Virtuozni pasaži

Svečani koncert u povodu 65. obljetnice djelovanja ansambla, solistica: Monika Leskovar, violončelo HGZ, 23.3.19.



  • Dupkom puna velika dvorana HGZ-a odala je 23. ožujka počast dugoj tradiciji  Zagrebačkih solista  u znak priznanja za velike uspjehe  i pothvate od velikog značenja za hrvatsku kulturu. U pozdravnom govoru potpredsjednica  Hrvatskog glazbenog zavoda Tamara Jurkić Sviben istaknula je, uz ostalo, da je HGZ od samih početaka djelovanja ansambla bio glavni dom Zagrebačkih solista, pa je bilo logično da se i ta značajna obljetnica održi upravo u ovom prostoru. Svečano ozračje i nadahnuto izveden osmišljeni program pružili su zadovoljnoj publici još jednu nezaboravnu večer.

    Pod vodstvom koncertnog majstora Sretena Krstića Zagrebački solisti izveli su djela Milka Kelemena, Frane Paraća, Roberta Schumanna, Giovannija Solime i Richarda Straussa, a solistica je bila hrvatska čelistička zvijezda Monika Leskovar (1981) s dobrim razlogom sjećanja na legendarnog prvog voditelja Zagrebačkih solista - nezaboravnog violončelista Antonija Janigra. Njemu i Zagrebačkim solistima na samim počecima djelovanja tada je mladi hrvatski skladatelj Milko Kelemen (1924-2018) posvetio svoje Koncertantne improvizacije za gudače i od praizvedbe 1955. do danas Zagrebački solisti su to vrijedno djelo izveli više od sedam stotina puta, pa tako i na početku ovog svečanog koncerta.

    Jedno od poslanja Zagrebačkih solista u dugoj tradiciji oduvijek je bilo promicanje hrvatske glazbe. Stoga se dosadašnjim mnogobrojnim praizvedbama  hrvatskih autora u ovoj prigodi pridružilo novo djelo Frane Paraća (1948) - Dva stavka za gudače, posvećeno upravo 65. obljetnici djelovanja ansambla. To majstorsko djelo odaje znalačko poznavanje gudačkog korpusa te obiluje bogatim zvukovima pojedinih gudača i raznolikim izražajnim ugođajem, što su Zagrebački solisti vješto i sa zahvalnošću dočarali.

    Središnja skladba svečane večeri Zagrebačkih solista bio je Koncert za violončelo i orkestar u a-molu Roberta Schumanna (1810-1856), ali u obradi za gudače Roberta Kurza. Solistica Monika Leskovar savršeno je interpretirala to  tehnički i izražajno zahtjevno djelo, sastavljeno od tri ulančana stavka. Ljepota tona, zahvaljujući i kvalitetnom instrumentu napuljskog majstora Vincenza Postiglionea iz 1884. ( koje joj je na posudbu ustupio Grad Zagreb i Zagrebačka filharmonija), podjednako je pridonijela izvanrednom dojmu u lirskim izražajnim temama kao i u tehnički uzorno izvedenim virtuoznim strastvenim pasažama. Zagrebački solisti su u ovoj obradi zvučali ponešto strano i usiljeno, no solistica ih je zasjenila vlastitim umijećem i muzikalnošću, ali i u odličnom dosluhu s prvim violončelistom ansambla - Smiljanom Mrčelom.



    Nastavak programa donio je još jednu skladbu posvećenu violončelistu Antoniju Janigru. Naime, suvremeni talijanski violončelist i skladatelj Giovanni Solima (1962) bio je đak Antonija Janigra, te je sjećanjem na njegove upute kako  treba svirati s istaknutim vibratom 1993. napisao zanimljivu i efektnu skladbu za dva violončela i gudače Violoncelles vibrez!, koja je s vremenom stekla znatnu popularnost. Ovom prigodom odlično su je uz ansambl izveli Monika Leskovar i Smiljan Mrčela.

    Svečani koncert Zagrebačkih solista završio je prelijepom skladbom Metamorfoze za gudače Richarda Straussa (1864-1949), koju je za gudački septet (kako je to autor prvotno zamislio) obradio Rudolf Leopold. Tu su svi članovi ansambla došli do punog izražaja, posebice violončelisti  Smiljan Mrčela i Jasen Chelfi, ali i voditelj Zagrebačkih solista violinist Sreten Krstić, ostvarivši studioznu i dojmljivu izvedbu. Nakon oduševljene reakcije mnogobrojne publike, Zagrebački solisti dodali su efektnu obradu Bachovog Preludija iz ciklusa Dobro ugođeni klavir.

    Program:
    Kelemen, Schumann, F. Parać, Sollima, Stravinski

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 25. ožujka 2019.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike