Besprijekorna tehnička izvedba

Studenti Muzičke akademije uz Zagrebačke soliste; Koncert na dar, Koncertna dvorana Blagoje Bersa, 14. siječnja 2019.



  • U povodu Dana Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački solisti priredili su tradicionalni Koncert na dar, ugostivši u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa troje studenata u solističkim ulogama, a u dvije točke programa ansamblu se pridružilo još toliko vrsnih mladih gudača Akademije, koji su ravnomjerno raspoređeni između iskusnih Zagrebačkih solista pridonijeli punijem i impresivnijem zvuku tog dobro uvježbanog gudačkog orkestra  u cjelini, na čelu s koncertnim majstorom Sretenom Krstićem, naročito u završnoj točki - popularnoj i inspirativnoj Suiti iz Holbergova vremena, op. 40 Edwarda Griega.

    Koncert je međutim počeo u komornom stilu izvedbom 1. stavka (Allegro moderato) iz Koncerta za violončelo i orkestar u D-duru, op. 101  Josepha Haydna u izvedbi violončelistice Romane Šimbera i dvanaestero Zagrebačkih solista. Rođena 1995. u Sloveniji, Šimbera je rano počela učiti violončelo te je već s dvanaest godina primljena na Konzervatorij za glazbu i balet u Ljubljani u klasu prof. Karmen Pečar, da bi drugu godinu studija nastavila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Krešimira Lazara. Sada je apsolventica  magistarskog studija u razredu prof. Monike Leskovar. Osvojila je više nagrada na međunarodnim natjecanjima, te se 2014. plasirala u finale eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika kao predstavnica Slovenije.

    Odabrani Haydnov stavak zahtijeva od solista visoku tehničku vještinu u virtuoznim pasažama i opsežnoj kadenci, te lakoću i izražajnost dviju tema. Mlada umjetnica je muzikalno, ali i tonski prigušeno uz određene tehničke nedostatke izvela zahtjevnu solističku dionicu, iz koje bi mogli izdvojiti  uspješnu kadencu.



    Druga točka programa  bio je  Koncert za klavir i gudački orkestar  istaknutog ruskog skladatelja 20. stoljeća Alfreda Schnittkea. Njegovo zrelo djelo iz 1979. u trajanju od dvadesetak minuta nema odvojene stavke, nego u neprekinutom nizu upliće desetak promjena tempa s nekoliko efektnih gradacija,  uokvirenih mirnom solističkom klavirskom dionicom na početku i na kraju djela. Veći sastav gudačkog orkestra karakteriziraju izraziti klasteri ili pak snažna dijatonska suzvučja u srazu s klavirom, koji ima široki prostor za lirsku refleksiju ali i sukobljene ritmove u silovitim akordima.

    Solist Viktor Čižić, rođen u Zagrebu 1996, student je pete godine klavira u razredu docenta Filipa Faka. Uz pijanističku praksu i nastupe uz simfonijske i komorne ali i jazz-orkestre, bavi se također improvizacijom i skladanjem, s naročitim afinitetom prema suvremenoj glazbi. Stoga je njegova izvedba upravo toga Schnitkeovog osebujnog i rjeđe izvođenog koncerta bila koliko neočekivana, toliko i opravdana, te nadasve uspješna.

    Trolist studenata solista Muzičke akademije uz Zagrebačke soliste zaključen je nastupom sjajne 20-godišnje flautistice Barbare  Kšenek, studentice druge godine iz razreda prof. Karoline Šantl Zupan. Mlada umjetnica već je osvojila nekoliko nagrada na domaćim i međunarodnim natjecanjima flautista i komornih sastava, pa je to dragocjeno iskustvo prezentirala i na ovom nastupu  impresivnom izvedbom popularnog Koncerta za flautu i gudače u a-molu Johanna Sebastiana Bacha. Bila je to zapravo transkripcija njegovog poznatog Koncerta za čembalo i orkestar u f-molu, BWV 1056 koja je besprijekornom tonskom i tehničkom izvedbom svih sudionika - posebice u pijevnom Largu praćenom pizzicatom i završnom virtuoznom Prestu, tom komornom remekdjelu pružila drugačiju tonsku sliku i izražajnost na radost glazbenika i publike.



    Program:

    J. Haydn: 2. koncert za violončelo i orkestar u D-duru, Hob. VIIb/2, Op. 101
    Allegro moderato
    Romana Šimbera, violončelo,

    A. Schnittke: Koncert za klavir i gudački orkestar
    Viktor Čižić, klavir

    J. S. Bach: Koncert za flautu i gudače u a-molu BWV 1056
    Barbara Kšenek, flauta

    E. Grieg: Suita iz Holbergovog vremena

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 28. siječnja 2019.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike