Anđeoski glasovi oduševili varaždinsku publiku

Chorus angelicus Varaždin, Zbor Via Župe sv. Vida, Instrumentalni ansambl, Silvija Habunek, sopran, Karla Kelemen, alt, Anđelko Igrec, dirigent, Uršulinska crkva Rođenja Isusova, Varaždin, 14. travnja 2019.



  • Nakon što je prekinuta suradnja Mješovitog zbor Chorus angelicus s Varaždinskom biskupijom, u čijem je okrilju mješoviti pjevački zbor kao Katedralni zbor utemeljen 1999. godine, tada prvenstveno zahvaljujući djelovanju orguljaša, dirigenta i skladatelja Anđelka Igreca kao katedralnog glazbenika u novoosnovanom biskupijskom sjedištu, varaždinski amateri-pjevači nastavljaju vrlo ambicioznu djelatnost mješovitog zbora kao udruge građana. Kontinuirana privrženost odličnom glazbeniku i nadasve sposobnom dirigentu i nadahnutom skladatelju Anđelku Igrecu, koji više ne obavlja dužnost katedralnog orguljaša i s obitelji se preselio u Austriju budući da su mu u Varaždinskoj biskupiji povjereni tek ograničeni zadatci te osobito snažno izražena želja za izvođenjem zahtjevnog zborskog repertoara hrvatske i svjetske baštine četrdesetak vrsnih pjevačica i pjevača, Mješoviti zbor Chorus angelicus uspio se održati i nastaviti s radom. Kako je među pjevačima nemali broj onih koji imaju glazbeno obrazovanje, a poznata je tradicionalno ugledna Glazbena škola u Varaždinu kao i tradicija zborskog pjevanja u Gradu glazbe i baroka, suradnja vrsnog zborovođe i provjerenog dirigenta većih glazbenih projekata Anđelka Igreca s njemu tako privrženim mješovitim zborom trajno rezultira nadasve pomno uvježbanim te disciplinirano i pažljivo pripremljenim izvedbama uvijek zahtjevnog repertoara.

    Najnoviji dokaz suradnje zbora i dirigenta bio je Korizmeni koncert održan u varaždinskoj Uršulinskoj crkvi 14. travnja, na kojemu je izveden vokalno-instrumentalni biser barokne glazbe Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija i nekoliko zborova iz oratorija Ilija Felixa Mendelssohna Bartholdyja. U izvedbi Pergolesijeve Stabat mater sudjelovali su Ženski zbor i solistice Silvija Habunek, sopran i Karla Kelemen, alt, uz instrumentalnu pratnju kvarteta gudača u kojemu su bili Marko Jerbić, prva i Marta Konecki, druga  violina, Danijel Rušec, viola i Mirna Ladić, violončelo.

    Sekvencu Stabat mater dolorosa (Stoji tužna majka), kršćansku himnu iz 13. stoljeća posvećenu Majci Mariji koja stoji pod križem na kojemu je razapet njezin sin Isus Krist, uglazbili su brojni europski skladatelji mnogih nacionalnosti. Jedno od ipak najčešće izvođenih uglazbljenja je Pergolesijeva Stabat mater iz 1736. godine, djelo koje je teško bolesni skladatelj umirući od tuberkuloze dovršio neposredno pred smrt. Glazbenu je sadržajnost tog nadasve potresnog i neosporno savršenog djela nemoguće predočiti riječima. Izmjenjivanje dueta soprana i alta, kao i samostalne arije uz sudjelovanje Ženskoga zbora, protječu u osobitom harmonijskom skladu i ljepoti melodijskih linija, darujući slušatelju ugođaje tuge koja je ipak ovjenčana osjećajima utjehe i spokoja. Zvonki, intonacijski pouzdani i pažljivo vođeni glasovi varaždinskih pjevačica, jednako sigurnih solistica kao i pomno uvježbanog ženskog dijela zbora Chorus Angelicus pod vodstvom Anđelka Igreca s čembala, ostvarili su cjelinu čija je pobožna poruka doprla do brojnih okupljenih slušatelja u Uršulinskoj crkvi, samostanu koji je još u 18. stoljeću imao prvu Djevojačku školu u hrvatskim krajevima, nedvojbeno kao autentična korizmena priprema pred nadolazeći Veliki tjedan, Kristovu muku i konačnu pobjedu Uskrsnuća.

    Amaterskom zboru Chorus angelicus i njegovom dirigentu Anđelku Igrecu, čiju je djelatnost u Varaždinu moguće usporediti s djelatnošću zagrebačkih Goranovaca kada je riječ o sudjelovanju u velikim vokalno-instrumentalnim projektima i izvedbama oratorija i misa, dodijeljena je na 46. Varaždinskim baroknim večerima 2016. godine Nagrada Ivan Lukačić za nadasve uspješnu izvedbu Bachove Muke po Ivanu, BWV 245, a za dva monumentalna koncerta izvedena u 2017. Godini - za Haydnovo Stvaranje svijeta izvedeno 21. svibnja 2017. u Varaždinskoj katedrali te Vespro della Beata Vergine Claudija Monteverdija uz Hrvatski barokni ansambl na 47. Varaždinskim baroknim večerima, koje su bile posvećene obilježavanju 20. obljetnice Varaždinske biskupije, Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika dodijelilo im je Diplomu Milka Trnina.

    Djelatnost kao angažirano okupljanje i uvježbavanje, kao nesebično ulaganje slobodnog vremena u zajedničke projekte amaterskog zbora, te kao trajna želja da se bude još bolji i savlada još zahtjevnije zadatke, u osnovi su kontinuiteta postojanja Mješovitog pjevačkog zbora Chorus angelicus koji si je kao cilj postavio izvedbu jednog od najpoznatijih i najuspješnijih duhovnih oratorija glazbenog razdoblja romantizma, velebnog oratorija Elias, op. 70, MWV A 25 Felixa Mendelssohna Bartholdyja. Ranoromantičarski njemački genij Mendelssohn, po mnogo čemu usporediv s austrijskim „čudom od djeteta“ W. A. Mozartom, u povijesti glazbe slavljen je - osim po svojim djelima, i po tome što je 1829. godine, točno 100 godina nakon nastanka, javnosti ponovno predstavio Muku po Mateju, BWV 244 i time svijet podsjetio na velikana J. S. Bacha, nepravdom kod šire publike zanemarenog. Naime, izvedba u Berlinu, prva izvan Leipziga u kojemu je Bachova Muka praizvedena, značila je renesansu baroknog majstora, ali zacijelo su pripreme izvedbe kojom je ravnao dvadesetogodišnji Mendelssohn djelovale snagom Bachove glazbe i na njega samoga kao skladatelja.

    Sve to i još mnogo drugih pojedinosti utkano je u priču o nastanku doista velebnog Mendelssohnova oratorija Elias, ili kako se kod nas navodi Ilija, iz čije su cjeline varaždinski amateri-pjevači u mješovitom sastavu odabrali pet zborskih brojeva (22, 5, 7, 28 i 29) te  dobro uvježbani i vođeni svojim dirigentom Anđelkom Igrecom predstavili na Korizmenom koncertu u Uršulinskoj crkvi. Dug i buran pljesak bio je zahvala ne odviše brojne, ali zato svakako oduševljene publike. 

    Program:
    Giovanni Battista Pergolesi: Stabat Mater
    Felix Mendelssohn: Elias (22, 5, 7, 28 i 29)

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 23. travnja 2019.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike