Izražajni akcenti

Ciklus Glazbeni umjetnici Zagrebu; Krešimir Bedek, gitara; HGZ, 7. ožujka 2019.



  • Jedan od najistaknutijih hrvatskih gitarista današnjice - Krešimir Bedek (Zagreb, 1981.), stasao je iz cijenjene gitarističke škole prof. Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U  četvrtak, 7. ožujka održao je iznimno zanimljiv i kvalitetan recital u ciklusu Glazbeni umjetnici  Zagrebu u organizaciji HDGU-a. Na programu su bila djela za gitaru Ivana Padovca, Nikite Koškina i Heitora Ville- Lobosa. Krešimir Bedek završio je i poslijediplomski studij na Kraljevskom konzervatoriju u nizozemskom Den Haagu u razredu Zorana Dukića i danas je docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Iza njega su mnogobrojni nastupi - solistički, s orkestrima i u različitim komornim sastavima u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Portugalu, Izraelu, Estoniji i Rusiji, kao i osvojene nagrade u Hrvatskoj (Darko Lukić, Koncertne dvorane Lisinski, Društva sveučilišnih  nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu) te pobjede na međunarodnim gitarističkim natjecanjima u Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu i Barceloni.

    Za početak recitala u HGZ-u Krešimir Bedek odabrao je Varijacije na omiljeni Schubertov Trauer walzer, op. 4 varaždinskog gitarističkog virtuoza i skladatelja 19. stoljeća Ivana Padovca (Varaždin, 1800–1873). Taj efektni Žalobni valcer Padovec je često s uspjehom svirao na svojim brojnim nastupima u domovini i inozemstvu, najčešće u Beču, gdje je živio i djelovao dvadesetak godina. I Krešimir Bedek nas je osvojio ljepotom tona, izražajnom melodikom, profinjenom dinamikom i besprijekornim virtuozitetom.

    Nakon romantičnog uvoda slijedio je skok u 20. stoljeće s rijetko izvođenom skladbom Prinčeve igračke suvremenog ruskog gitarista i skladatelja Nikite Koškina (Moskva, 1956.). Međunarodno priznanje stekao je Koškin 1980. upravo tim djelom, rijetkim primjerom programske glazbe za gitaru. Suita od šest stavaka dočarava priču o Hirovitom princu i njegovim igračkama - Mehaničkom majmunu,  Lutki s treptavim očima, Limenim vojnicima i Kočiji, da bi se naposljetku uz pomoć vile i sam Princ pretvorio u igračku i zajedno s ostalima u Velikoj paradi lutaka iščeznuo kroz odškrinuta vrata. Djelo suvremenim skladateljskim rukopisom zorno i živo dočarava karaktere pojedinih igračaka koristeći specifične zvučne i perkusionističke efekte na cijelom korpusu gitare, koje je Bedek izveo savršenom tehnikom i profinjenim bojama.



    Drugi dio koncerta Krešimira Bedeka  u potpunosti je bio posvećen glazbi  najznačajnijeg brazilskog skladatelja 20. Stoljeća - Heitora Villa-Lobosa (Rio de Janeiro, 1887-1959) u povodu 60. godišnjice smrti. Umjetnik se ovaj put odlučio za integralnu izvedbu dvaju značajnih skladateljevih ciklusa za gitaru - Pet preludija i Dvanaest etida, što je hvalevrijedan podvig bez presedana u našoj sredini; izveden je napamet, nadasve uvjerljivo i impresivno.               

    Naime, najčešće se samostalno izvode najpoznatiji preludiji poput Prvog u e-molu ili Petog u D-duru, no i ostali su iznimno zanimljivi i nadahnuti - s jedne strane brazilskom glazbom, a s druge europskom klasičnom tradicijom - posebice Bachom, njegovim velikim idolom, što je očito primjerice u 3. preludiju u a-molu. Ciklus je nastao 1940. i posvećen je slavnom španjolskom gitaristu Andrésu Segoviji, a petnaestak godina kasnije i supruzi Mindinhi. Tehnički je zahtjevan, ali  i inspirativan za umjetnika, što je Krešimir Bedek svojim muzikalnim i studioznim pristupom savršeno predočio.

    Još je veći izazov bila integralna izvedba dvostruko većeg Lobosovog ciklusa od Dvanaest etida. To su virtuozne, tehnički vrlo zahtjevne etide  kontrastnih ugođaja i boja sa specifičnim karakteristikama, koje stavljaju pred izvođača brojne izazove. U Bedekovoj interpretaciji svaka je etida imala svoju čaroliju prelijepe melodike, strastvene dinamike, izražajnih akcenata i agogike, a izvedene zajedno, u jednome dahu, tvorile su jedinstvenu impresivnu cjelinu .

    Program:
    I. PAdovac, N. Koškin, H. Villa - Lobos

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 11. ožujka 2019.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike