Jednostavno i dojmljivo

Koncert Barok in C po izboru čembalistice Linde Mravunac Fabijanić, Glazbeni salon Arheološkog muzeja, 22. veljače 2019



  • Dobri poznavatelji glazbe (i glazbene teorije), kao i slušatelji skromnije glazbene naobrazbe, prisjetit će se da je ishodište tonalitetnog sustava C-dur, ljestvica čiji tonski niz obuhvaća na suvremenim instrumentima s tipkama samo bijele tipke. U umjetničkoj glazbi nema skladbi u kojoj se ne mijenja ishodišni tonalitet – u ovome slučaju C-.dur, pa se tako koriste i crne tipke na klavijaturi. Prvi koncert ovogodišnje druge sezone ciklusa od deset koncerata Glazbeni salon Arheološkog muzeja u Zagrebu, nazvan Barok in C, održan je u petak, 22. veljače 2019. Skladbe čije je ishodište ton C, u odabiru čembalistice Linde Mravunac Fabijanić, sugerirao je i naziv koncerta jer su ishodišni C-dur i c-mol odredili tonalitetni okvir glazbenog događanja.

    Nimalo ne čudi što je kao jedini instrument odabrano čembalo, barokni instrument s tipkama često s obrnutim rasporedom crno-bijelih tipaka nego današnji instrumenti s tipkama ili pak s tipkama drukčijih boja. U prvoj polovini 18. stoljeća, razdoblju kad se u europskoj glazbi uz vrhunac baroknog stila stvara novi, pretklasični osjećajni stil, čembalo dobiva novu ulogu solističkoga glazbala u odnosu na baroknu razrađenu harmonijsku pratnju najdublje dionice bassa continua. Skromne mogućnosti izvedbe dugih izdržanih tonova u melodiji nadomještali su skladatelji različitim ukrasima, obogaćujući na taj način i ritamsku sastavnicu, a nastojeći ih potvrditi u odnosu na nove izume – klavire, usavršavali su neki skladatelji i tehniku sviranja čembala. Prije svega odnosi se to na talijanskoga skladatelja Domenica Scarlattija (1685-1757), autora zbirke od petsto pedeset i pet uglavnom kratkih jednostavačnih sonata Essercizi per gravicembalo, oglednih za početak pretklasičnog, homofonog stila. Iz njegova opusa za prvi dio koncerta Linda Mravunac Fabijanić odabrala je tri sonate u C-duru, od kojih su dvije s oznakama K. 309 i 309 mala cjelina, a treća s olznakom K. 420 samostalna skladba. Oznaka K. označava popis (iz 1953.) poznatog čembalista Ralpha Kirkpatricka koji je djelovao sredinom 20. stoljeća, a uz nju se često (kako je navedeno i na programu koncerta) navodi i oznaka L. prema prvom popisu Scarlattijevih sonata koji je 1906. godine sastavio talijanski muzikolog i skladatelj Alessandro Longo. Središnji dio koncerta pripao je Partiti u c-molu, BWV 826 Johanna Sebastiana Bacha, a program koncerta zaokružile su još četiri Scarlattijeve sonate: tri u C-duru (K. 513, K. 132 i K. 133) te nakon prve Sonata u c-molu, K. 84.

    Završivši prvo studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Linda Mravunac Fabijanić je među prvim polaznicima studija čembala koji je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu utemeljila ranih 90-ih godina prošloga stoljeća čembalistica Višnja Mažuran. Nastupajući podjednako kao solistica i komorna glazbenica (na klaviru i čembalu), Linda Mravunac Fabijanić dokazuje promišljen, temeljit i stilski primjeren pristup notnim izvornicima, gradeći svoje interpretacije na izvrsnoj pijanističkoj tehnici, artikulaciji tona i muzikalnosti. Zadani parametar u sviranju čembala je dinamika određena izborom registara, što glazbenik može učiniti prema vlastitom senzibilitetu i mogućnostima pojedinog instrumenta. Sviranje barokne glazbe In C činilo se pod prstima Linde Mravunac Fabijanić osmišljenim, jednostavnim i dojmljivim protjecanjem 70-ak minuta, u kojima je publici približen ugođaj kićenih baroknih dvoraca, dvorana i glazbe primjerene takvom prostoru kojemu pomalo odgovara koncertna dvorana Glazbenog salona Arheološkog muzeja u Zagrebu.

    Program:
    Domenico Scarlatti, J. S. Bach,

    © Snježana Miklaušić - Ćeran, KLASIKA.hr, 4. ožujka 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike