Putovanje svijetom u zborskim skladbama

Ciklus Sfumato Zbora HRT-a, dir. Bojan Suđić, 30. travnja 2019.



  • Naricaljka
    Josipa Vrhovskog na početku drugog dijela zborske večeri u Hrvatskom glazbenom zavodu u ciklusu Sfumato Zbora HRT-a možda najbolje opisuje jedan dio podnaslova njegova koncerta. Onaj očajni. Podnaslov je glasio  Pet ljubavnih pjesama, pet tužaljki i jedna očajna, a u njemu se mogu iščitati učinkovite literarne ambicije i rječit talent za reklamu Tomislava Fačinija, šefa Zbora HRT-a.

    Konotacije naslova vode sve do slavne i svima drage zbirke Pabla Nerude - 20 ljubavnih pjesama i jedna očajna, drage osobito u godinama odrastanja i traženja identiteta. No i poetske konotacije naslova koncerta Zbora HRT-a mogu ostati za neku drugu priču. Sasvim konkretno, u vrlo opsežnom koncertu Zbor je u jednom trenutku prešao i Atlantik izvedbom skladbe Amor de mi alme američkog skladatelja Z. Randalla Stroopea na tekst soneta Garcilasa de la Vege. Mješavina okusa, boja, mirisa i zvukova sa svih strana svijeta i sa svim mogućim konotacijama na kraju je bila više nego uspješna. Gost-dirigent je bio Bojan Suđić. Malo nam znano ime, ali činjenica je da je riječ o šefu-dirigentu Simfonijskog orkestra i Zbora Radiotelevizije Srbije, a njegova umjetnička biografija među ostalim spominje i davnu pobjedu na Jugoslavenskom dirigentskom natjecanju u Zagrebu godine 1989.



    Fotošopirane, ili bivšim rječnikom rečeno, retuširane fotografije predstavljaju Suđića u skladu s današnjim trendovima. Naznačuju odlučnog dirigenta koji rukama prekriženim na prsima djeluje čak i prijeteći. U stvarnosti koncerta ostaje vodstvo osobe savjesna pristupa, blagog, ali i odlučnog autoriteta.

    Malo je preambiciozan bio norveški skladatelj Knut Nystedt koji se dohvatio Johanna Sebastiana Bacha u skladbi Immortal Bach na početku večeri. Bach jest besmrtan, ali Nystedtov omaž mu ne doseže ni do koljena, nego je više znak obožavanja. Slijedila je obojena obrada iz Mahlerovih Rueckertovih Pjesama i obrat ugođaja u skladbi Nad grobom ljepote djevojke Borisa Papandopula. Osobito se mogla dojmiti skladba rimski pisano XXII srpske skladateljice američke adrese Aleksandre Vrebalov prema Zimnjim danima Stevana Mokranjca.

    Solisti iz Zbora su se poput natruha venecijanske tradicije izdvojili u predvorje za izvedbe skladbe Zorju b'jut Georgija Sviridova. Na ivici ljubavi i smrti  plesala je također njegova skladba Ljubov' svjataja s prelijepim zapjevom solistice Monike Cerovčec. Potpuno drukčijim izrazom, na ivici ljubavi i smrti raspjevana je bila skladba I Love My Love Gustava Holsta. Putovanje svijetom u zborskim skladbama iz 19. i 20. stoljeća zaokružila je Peta rukovet Stevana Mokranjca izrazitih sola Ivane Barun i Miroslava Živkovića iz Mokranjčeve nezaobilazne zbirke Rukoveti, koja živo i elegantno ponire u bogato balkansko folklorno nasljeđe. 

    Program:
    Knut Nystedt: Immortal Bach
    Gustav Mahler: Ich bin der Welt abhanden gekommen (obrada Clytusa Gottwalda)  
    Boris Papandopulo: Nad grobom ljepote djevojke
    Aleksandra Vrebalov: Skladba XXII, prema Zimnjim danima Stevana Mokranjca
    Georgy Sviridov: Zorju b'jut/Budnica i Ljubov' svjataja
    Z. Randall Stroope: Amor de mi alma 
    Josip Vrhovski: Naricaljka
    Sergei Taneyev: Na grobu
    Gustav Holst: I Love My Love 
    Stevan Mokranjac: V. Rukovet

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 8. svibnja 2019.

     

     

     

Piše:

Maja
Stanetti

kritike