Na putu umjetničkog sazrijevanja

Treći koncert Varaždinskog komornog orkestra: Katarina Kutnar, violina i Abdul-Aziz Husein, klarinet; Velika dvorana HNK u Varaždinu, 3. ožujka 2019.



  • Jedan od pet koncerata u sezoni Varaždinski komorni orkestar posvećuje mladim solistima, pobjednicima natjecanja. Na trećem koncertu ovogodišnje jubilarne dvadeset i pete koncertne sezone, održanom u nedjelju, 3. ožujka 2019. u Velikoj dvorani HNK u Varaždinu, nastupili su violinistica Katarina Kutnar i klarinetist Abdul-Aziz Hussein. Ovo dvoje glazbenika povezuju neki podaci iz života, školovanja, natjecanja i usavršavanja. Rođeni su u Zagrebu, gdje su stjecali osnovnu, srednju i visoku glazbenu naobrazbu: Katarina Kutnar u Glazbenom učilištu Elly Bašić (u razredu Helene Žubrinić, prof.) i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Leonida Sorokova, a Abdul-Aziz Hussein u Glazbenim školama Zlatka Balokovića i Vatroslava Lisinskog kao učenik Bruna Philippa, prof. te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Davorina Brozića. Usavršavali su se kod uglednih pedagoga izvan Hrvatske – Katarina Kutnar u Beču i Weimaru, a Abdul-Aziz Hussein u Parizu. Iznimnu muzikalnost i vještine potvrdili su na brojnim natjecanjima učenika i studenata glazbe u Hrvatskoj, a 2016. godine upisani su u 5. hrvatsko natjecanje mladih glazbenika Papandopulo kao pobjednik (Abdul-Aziz Hussein) i najbolji interpret skladbe Borisa Papandopula (Katarina Kutnar). A da su te nagrade, kao i mnoge druge koje su mladim glazbenicima omogućile nastupe s poznatim hrvatskim orkestrima, došle u prave ruke potvrdili su i uspjelim nastupom u Varaždinu.

    Varaždinski komorni orkestar vodila je koncertna majstorica Dunja Bontek, uskladivši vješto zahtjeve muziciranja ansambla i pratnje solista. U godini smo proslave 200. obljetnice rođenja jednog od najvećih hrvatskih skladatelja 19. stoljeća Vatroslava Lisinskog (1819-1854) pa je na početku koncerta izvedena Uvertira operi Porin u skladateljevoj obradi za gudački oktet (iz 1849.). Koristeći glazbenu tematsku građu iz opere (dovršene 1851.) Lisinski je ovu dugačku uvertiru prvoj hrvatskoj operi, temeljenoj na povijesnim događajima iz 9. stoljeća, ostvario u klasičnoj sonatnoj formi. I druga skladba pripada ostavštini ranoga romantizma: Kvintet za klarinet i gudački kvartet u B-duru, op. 34 Carla Marije von Webera (1786-1826). Četverostavačno djelo posvećeno izvrsnom klarinetistu Heinrichu Bärmannu dovršio je Weber 1815., pruživši priliku da kroz četiri stavka solist pokaže virtuoznu tehniku, pjevnost u polaganim stavcima i dinamički raspon klarineta.



    Drugi dio koncerta bio je u znaku dvaju popularnih skladbi 20. stoljeća: na početku je izvedena Koncertna rapsodija za violinu i orkestar Tzigane Mauricea Ravela (1875-1937). Ovu virtuzono pisanu skladbu koja počinje dugim solom violine skladao je Ravel 1924. za iznimno nadarenu mađarsku violinisticu Jelly d'Arany koju je upoznao dvije godine ranije kao interpretatoricu tradicijske glazbe mađarskih Cigana. Klasik ruske glazbe 20. stoljeća Dmitrij Šostakovič (1906-1975) autor je petnaest gudačkih kvarteta, od kojih je Osmi u c-molu, op. 110 (1960.) za komorni orkestar preradio violinist i dirigent Rudolf Baršaj u Komornu simfoniju, op. 110a. Višestavačnu skladbu neuobičajenoga rasporeda polaganih i brzih stavaka objedinjuje motiv od četiri tona D-Es-C-H (inicijali u njemačkoj varijanti: D. Sch.), a uvrstivši teme iz nekih svojih ranijih skladbi, zabilježio je Šostakovič svojevrsnu autobiografiju.

    Sviranje klarineta pravi je užitak za Abdula-Aziza Husseina: lagano i jednostavno izlaze iz glazbala tonovi besprijekornih visina, savršeno odmjerenoga trajanja i profilirane dinamike - kako u brzim pasažama tako i u pijevnim, polaganim odlomcima. Katarina Kutnar je violinu majstora Gaglianija iz 1750. godine majstorski iskoristila za potvrdu vrhunske tehnike, čiste intonacije u svim lagama, izvrsno osjenčane dinamike i muzikalnosti. Sviranje Varaždinskog komornog orkestra i mladih solista protjecalo je u izvrsnoj suradnji u kojoj su se solističke dionice nenametljivo istaknule nad pratećim korpusom. U skladbama za komorni orkestar došla je do izražaja proživljenost sviranja, uigranost ansambla i iskonska želja za stvaranjem jedinstvenoga glazbenoga doživljaja za vjernu publiku.

    Program:
    B. Papandopulo: "Pintarichiana", suita za gudače
    C. M. von Weber: Klarinet kvintet, Op. 34
    M. Ravel: "Tzigane" za violinu i orkestar
    D. Šostakovič: Komorna simfonija, Op. 110a

    © Snježana Miklaušić - Ćeran, KLASIKA.hr, 1. travnja 2019.                                                                                                           

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike