pripremati za izvedbu, što je za ovu prigodu učinio skladatelj i dirigent Zoran Juranić, vrijedan muzikološki istraživač i redaktor, od 2010. agilni šef-dirigent Društvenog orkestra HGZ-a.

    Na  Društvenom koncertu održanom 19. studenog u Velikoj dvorani HGZ-a predstavljene su četiri nekad vrlo popularne skladbe iz razdoblja klasike. Kako se radi o privlačnim i ne odveć zahtjevnim djelima, izvedbe su bile na prilično visokoj amaterskoj razini, prožete elanom i radošću muziciranja koje je svojim  znalačkim i sugestivnim ravnanjem poticao maestro Zoran Juranić. Program je počeo uvertirom operi Una cosa rara španjolskog skladatelja Vicentea Martina y Solera (1754–1806), koji je uspješno djelovao u mnogim glazbenim centrima -  od Madrida, Napulja, Beča i Londona do Petrograda. Zanimljivo je da je ZA vrijeme boravka u Beču surađivao s Lorenzom da Ponteom, na čiji je libreto nastala i ova opera, kao i Mozartova Don Giovani, u kojoj je citiran jedan napjev upravo iz popularne Solerove Una cosa rara.



    Slijedila je četverostavačna Simfonija u G-duru manje znanog austrijskog  skladatelja Franza Josepha Aumanna (1728–1797), koji je veći dio života bio redovnik i orguljaš, pa je većinom pisao duhovne skladbe, ali i instrumentalne. Ova simfonija ima neuobičajeni raspored stavaka (bez polaganog stavka), a u izvedbenom smislu najdojmljivija su prva dva Allegro i Menuetto, dok su posljednji Poloneza i Allegro vivace barokne strukture te su zahtijevali više koncentracije. Prvi dio koncerta završio je još jednom nadahnutom i šarmantnom uvertirom i to iz opere Oberon, Königder Elfen bečkog skladatelja češkoga podrijetla Paula Wranitzkyja (1756-1808). Ovaj singspiel nadahnuo je primjerice Schikanedera i Mozarta da napišu svoju Čarobnu frulu.

    Drugi dio koncerta ispunila je Simfonija u B-duru Ignaza Pleyela (1757-1831), poduzetnika i izdavača, te konačno vlasnika poznate tvornice klavira. Njegova su djela vrlo cijenili Haydn i Mozart, i to s punim pravom, o čemu svjedoči i ova inventivna četverostavačna simfonija u obradi za gudače i flaute. Posebno je bio zanimljiv duhoviti Menuet s neuobičajenim pauzama i dosjetljivim harmonijskim rješenjima, koji je ponovljen i u dodatku.

    Program:
    Soler: Una cosa rara
    Aumann: Simfonija u G-duru 
    Wranitzky: uvertira iz opere Oberon, Königder Elfen
    Pleyel: Simfonija u B-duru

     © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 19. studeni 2018.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike