Potvrda kvalitete

52. Tribina Darko Lukić: Katarina Kutnar, violina; Ivan Galić, klavir, Mala dvorana Lisinski, 18. ožujka 2019.



  • Na završetku 52. Tribine Darko Lukić, prije svečanog koncerta ovogodišnjih laureata koji će se održati 8. travnja, ponovno su prema ustaljenoj praksi nastupili pobjednici prošlogodišnje 51. Tribine. Violinistica Katarina Kutnar osvojila je tada glavnu nagradu Darko Lukić, a njezin pijanist Ivan Galić dobio je posebnu nagradu za najboljeg umjetničkog suradnika. Ovom prigodom ponovno su izveli dvije zahtjevne sonate za violinu i klavir Fazila Saya i Césara Francka, te predstavili prvi put na Tribini skladbe Poslije sna Gabriela Fauréa, te Recitativ i Scherzo-Caprice Fritza Kreislera, a u dodatku Čardaš Vittorija Montija. Bio je to nadasve reprezentativan nastup kojim su mladi umjetnici još jednom potvrdili svoje kvalitete i opravdali mnoštvo do sada osvojenih nagrada i priznanja u domovini i inozemstvu.

    Podsjetimo: Katarina Kutnar (Zagreb, 1995) diplomirala je violinu u razredu prof. Leonida Sorokowa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i trenutačno je na usavršavanju na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u klasi prof. Friedemanna Eichorna. Ivan Galić (Imotski, 1994) je također diplomirao u Zagrebu, u razredu Ljubomira Gašparovića, a tijekom studija je u sklopu programa EU Erasmus proveo i dvije godine na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u klasi prof. Grigoryja Gruzmana. Oboje se i dalje usavršavaju kod uglednih pedagoga i napreduju u karijeri, što je bilo očito i na ovom nastupu u ciklusu Mladi u Lisinskom.

    Program je počeo dojmljivom kraćom skladbom Poslije sna iz ciklusa Tri pjesme, op.7 francuskog skladatelja Gabriela Fauréa, a nastavljen je zanimljivom Sonatom za violinu i klavir turskog suvremenog skladatelja Fazila Saya (1970.). Osebujan raspored pet stavaka uokviren je na početku i na kraju Melankolijom sjetnog ugođaja, dok u središnja dva stavka (Groteska i Perpetuum mobile) autor donosi žestok i virtuozan odnos oba instrumenta, pri čemu se klavir tretira kombinacijom klasičnog ali i prepariranog zvuka, što stvara poseban ugođaj koji su umjetnici majstorski dočarali.



    Katarina Kutnar svirala je na vrijednoj posuđenoj violini Gagliano iz 1750., koja je pridonijela ljepoti tona tijekom čitavog programa, pa tako i u izvedbi  popularne skladbe za violinu-solo austrijskog skladatelja Fritza Kreislera (1875-1962) - Recitativ i Scherzo-Caprice, op.6., ali i jedne od najljepših i najpopularnijih sonata za violinu i klavir iz opusa francuskog romantičara – Césara Augusta Francka (1822-1890). Ta majstorska Sonata u A-duru pripada najzrelijim i najznačajnijim djelima posljednjeg Franckovog stvaralačkog razdoblja. Odlikuje se prelijepim izražajnim temama u oba instrumenta, koja su tretirana posve ravnopravno i umjetnici su djelo izveli u savršenom suglasju, nadasve muzikalno i virtuozno. Zanimljivo je da je drugi stavak (Allegro) efektnim završetkom zaveo publiku i izazvao neuobičajen spontani pljesak, a nakon posljednjeg, četvrtog stavka (Allegro poco mosso) mnogobrojna publika ovacijama i dugim pljeskom izmamila je još jedan popularan dodatak - Čardaš talijanskog skladatelja Vittorija Montija (1868-1922).


    Program:

    Fazil Say: Sonata za violinu i glasovir, op. 7
    Juraj Stahuljak: Sonata za violinu i glasovir, op. 11
    Maurice Ravel: Tzigane
    César Franck: Sonata za violinu i glasovir u A-duru 

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 18. ožujka 2019.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike