Privlačno i izazovno za čembaliste

Koncert čembalista Franje Bilića, Barok plus, Glazbeni salon Arheološkog muzeja u Zagrebu, 13. rujna 2019.



  • Glazbeni salon Arheološkog muzeja u Zagrebu nastavio je s nizom koncerata nakon stanke od dva mjeseca i priređenih dvanaest koncerata. Drugi, kraći dio ciklusa od šesnaest koncerata u 2019. godini počeo je trinaestim koncertom u petak, 13. rujna s nastupom mladoga čembalista Franje Bilića. Skladbe za čembalo skladaju i danas neki suvremeni skladatelji posvećujući ih poznatom interpretu, ali zlatno doba čembalističke literature svakako je 17. i 18. stoljeće, na čijem je vrhu nedvojbeno opus Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Skladajući za instrument s tipkama – čembalo, Bach je stvorio niz skladbi, postavljajući prvo jednostavnije a zatm sve složenije zahtjeve u svladavanju polifonog sloga i samostalnoga vođenja glasova. O Bachovoj skladbi Goldberg varijacijama (koje se u popisu Bachovih skladbi autora Wolfganga Schmiedera nalaze pod brojem 988) zapisao je švicarski publicist Franz Rueb da je Bach „(...) stvorio najgigantskije i najuniverzalnije klavirsko djelo u povijesti glazbe“. Goldberg varijacije, objavljene 1742. godine kao četvrti dio zbirke Clavier-Übung, jedno su od rijetkih Bachovih djela koje nisu skladane prema narudžbi, a skladatelj mu nije dao to ime. Nazvane su po (tada) petnaestogodišnjem čembalistu Johannu Gottliebu Goldbergu, za čije je „spretne ruke i sklonost za odvažno svladavanje teškoća“ Bach čuo i posvetio mu virtuoznu skladbu iako Goldberg nije bio njegov učenik.

    Kako su Goldberg varijacije (s podnaslovom Arija i trideset varijacija) ostvarene i kakve sve zahtjeve postavljaju pred čembalista? Pijevna, mirna tema u polaganome tempu počinje i na kraju ponavljanjem zaokružuje niz od trideset varijacija, u kojem Bach istražuje mogućnosti imitacije teme u različitim intervalima u odnosu na izvornu intonaciju, u različitim ritamskim vrijednostima (figurama), pa i u različitm harmonijskim sklopovima. Dinamičku raznolikost daju registri na čembalu, što je osobito osjenčalo neke varijacije odsvirane na dva manuala.

    Iako Goldberg varijacije danas imaju na svome repertoaru mnogi čembalisti (svih naraštaja), u našoj glazbenoj sredini ih nemamo priliku često slušati. U sklopu obilježavanja jubileja 25 godina čembala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, svirala je u četvrtak, 9. svibnja Goldberg varijacije mlada španjolska čembalistica Maria del Mar Blanco Moreno, predstavivši djelo u pripremnoj fazi koja prethodi usklađivanju svih interpretativnih zahtjeva. Čembalist Franjo Bilić (1994.) završio je studij čembala 2018. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu doc. Pavla Mašića i već se uspješno uključio u glazbeni život u Hrvatskoj kao solist, komorni glazbenik i priređivač seminara interpretacije barokne glazbe. Bilićeva interpretacija Goldberg varijacija u Glazbenom salonu Arheološkog muzeja u Zagrebu potvrdila je njegov temeljit studij izvornika, izgrađenu (pijanističku) tehniku sviranja, iznijansiranu registraciju i suvislo vođenje glasova, primjereno složenim kontrapunktičkim zahtjevima. Dobro artikulirani tonovi i neizbježni ukrasi (nadomjestak za dulje notne vrijednosti) nizali su se u primjerenim tempima iz kojih su povremeni odmak činile diskretne agogičke promjene. Ostavši u okviru programa, Franjo Bilić je publici odsvirao dva dodatka, ponovivši trinaestu varijaciju (za petak 13.!) i desetu varijaciju Fugetu. Umjetnik je muzicirao na novome čembalu zagrebačkoga graditelja Pavla Severa, pa je to ujedno bila i prilika za provjeru svih kvaliteta instrumenta, prije svega izdržljivosti ugođenih žica. Goldberg varijacije teku bez stanke i nisu moguće intervencije u provjeri visine tonova u svim registrima tijekom izvedbe, pa manja odstupanja nisu utjecala na dojam dorađenosti i cjelovitosti interpretacije Franje Bilića.

    Program:
    Johann Sebastian Bach: Goldberg varijacije, BWV 988
    Čembalo: Franjo Bilić

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 10. listopada 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike