Jednostavno i znalačko oblikovanje

Hrvatski barokni ansambl; oratorij Adamov pad Baldassarea Galuppija, HGZ



  • Napokon se o jednoj izvedbi moglo raspravljati nakon nekolicine razočaranja koja su dolazila s koncertnog podija ili operne pozornice. Izvedba je pobudila i probudila čak i nevoljke slušatelje u Dvorani HGZ-a, ali ne u odnosu s iskustvom žive izvedbe nego jedino i eventualno s rijetkom, dobrom i ulaštenom snimkom. Na rasporedu Hrvatskog baroknog ansambla bio je oratorij Adamov pad Baldassaera Galuppija, vjerojatno prvi put izveden na ovom području. Ali, tiskani se program nije time osobito pohvalio. Izvedbu je učinkovito predvodio mlađahni finski dirigent i čembalist Aapo Häkkinen, možda potaknut činjenicom da je  komplet dionica Galuppijeva oratorija sačuvan na sjeveru Europe - u Sveučilišnoj biblioteci švedske Uppsale.

    U intenzivnoj i brižno prepletenoj izvedbi svih sudionika sa svim oscilacijama, Adam nije pao. Tako se moglo sa zadovoljstvom zaključiti nakon Galuppijevog oratorija La caduta di AdamoAdamov pad. Venecijanski skladatelj Galuppi, zvan Il Buranello - po venecijanskom otoku kojega mnogi znaju ponajprije po slavnom staklarstvu, a čiji opsežni opus pobliže poznaju samo zakleti barokisti, relativno je malo poznat u našoj sredini. Pijanisti ga se eventualno dotiču poznavanjem snimke jedne njegove sonate u nedodirljivoj izvedbi Artura Benedettija Michelangellija. Hrvatski barokni ansambl hrabro se suočio s velikim zadatkom. A napor se isplatio. Na stanovit način bilo je to novo otkriće zaboravljene a vrijedne glazbe. Da se ne zavaravamo - neka je zaboravljena s razlogom kao upotrebna glazba svojega doba i s vremena na vrijeme oživljava. No valja priznati da su tadašnje prigodne muzike bile puno smislenije nego što glazbama slične namjene možemo svjedočiti danas. Galuppijev Adamov pad pravo je otkriće u svom jednostavnom i znalačkom oblikovanju s četvero vokalnih solista i komornim orkestrom.

    Tema Galuppijeva oratorija je vječna - glazbena slika izgona iz Raja. Protagonisti su dakako Adam i Eva, te u skladu s tadašnjim duhom vremena i svojevrsni anđeoski komentatori – Anđeo milosrđa i Anđeo Pravde. Vrlo je živa i plastična, s maksimalnim trudom bila izvedba četvero vokalnih solista. Sjajno, gipko, s punim angažmanom i u skladu sa svojim likom, Evu je nadasve uvjerljivo donijela Ivana Lazar. Gost Ian Honeyman, s upitnim glasovnim mogućnostima, u ulozi Adama uvjerljivo se ali i pretjerano u glumačkom zanosu, nametnuo kao očajni Adam. Honeymanova glumačka energija sa svim povremenim pretjerivanjima na rubu barokne karikature ipak je zarazila cijeli ansambl i nedvojbeno začarala slušatelje zajedno s pojavom u kiltu koji je, poput prave operne dive preodjenuo u drugi u drugom dijelu večeri. U komentatorskim, anđeoskim ulogama nametnuo se lijepi glas izrazite i izbrušene izvedbe Anđela Pravde kontratenora Franka Klisovića. Jedina opasnost odličnom Klisoviću prijetila je od afektirane izvođačke manire po pravilima struke, a zasad joj vješto izmiče. Anabela Barić bila je jasna, kristalna i nadasve oprezna kao Anđeo milosrđa. U cijelosti je hrabar izbor Galuppijeva oratorija ostao izazov Hrvatskom baroknom ansamblu koji ga je s gostima bez puno popratne pompe donio živo i uvjerljivo na radost zapravo premalobrojne publike u dvorani.

    Program:
    Oratorij Adamov pad Baldassarea Galuppija

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 4. ožujka 2019.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike