Najveće pohvale zboru Chorus Angelicus

Ivana Lazar i Marta Schwaiger, soprani, Sonja Runje, alt, Hugo Hymas, tenor, David Greco, bas, Hrvatski barokni ansambl, Zbor Chorus Angelicus, Anđelko Igrec, dirigent, Hrvatski glazbeni zavod, 16. prosinca 2018.



  • Koncert održan 16. prosinca u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu toliko je bremenit realnim kao i simbolički značenjima da bi o njemu bilo moguće napisati studiju a ne samo publicistički osvrt.

    Počne li se od djela na programu - Mise u h-molu, BWV 232  J. S. Bacha, doista velebnog ostvarenja, zvučne katedrale u dvosatnom trajanju koja za izvedbu traži soliste, dva soprana, alt, tenor i bas, veliki mješoviti zbor i orkestar, koji uz obligatne gudačke dionice uključuje dvije flaute, dvije oboe d'amore (oboe), dva fagota, prirodni rog (u D), tri prirodne trublje (u D) i timpane, moguća su opširna dodatna pojašnjenja o njegovom nastanku i strukturi, a čije krajnje muzikološke konzekvence još niti danas nisu pouzdano osvijetljene. Velikan, neosporni genij njemačke barokne ali i klasične glazbe uopće, J. S. Bach posvetio je tom djelu gotovo cijeli život. Početak pisanja seže u 1733. godinu kada je, najvjerojatnije iz diplomatskih razloga, željan priznanja i imenovanja za saksonskog izbornog dvorskog skladatelja, lajpciški kantor ispisao dijelove mise na tekst katoličkog misnog ordinarija kao skladbu tada još podijeljenu u više svezaka, da bi djelo završio tek u zadnjim godinama života, kad je već oslijepio. Rukopise je naslijedio sin Carl Philipp Emanuel, a tek su pojedini stavci bili izvođeni do 1859. godine kada je cjelina, tek kasnije pod imenom Misa u h-molu, prvi put predstavljena javnosti i to u Leipzigu pod ravnanjem Carla Riedela, diplomanta i kasnije profesora na Konzervatoriju u Leipzigu, koji je kao zborski dirigent bio zaslužan za procvat izvođenja velikih vokalno-instrumentalnih djela. Prva je cjelovita izvedba uslijedila, dakle, tek 109 godina nakon Bachove smrti! Doista, to monumentalno djelo sinteza je svih stilskih i tehničkih postignuća koja je J. S. Bach, bez svakog pogovora jedno od najvećih imena svjetske umjetničke glazbe uopće, sakupio kao iskustva svojih prethodnika kroz stoljeća razvoja glazbenoga jezika, a onda usvojivši ih i nadopunivši, nadogradivši vlastitim genijem, ostavio kao baštinu čovječanstvu. Ali, istovremeno je to i najznačajniji duhovni susret između svijeta katoličkog štovanja i luteranskog kulta križa, riječju „najava najvećeg glazbenog umjetničkog ostvarenja svih vremena i svih naroda“, kako je u 19. stoljeću zapisao švicarski skladatelj i izdavač Hans Georg Nägeli.



    Kronologiju izvođenja Mise u h-molu u Hrvatskoj također bi bilo vrijedno istražiti, a najnoviji pothvat ostvaren je na ovogodišnjim 48. Varaždinskim baroknim večerima u varaždinskoj katedrali 29. rujna. Potreban veliki izvođački aparat osigurali su Hrvatski barokni ansambl i varaždinski zbor Chorus Angelicus s dodanim bečkim Ansamblom Koinonía, a kao solisti nastupili su Ivana Lazar i  Monika Cerovčec, soprani, Sonja Runje, alt, Hugo Hymas, tenor i David Greco, bas, sve pod dirigentskim vodstvom Anđelka Igreca. Nakon gostovanja u Beču, gdje je samo Zbor Chorus Angelicus sudjelovao u izvedbi Mise u h-molu pod ravnanjem dirigenta Ansambla Koinoia Hans Hausreithera i s austrijskim orkestrom, zagrebačka je izvedba 16. prosinca održana u okviru koncertnog ciklusa Hrvatskog komornog orkestra koji ovaj jedini specijalizirani komorni orkestar tradicionalno održava u Hrvatskom glazbenom zavodu.

    Izašavši pred publiku koja je gotovo do posljednjeg mjesta, što znači više od 400 posjetitelja, ispunila najstariju i svakako najugledniju zagrebačku koncertnu dvoranu, violinistica i umjetnička voditeljica Hrvatskog baroknog ansambla Laura Vadjon izrekla je riječi koje je trebalo čuti. Naime, da je u glavnim crtama riješena sudbina HGZ-a i da će HRBA dalje u tom prostoru nastupati, kao i to da je koncert posvećen uspomeni na tragično preminulog utemeljitelja ansambla dirigenta Sašu Britvića (1965–2015), koji je imao izuzetnu viziju te je osnivanjem ansambla za povijesno vjerodostojno interpretiranje barokne glazbe utemeljio ansambl koji muzicira na povijesnim glazbalima i njeguje autentično interpretiranje barokne glazbe. A danas, nakon 19 godina postojanja, tu njegovu viziju kontinuirano nastavljaju upravo mlade generacije hrvatskih glazbenika i to usprkos činjenici da u Hrvatskoj ne postoje mogućnosti za učenje i studij sviranja na starim glazbalima. Sudjelovanje školovanih glazbenika, poput oboista Stjepana Nobila, usavršavanje flautistice Ane Benić i hornista Banka Harkaya, kao i trubača na prirodnim trubama - svih koji su potvrdili svoje sposobnosti u izvedbi u HGZ-u, uz gudače koje poučava Laura Vadjon, temelji su autentične izvođačke prakse koja već postiže vrlo zapažene i priznate rezultate. Da, sigurno je da su upravo Varaždinske barokne večeri inicijalno potakle zanimanje za povijesno utemeljeno izvođenje barokne glazbe, kao što je i sigurno da je Saša Britvić svojim dirigentskim i organizacijskim djelovanjem bio jedan od začetnika cijelog pokreta koji upravo Laura Vadjon, kao međunarodno priznata umjetnica na baroknoj violini, s ansamblom kojemu je na čelu i pedagoškim radom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, uspješno nastavlja i vodi. A treba pričekati da se utemelji organizirana nastava po uzoru na strane škole, o čemu upravo u Varaždinu postoje glasovi. Ali, o tom potom!



    Izvedbu, u kojoj je umjesto sopranistice Monike Cerovčec nastupila Marta Schwaiger, ostvarili su svi ostali glazbenici kao i na 48. VBV. Pa ipak, akustika HGZ-a te činjenica da se nastupa u metropoli i to u izravnom prijenosu Hrvatskog radija, mogla je biti izvor dodatne napetosti. Ali, ništa od bilo kakve smetnje ili bilo čega što bi i u najmanjem detalju ugrozilo interpretacije svih misnih dijelova u kontinuitetu odlične zvukovnosti, tehničke sigurnosti i pjevanja i sviranja koje je duhovnu impozantnost djela predstavilo na krajnje produhovljen, glazbeno uvjerljiv i umjetnički dostojanstveni način. I ovdje bi bilo moguće ispisati laude kao opširniju studiju u odnosu na doista jedinstveno ostvarenje skladateljsko-tehničke impozantnosti Bachove Velike mise, na izvedbu u kojoj je do punog izražaja došla visoka koncentracija svih sudionika i njihova osposobljenost da zahtjevnosti partiture ostvare u ugođaju ničim ometane ljepote.

    Posebnost je pak da je u ovom velikom vokalno-instrumentalnom djelu sudjelovao varaždinski Zbor Chorus Angelicus, mješoviti amaterski zbor koji je Anđelko Igrec, skladatelj i orguljaš, utemeljio kao Katedralni zbor 1999. godine i koji je osiguravao glazbeno obogaćivanje crkvenih obreda i svečanosti Varaždinske biskupije. Nažalost je stjecajem ne baš pozitivnih niti za amatere-pjevače ugodnih okolnosti zbor udaljen iz varaždinske katedrale, ali je privrženost članstva utemeljitelju Anđelku Igrecu tako postojana da je nastavljeno djelovanje i izvan biskupijskih okvira. Kako se sve događalo nekako istovremeno, udaljavanje zbora iz krila Biskupije i nužnost priprema za sudjelovanje na 48. VBV, budući da je zbor već bio predviđen za izvedbu Bachove Mise u h-molu, izvedba je, o čemu izvješćuje i ovaj tekst, ostvarena prvo u Varaždinu, potom u Beču a sada u i Zagrebu, a zbor je za svoje sudjelovanje i odlično pjevanje bio ispraćen burnim pljeskom i nakon izvedbe u HGZ-u. Sudjelovanje oduševljenih amatera-pjevača, koji su već ostvarili brojne vrhunske nastupe i suradnju s Hrvatskim baroknim ansamblom i u nekim prijašnjim projektima,  potvrdilo je kvalitete zbora Chorus Angelicus i požrtvovnost njegova dirigenta, a priznanje je u ovoj godini stiglo i u obliku Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, koje je Anđelku Igrecu uručila predsjednica HDGU-a Višnja Mažuran na nedavnoj svečanosti u Muzeju za umjetnost i obrt. Naime, stručno je društvo varaždinski zbor nagradilo za promicanje glazbene umjetnosti djeci, kao onima koje najviše trebamo nastojati privući u koncertne dvorane te za dva monumentalna koncerta izvedena u 2017. godini – Haydnovo Stvaranje svijeta izvedeno 21. svibnja 2017. u Varaždinskoj katedrali te Vespro della Beata Vergine Claudija Monteverdija uz Hrvatski barokni ansambl na 47. Varaždinskim baroknim večerima – dakle za dva koncerta koji su bili posvećeni obilježavanju 20. obljetnice Varaždinske biskupije.“



    Kada se, dakle, čita obrazloženje žirija HDGU-a koje dodjeljuje Nagradu i Diplomu Milka Trnina, te posebno kada se uzme u obzir činjenica da je Zbor Chorus Angelicus doista velikom brzinom umjetnički napredovao odvaživši se na izvedbe remekdjela zborske glazbe, pa tako i Bachove Mise u h-molu, moguće je upravo nakon ovog nastupa u Zagrebu zboru uputiti osobite pohvale i posebno istaći požrtvovnost i pjevačke sposobnosti njegova članstva. Jer, taj je amaterski zbor ušao u povjesnicu hrvatske glazbene kulture mnogo šire od okvira grada u kojemu djeluje i u kojemu je postao nezaobilazni sudionik glazbenog života, pa je stoga moguće ponadati se da će i nastaviti sa svojim okupljanjem i vježbanjem pod vodstvom utemeljitelja kojega treba zadržati usprkos tome što je, prinuđen egzistencijalnim potrebama, morao otići raditi u Austriju, gdje se glazbeno školovao, te da će Zbor Chorus Angelicus, sada kao svjetovna udruga, opstati na temelju nekih drugih projekata i neke druge logističke i materijalne pomoći.

    Program:
    J.S.Bach:  Misa u h-molu, BWV 232

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 17. prosinca 2018.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike

najavljujemo...