Zanimljiva i poticajna cjelina

Ansambl Antiphonus: Chez Petrarca - inspiracija stihovima Kanconijera; atrij Muzeja za umjetnost i obrt



  • Program ansambla Antiphonus u predvorju Muzeja za umjetnost i obrt okupio se oko jedne teme i jednog posebnog gosta. Koncert je nosio naziv Chez Petrarca, a poseban gost bio je lutnjist Luca Pianca. Dobro da nismo bili kod Petrarce na kavi, kao što se to danas skoro uobičajilo za razne slavne autore.  U zemlji koju voditelj ansambla Tomislav Fačini naziva najvećom utvrdom petrarkizma - potkrepljujući to kontinuiranom hrvatskom sonetskom baštinom, nije naodmet predstaviti njegove uglazbljene stihove iz renesansnog doba. Dug je popis hrvatskih petrarkista - od starih Džore Držića, Menčetića, Vetranovića ili Lucića do novijih Matoša ili Vesne Parun.

    U lijepo sročenoj večeri našli su se madrigali i pjesme skladane na Petrarkine stihove u dobrom omjeru sa skladbama za lutnju, nastalima u to doba  iz pera Raimonda, Mellija, Tracettija, Tromboncina, Piccininija – s galiardama, ricercarima, toccatama. Pravi junak tih instrumentalnih intervencija bio je talijanski lutnjist Luca Pianca. Nije nevažno da svira na prvoklasnom glazbalu, arhilutnji s dva vrata graditelja Luca Bretona, izgrađenoj godine 1988. po uzoru na venecijanskog majstora Mattea Sellasa iz 17. stoljeća. Instrument je došao u ruke majstora, a više je plijenila Piancova lakoća, prisnost, osobito mekan, zaobiljen ton i sloboda muziciranja. Njegovo sviračko majstorstvo i pomna briga o nasljeđu snimljeni su za ugledne diskografe i nagrađivani na sve strane, uključujući i pet puta Diaphason D'Or.



    Antiphonus se potrudio Petrarkine stihove pretočene u madrigale i pjesme, nježne, uzvišene, katkad i senzualne, donijeti plastično i živo, premda se gdjegdje moglo poželjeti više izražajnosti, što je ponajprije ovisilo o karakteru izgovora teksta. A Petrarkin Kanconijer bio je izvor nadahnuća skladateljima od sjevera do juga Europe: Orlanda di Lassa, Gagliana, Arcadelta, De Rorea, Palestine i drugih, te na kraju večeri Monteverdija – izrazitim Ohime, il bel viso iz Šeste knjige madrigala. Skladni glasovi koji se pretapaju u višeglasju, nadasve posvećeno oblikovanje izvedbi, učinili su večer raznolikog autorskog društva iz raznih krajeva, koje se okupilo oko Petrarce – zanimljivom i poticajnom cjelinom. Ako valja izdvojiti, osobito živo izražajna bila je pak izvedba dvoglasja Non al suo amante Jacopa da Bologne.

    Program:
    Madrigali na poeziju Petrarce

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 4. veljače 2019.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike