Rukopis sigurnog majstora

Zagrebački gitarski tri, koncert u povodu 35. godina djelovanja, HGZ, 26. ožujka 2019.



  • Mnoštvo je publike u Hrvatskom glazbenom zavodu i čestitara svih naraštaja izašlo ozarenih lica s koncerta Zagrebačkog gitarskog trija - najstarijeg gitarskog sastava, čiji su članovi odgojili mnoge mlade gitariste kojima je sviranje gitare postalo životnim pozivom. Bili su pioniri na tom poslu, postali cijenjeni i izvan granica zemlje, bili uzor kasnijim gitarskim udruživanjima i stvorili cijelu malu sljedbu gitarista koji poput vjernika pohode i organiziraju koncerte. Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš radno su proslavili 35. obljetnicu osnivanja sastava. A u publici su se našli i mnogi njihovi studenti koji su danas rasuti po cijelome svijetu šireći glas o zagrebačkoj gitarskoj školi.

    Budimo iskreni. Literatura za gitarske sastave je oskudna. No, to ne priječi još jednu dodatnu glazbeničku aktivnost. Ne priječi preradu slavnih djela pisanih za druge instrumente. Oduvijek je to bio običaj, osobito dok nije postojalo snimanje zvuka, a poslije i slike. Tad se pojavljuju u potpuno novom svjetlu. Drukčiji zvukovni odnosi nađu se u preradi za u osnovi intimno glazbalo manjih koncertnih prostora. Glazbeni zavod je zadnja mjera, a sve ostalo zahtijeva ozvučenje i nadasve vještog tonskog majstora. Zagrebački trio gitara se na nekoj vrsti obljetničkog koncerta, između srebrnog i zlatnog gitarskog pira, odlučio upravo za najbolji prostor Hrvatskog glazbenog zavoda.

    Predstavio je djela od 17. stoljeća do jedne praizvedbe. Svojom kvalitetom gitarski trio potaknuo je mnoge hrvatske skladatelje da pišu upravo za trio gitarista. Osobito stoga što je Darko Petrinjak ujedno i vrsni kontrabasist, pa su basovski temelji uvijek dobro postavljeni. Tako je bilo u prvom dijelu koncertne večeri. Tada se šarmantno dvorskom gestom Trio pozabavio Sonatom a tre Giovannija Battiste Vitalija, a potom i jednom od sonata Fernanda Sora, pravog gitarskog majstora. Ponešto je upitna ostala obrada genijalne i najtužnije Schubertove Fantazije u f-molu. Izvorno je pisana za klavir četveroručno, ali njezina simfonijska struktura puno gubi u obradi za tri gitare i na neki način postaje pokućna muzika. Petrinjakova namjera da savjesno predstavi Fantaziju je uspjela, ali prerada jakog i prevažnog djela svjetske literature ponajprije govori o višku ambicije. Tako ostaje pitanje nadmašuje li ambicija pošten, ali i upitan uradak koji ni odlična i savjesna izvedba Gitarskog trija ne može spasiti.



    Još godine 1984. Gitarski trio praizveo je Malu suitu engleskog skladatelja Johna Williama Duartea. Praizvedena je na prvom koncertu Zagrebačkog gitarskog trija, a suradnja se nastavila. Zamamna tri stavka iz baštine pijanista i skladatelja Isaaca Albéniza završila su službeni dio večeri. Albénizovu Trianu, Evocación i Aragón također je vješto obradio Darko Petrinjak, da bi se u dodacima nastavilo ne zna se zašto obradama najviše eksploatiranog Brahmsovog Mađarskog plesa u g-molu pa i ulomkom iz Tijardovićeve Male Floramye. U stilu: ono što volimo, to ćemo i prilagoditi gitarama. Častan posao za domaću upotrebu.

    I ne bi obilježavanje 35. obljetnice rada bilo potpuno bez jedne praizvedbe. Ovaj put bio je to ravnopravni razgovor triju gitara, odnosno nova skladba Trijalog Zorana Juranića. Trijalog, također u tri kontrastna dijela, ne zapušta ulogu nijedne od gitara. Sve po pravilima kompozitorske struke i rukopisom sigurnog majstora koji ne riskira.

    Program:
    G. B. Vitali, F. Sor, F.Schubert, Z. Juranić, J.W.Duarte, I. Albéniz


    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 1. travnja 2019.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike