Pogled u klasičnu budućnost

21. Festival sv. Marka, Crkva sv. Marka, Zagreb, 25. travnja - 7. svibnja 2019.



  • Utemeljitelj Festivala sv. Marka Neven Valent postavio je prije dvadeset godina (1999) kao jedan od ciljeva izvođenje klasične glazbe u najstarijoj zagrebačkoj župnoj crkvi – Crkvi sv. Marka na istoimenom trgu. Osmišljavanju toga projekta pridonio je i obnovljeni Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci koji se mogao uključiti u izvedbe vokalno-instrumentalnih uz a cappella zborske skladbe. Od prvog Festivala sv. Marka, održanog u proljeće 1999. godine, uspio je Neven Valent ugostiti mnoge ugledne glazbenike iz više europskih zemalja. Nakon njegove iznenadne i prerane smrti u travnju 2012., dva tjedna prije početka Festivala, suradnici Nevena Valenta nisu dopustili da se ova ugledna glazbena manifestacija istisne iz kalendarija zagrebačkih koncertnih događanja. Dugogodišnji umjetnički ravnatelj Vladimir Kranjčević, muzikologinja Erika Krpan i Valentova supruga Suzan Valent Ashoor uspješno su ostvarivali dobro uhodani projekt sve do prošle godine. Materijalna potpora Festivalu sv. Marka nije uvijek bila izdašna, pa su se nastojanja da se osiguraju dostatna sredstva pomalo odrazila i na programskoj koncepciji ovogodišnjeg Festivala. Pokroviteljstvo je zadržala Gradska skupština Grada Zagreba, a održavanje su financijski pomogli Poglavarstvo grada Zagreba, Turistička zajednica grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.



    Kakve su promjene zabilježene na 21. festivalu sv. Marka održanom ove godine? Nakon dvadeset godina, u zasluženu festivalsku mirovinu otišli su maestro Vladimir Kranjčević i muzikologinja Erika Krpan. Mjesto umjetničkoga ravnatelja preuzeo je mr. art. Pavao Mašić, koji je po dolasku na studij orgulja u Zagreb od jeseni 1999. postao orguljašem u Crkvi sv. Marka. Dva desetljeća sviranja u raznim prigodama u Crkvi sv. Marka i izvrsno poznavanje izvođačkih mogućnosti Oratorijskog zbora te crkve olakšali su Pavlu Mašiću, kao i dirigentu Jurici Petru Petraču, odabir programa za svečanu koncelebriranu misu kojom već tradicionalno počinje Festival na blagdan zaštitnika Crkve sv. Marka, 25. travnja. Hrvatskom misom u h-molu otvoren je glazbeni dio 21. festivala, koji je obuhvatio još sedam koncerata. Promjene u odnosu na većinu dosadašnjih festivala vezane su uz odabir izvođača, jer su ove godine na koncertima nastupili samo glazbenici koji djeluju u Hrvatskoj. Nagrada Neven za najviši umjetnički doprinos Festivalu, utemeljena 2013. u spomen na pokretača Festivala sv. Marka Nevena Valenta, dodjeljuje se na temelju odluke Ocjenjivačkoga suda, čiji su članovi ove godine Snježana Miklaušić-Ćeran (predsjednica) te Tamara Jurkić Sviben i Pavao Mašić.

    Temeljna zamisao Festivala da se prostor Crkve sv. Marka oplemeni zvucima klasične glazbe ispoštovana je i ove godine, ali je iskorištena prilika iskoraka i u neke druge koncertne prostore i obuhvaćanja značajnih obljetničkih koncerata. Upravo na dan početka Festivala sv. Marka Zagrebački kvartet proslavio je 100. obljetnicu utemeljenja (ali ne i neprekidnog djelovanja) koncertom u Hrvatskome glazbenom zavodu. U istom prostoru izveden je isti program kao 25. travnja 1919.: Gudački kvartet br. 9 u d-molu, op. 34 Antonína Dvořáka (1841-1904), Gudački kvartet u d-molu, op. 76, br. 2, Hob. III: 76 Kvintni Josepha Haydna (1732-1809) i Gudački kvartet br. 2 u F-duru, op. 22 Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893). Slavljeničko ozračje bilo je poticajno za ozbiljan i temeljit pristup izvedbi tehnički-interpretativno složenih skladbi. Zagrebački kvartet je u najnovijem sastavu Martin Krpan (od veljače 2018. godine) i Davor Philips (violine), Hrvoje Philips (viola) i Martin Jordan (violončelo) dostojno podsjetio na utemeljitelje kvarteta, odsviravši uigrano i muzikalno odabrani program.



    Sljedeći koncert održan u nedjelju, 28. travnja privukao je u dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda brojne posjetitelje Festivala na još jedan obljetnički koncert. Nastupila je ugledna hrvatska pijanistica i pedagoginja Pavica Gvozdić, obilježivši šezdeset godina koncertantnoga djelovanja. Umjetnica koja iza sebe ima niz recitala i nastupa s orkestrima, niz pedagoga i pijanista koji su stasali u njenoj klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, odabrala je za ovu prigodu nekoliko bisera klavirske literature ranog romantizma. To su ciklus Kinderszenen (Dječji prizori), op. 15 Roberta Schumanna, tri Impromptusa (u B-duru, op. 142 br. 3; u Ges-duru, op. 90 br. 3 i u Es-duru, op. 90 br. 2) Franza Schuberta te dva nokturna (u b-molu, op. 9 br. 1 i u F-duru, op. 15 br. 1), Baladu u F-duru, op. 38 i sedam valcera (u Es-duru, op. 18; u f-molu, op. posth. 69; u F-duru, op. 34 br. 2; iz op. 64: br. 2 u cis-molu i br. 1 u Des-duru, u h-molu, op. 69 br. 2 i u As-duru, op. 42). Muziciranje pijanistice Pavice Gvozdić temelji se na čvrstim postulatima poznate zagrebačke pijanističke škole Svetislava Stančića (1895-1970) – studioznom pristupu notnom izvorniku, sjajnoj tehnici, artikulaciji i nenametljivoj pedalizaciji, što uz iznimnu muzikalnost pijanistice izrasta u tečnu i proživljenu interpretaciju.

    Dio sedam stoljeća duge tradicije duhovne glazbe Crkve sv. Marka iz Venecije približili su članovi Cappellae Marciane u ponedjeljak, 28. travnja u Crkvi sv. Marka na koncertu naslovljenom Pax tibi Marce, evangelista meus. Dvanaest pjevača i orguljaš Nicola Lamon nastupili su pod ravnanjem dirigenta Marca Gemmanija. Tijekom jednosatnoga nastupa izveli su odlomke iz (jednoglasnog) gregorijanskog korala, a cappella zborske i skladbe uz pratnju orgulja Alessandra Grandija (1590-1630), zatim utemeljitelja dvozbornog stila nizozemskog skladatelja Adriana Willaerta (1490-1562), Claudija Merula (1533-1604), Giovannija Crocea (1557-1609), Giovannija Bassan(o)a (1550-1617), Claudija Monteverdija (1567-1643) i Giovannija Legrenzija (1626-1690). Jedna tokata Claudija Merula i Canzon Giovannija Gabrielija (1554-1612) podsjetili su na praksu instrumentalne glazbe u venecijanskoj Crkvi sv. Marka. Pjevanje sastava Cappella Marciana odlikuje muzikalnost, sigurna intonacija, jasna dikcija, izjednačeni glasovni registri, nenametljivo disanje i lijepo vođenje melodijskih linija u raznim dinamičkim nijansama.



    Jedinstvenim pothvatom u koncertnom životu Zagreba mogao bi se ocijeniti violinski recital Oresta Shourgota, autora predgovora u ovogodišnjoj programskoj knjižici i prošlogodišnjeg dobitnika Nagrade Neven za integralnu izvedbu triju sonata i triju partita za violinu Johanna Sebastiana Bacha. U četvrtak, 2. svibnja na koncertu u Hrvatskome glazbenom zavodu izveo je Šest sonata za violinu solo, op. 27 francuskoga skladatelja Eugènea Ysaÿea (1858-1932). Između Bachovih i Ysaÿevih sonata skladanih 1923. postoji sasvim jasna poveznica, jer su nastale nakon slušanja Bachove Sonate u g-molu, BWV 1001 u interpretaciji Josepha Szigetija. Tako je svaka od šest posvećena jednom od poznatih violinskih virtuoza i njegovu načinu sviranja te u naslovu sadrži njegovo ime: prva u g-molu Joseph Szigeti, druga u a-molu Jacques Thibaud, treća u d-molu Georges Enescu, četvrta u e-molu Fritz Kreisler, peta u G-duru Mathieu Crickboom i šesta u E-duru Manuel Quiroga. Ysaÿeeve violinske sonate stilski su različite, a poput Bachovih obiluju polifonim rješenjima. Tonski moćne, tehnički veoma zahtjevne, jedinstvene glede formalnih rješenja, one nisu u nas dio standardnoga repertoara pa je tim vrjednije što ih je predstavio jedan od umjetnika koji već dulje vrijeme živi u Zagrebu. Orest Shourgot potvrdio je sjajnu sviračku tehniku, izbrušenu intonaciju, pregledno vođenje melodijskih linija, dinamički raspon i muzikalnost zahvaljujući kojoj su Ysaÿeeve sonate prodirale do slušatelja kao dorečene i dovršene glazbene cjeline.

    Kao još jedan jedinstveni pothvat u koncertnome životu Zagreba mogao bi se protumačiti koncert orguljaša Pavla Mašića u petak, 3. svibnja u crkvi sv. Marka. Za proslavu vrijednog jubileja – dva desetljeća sviranja u toj crkvi, odabrao je skladbe dvojice skladatelja čiji su orguljski opusi neizostavni u povijesti glazbe za orgulje. Prvi od njih je Johanna Sebastian Bach (1685-1750) iz čijeg je opusa Mašić odabrao Kanonske varijacije na božićni napjev Vom Himmel hoch, da komm ich her, BWV 769, a drugi Olivier Messiaen (1908-1992) iz čijeg je opusa odabrao ciklus La Nativité de Seigneur (Rođenje Gospodinovo). Ozbiljna i iskrena religioznost povezuju ova dva skladatelja, čineći temelj za nastanak nekih njihovih skladbi - bilo za određenu namjenu (Bach) ili iskaz vlastitih promišljanja (Messiaen). Bachove Kanonske varijacije na božićni napjev Vom Himmel hoch, da komm ich her, BWV 769 možda su jedno od najsloženijih djela u odnosu na dosljedno provođenje stroge imitacije u određenom intervalu.



    Jedno od najvažnijih djela orguljske glazbe 20. stoljeća - ciklus La Nativité de Seigneur (skladan 1935. tijekom ljetnih praznika u Grenobleu) Messiaen temelji na pet teoloških točaka, iskazujući radost (za čovječanstvo) zbog Kristova rođenja. Poznajući mogućnosti raskošnih orgulja francuskoga graditelja Artistidéa Cavaillé-Colla (1811-1890) u crkvi Presvetog Trojstva u Parizu, na kojima je Messiaen svirao od 1931. do 1992., umio ih je iskoristiti, ali i učiniti promjenu u suzdržanijem korištenju orguljskoga zvuka, primjenjujući nove skladateljske postupke u okviru slobodnih harmonijskih sklopova. Gradeći interpretaciju na dobro proučenoj popratnoj literaturi i notnome izvorniku, Pavao Mašić potvrdio je i tijekom nastupa svoju neupitnu tehniku (manualnu i pedalnu), odabir registara, sigurnsot, muzikalnost i sugestivnost u tumačenju Messiaenova izvornika, o čijim ranijim izvedbama u našoj glazbenoj sredini trenutno nema pouzdanih podataka.

    Ciklus predstavljanja hrvatskih glazbeničkih obitelji nastavljen je na koncertu naslovljenom In memoriam Neven Valent u ponedjeljak, 6. svibnja u Crkvi sv. Marka. Ove godine bila je to obitelj Franje Dugana st. (1874-1948) a uz njegova, za drugi dio koncerta odabrana su djela sina Franje Dugana ml. (1901-1934). S nekoliko mjeseci odmaka obilježena je tako 70. obljetnica smrti (u prosincu 2018.) skladatelja, orguljaša i pedagoga Franje Dugana st. Provevši velik dio svoga glazbeničkog rada na mjestu orguljaša Zagrebačke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, Franjo Dugan st. posvetio je dio bogatog opusa orguljama, pa je tako uvodna Toccata u g-molu u izvedbi orguljaša Pavla Mašića pokazala njegovo izvrsno poznavanje odrednica te glazbene vrste. Ana Jembrek, sopranistica lijepa i ugodna glasa, otpjevala je uz pratnju orgulja (Pavao Mašić) intonativno sigurno molitvu Ave Maria, čija je melodija uglavnom postavljena u iznimno visoki registar, te motet Regina coeli Franje Dugana st. Glazbeno vrijeme između ovih dviju skladbi zauzela je njegova Sonata za violinu i orgulje (izvorno pisana za violinu i klavir). Pijevni srednji, polagani stavak Moderato sam je skladatelj obradio za violinu i orgulje, dok je dva rubna brza - prvi Allegro con fuoco i treći Presto za violinu i orgulje obradio Pavao Mašić. Solist na violini bio je Marko Žepić, diplomant Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Vinka Fabrisa, koji je školovanje a kasnije profesionalnu pedagošku i koncertantnu karijeru nastavio u Beču. Ova slabo poznata Duganova sonata počiva na tonalitetno profiliranoj tematici u dionici violine i na preglednoj harmonijskoj strukturi u dionici orgulja, što su glazbenici istaknuli u skladnom sviranju.



    Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci i njegov dirigent Jurica Petar Petrač otpjevali su Molitvu za mješoviti zbor a cappella i motet Ad te, Domine, levavi animam meam (za mješoviti zbor i orgulje) Frane Dugana st. te Jurjevsku, stavke Svet i Blagosloven iz Staroslavenske mise i Zahvalnicu Franje Dugana ml. Zbor koji od 2011. godine vodi dirigent Jurica Petar Petrač osvojio je niz glavnih nagrada na prestižnim natjecanjima zborova s repertoarom primjerenim i profesionalnim zborovima. Dobra pjevačka tehnika, sigurna intonacija, razgovijetan izgovor, izjednačenost glasova, dinamički raspon i muzikalnost pjevača kvalitete su na temelju kojih se dirigent može upustiti u pripremu veoma složenih partitura u smislu sloga i harmonijskih postavki, što se potvrdilo tijekom mise 25. travnja i na koncertu 6. svibnja.

    21. festival sv. Marka je u utorak, 7. svibnja u Muzeju Mimara zatvorio još jedan pijanistički recital: nastupio je mladi Ivan Vihor. Rođen 1997. godine u Rijeci, gdje je učio klavir kod Ane Dražul (jedne od diplomantica prof. Pavice Gvozdić), nastavio je na Konzervatoriju Gaetano Donizetti u Bergamu u razredu Marca Giovanettija, kod kojeg je završio magistarski studij. Pobjednik je natjecanja Premio delle Arti 2017. kao jedini stranac (ne Talijan) koji je ikad osvojio tu nagradu. Iste je godine pobjednik Natjecanja Papandopulo u Zagrebu i laureat Natjecanja Ferdo Livadić u sklopu Samoborske glazbene jeseni 2017. Prošle je godine nastupio na 6. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić i osvojio treću nagradu, ravnopravno s Vasilom Kotysom iz Ukrajine. Sudeći prema ocjenama stručnjaka-pijanista, Ivan Vihor zacijelo pokazuje visoke tehničko-interpretativne sposobnosti. Mladost i nedostatno iskustvo u pripremi programa učinili su njegov nastup na Festivalu sv. Marka manje uvjerljivim u tehničkom i interpretativnom pogledu. To se osobito odnosi na ciklus Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog (1839-1881) koji je svirao u drugome dijelu koncerta.



    Odabrao je prebrza tempa za neke stavke, što je utjecalo na izražajnost, razgovjetnost, pa i čistoću padala, a iznimno visoke dinamičke nijanse nisu bile primjerene tonskoj snazi i rafiniranosti koju pretpostavlja Musorgskijev izvornik. Umjesto najavljene Partite br. 6 u e-molu, BWV 830 Johanna Sebastiana Bacha, odsvirao je Ivan Vihor stilski primjereno Sonatu u c-molu, Hob. XVI:20 Josepha Haydna. Contradanza Borisa Papandopula (1906-1991) bila je također u nešto bržem tempu, dok je Fantasia Baeetica Manuela de Falle (1876-1946) razotkrila bogat kolorit klavira i vihorsku snagu udara i glasnoće Ivana Vihora. Temperament mladoga glazbenika pridonosi dakako individualiziranoj interpretaciji, ali treba ga uskladiti sa stilskim odrednicama razdoblja ili pojedinih skladbi, što će ovaj perspektivni pijanist sigurno postići u budućem radu i tijekom usavršavanja kod uglednih pedagoga.

    S uzbuđenjem se svake godine očekuje ime dobitnika Nagrade Neven. Ocjenjivački sud je jednoglasno odlučio da Nagradu Neven za 2019. godinu dobije pijanistica Pavica Gvozdić. To je priznanje za recital održan 28. travnja u Hrvatskome glazbenom zavodu, ali i za ukupan doprinos glazbenoj hrvatskoj pedagogiji i koncertnome životu tijekom njezine šest desetljeća duge i bogate glazbeničke karijere.

    Program:

    25. travnja
    Crkva sv. Marka
    Svečana koncelebrirana misa
    Oratorijski zbor crkve sv. Marka
    Jurica Petar Petrač, dirigent
    Pavao Mašić, orgulje
    J. Vrhovski

    25. travnja
    Hrvatski glazbeni zavod
    Zagrebački kvartet
    100. obljetnica prvoga koncerta
    J. Haydn, P. I. Čajkovski, A. Dvořák

    28. travnja
    Hrvatski glazbeni zavod
    Pavica Gvozdić, klavir
    Koncert povodom 60. obljetnice umjetničkog djelovanja
    R. Schumann, F. Schubert, F. Chopin

    29. travnja
    Crkva sv. Marka
    Solisti bazilike sv. Marka u Veneciji Cappella Marciana
    Nicola Lamon, orgulje
    Marco Gemmani, dirigent
    Pax tibi Marce, evangelista meus
    C. Monteverdi, A. Gabrieli, A. Willaert, C. Merulo, G. Bassano, A. Grandi

    2. svibnja
    Hrvatski glazbeni zavod
    Orest Shourgot, violina
    E. Ysaÿe

    3. svibnja
    Crkva sv. Marka
    Pavao Mašić, orgulje
    Koncert povodom 20. obljetnice djelovanja u crkvi sv. Marka
    J. S. Bach, O. Messiaen

    6. svibnja
    Crkva sv. Marka
    Ana Jembrek, sopran
    Marko Žepić, violina
    Pavao Mašić, orgulje
    Oratorijski zbor crkve. sv Marka Cantores Sancti Marci
    Jurica Petar Petrač, dirigent
    In memoriam Neven Valent
    Hrvatske glazbeničke obitelji - obitelj Franje Dugana
    Franjo Dugan st., Franjo Dugan ml.

    7. svibnja
    Muzej Mimara
    Ivan Vihor, klavir
    Laureat Samoborske glazbene jeseni 2017.
    J. S. Bach, B. Papandopulo, M. de Falla, M. P. Musorgski

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 18. lipnja 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike