Pijevnost i laka elegancija

Zagrebački solisti, kontrabas Nikša Bobetko, koncertni majstor Sreten Krstić, Muzej za umjetnost i obrt, 17. travnja 2019.



  • Neriješena zagonetka o nastanku Concerta grossa u d-molu engleskog skladatelja Charlesa Avisona iz 18. stoljeća, otvorila je koncert Zagrebačkih solista  u atriju Muzeja za umjetnost i obrt. Mali ciklus Zagrebačkih solista u Muzeju ujedno nadopunjuje raznovrsne programe Muzeja i ozbiljno-glazbenim sadržajem, a Zagrebačkim solistima, osim dugovječnog ciklusa u Hrvatskom glazbenom zavodu, pruža mogućnost još jednog umjetničkog izazova.

    Zagonetka vješte i tipične barokne forme Concerta grossa u četiri stavka je u tome što ljubitelj, danas bi rekli fan Domenica Scarlattija, koristi motive iz nepregledne zbirke Scarlattijevih sonata za klavičembalo, dok za treći – Vivace,  nije jasno je li riječ o izvornoj skladbi ili samo korištenju obrasca Scarlattijeva živahnog, lakopoteznog rukopisa. Bilo kako bilo, jedan iskreni i sposobni obožavatelj nemalih skladateljskih sposobnosti ostavio je Concerto grosso u d-molu koji su Zagrebački solisti srčano predstavili. U stalnoj napetosti njihovih izvedbi i gustoći namaza sočnog gudačkog tona ponekad bi se moglo zaželjeti malo prozračnosti, preciznije intonacije, skladnije u ansamblu. No zarazni angažman im se ne može osporiti, što je ujedno specifičnost ansambla i zalog omiljenosti kod slušatelja.



    Središnja točka programa bio je Drugi koncert za kontrabas u h-molu Giovannija Bottesinija, koji je u 19. stoljeću obogatio oskudnu koncertantnu literaturu za kontrabas. Na neki je način najveći gudački instrument želio izdići iz vječne uloge temelja u ansamblima i podariti mu malo pjevnosti, kantilenu na način ljudskog glasa i lake elegancije. U tome je kao virtuoz svog instrumenta u velikoj mjeri uspio. U privlačni je koncert upleo i zvukove i kubanske ritmove, gdje je u orkestru u Havani proveo nekoliko godina. Sve te objedinjene plesne i operne elemente u solističkoj ulozi predstavio je kontrabasist Nikša Bobetko vrlo pažljivo,  suzdržano, ali i sugestivno u nastojanju da kontrabas još jednom promovira kao umiljati i elegantni glavni lik Bottesinijeva Koncerta.

    Prekooceanske glazbene veze nadopunio je bogato napučeni svijet Dvořákove Serenade za puhače, violončelo i kontrabas u d-molu. Puhačku je sekciju za gudače obradio Mordechai Rechtman. Dvořákov je uzor i nadahnuće bila Mozartova Serenada za puhače u B-duru, no romantičarska maštovitost - osim rijetke izravne reference na Mozarta, odvodi Dvořáka u drugom pravcu. U bogatom tkivu osobito je naglašena upotreba idioma češke narodne glazbe u prevladavajućem nacionalnom stilu njegova doba. Zaokruženu izvedbu bogatoga kolorita i istaknutije uloge violončelista Smiljana Mrčele i kontrabasista Marija Ivelje predano, i do stanovite mjere izbrušeno, predstavio je ansambl Zagrebačkih solista pred zadovoljnom publikom na svom šarmantnom muzejskom koncertu.     

    Program:
    Charles Avison/Domenico Scarlatti: Concerto grosso u d-molu, br. 3
    Giovanni Bottesini: Koncert za kontrabas u h-molu, br. 2
    Antonin Dvořak: Serenada za puhače, violončelo i kontrabas u d-molu, Op.44, B.77, (obradio Mordechai Rechtman)

    Koncertni majstor: Sreten Krstić
    Kontrabas: Nikša Bobetko

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 30. travnja 2019.



Piše:

Maja
Stanetti

kritike