Izvrstan početak koncertne sezone

Koncert Zagrebačke filharmonije iz Crvenog ciklusa, David Danzmayr, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 27. rujna 2019.



  • Koncertom za pretplatnike Crvenoga ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog otvorena je u petak, 27. rujna nova, prema riječima ravnatelja Mirka Bocha, 149. koncertna sezona Zagrebačke filharmonije. Prva skladba koncerta bila je In medio ignis iz pera suvremenoga hrvatskog skladatelja Dubravka Palanovića; slijedila je Simfonija br. 41 u C-duru Jupiter, KV 551 Wolfganga Amadeusa Mozarta (jedina u ovosezonskom Crvenom i Plavom ciklusu), a u drugom dijelu predstavljen je odabranim ulomcima balet Pepeljuga, op. 87 Sergeja Prokofjeva. Skladbe ovoga, kao i brojnih drugih ruskih skladatelja, okosnica su ovogodišnje sezone u kojoj je primjerice s tek dvije skladbe zastupljen Ludwig van Beethoven, čiju bi 250. obljetnicu rođenja valjalo svečano proslaviti. Odnedavno je poznat podatak da je njegova Simfonija br. 1 u C-duru, op. 21 prvi put izvedena u Zagrebu na koncertu pitomaca i učenika Glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda 20. kolovoza 1841., što je pomaknulo početak recepcije Beethovenovih simfonija za tridesetak godina u odnosu na podatak o prvoj izvedbi njegove Simfonije br. 7 u A-duru, op. 92 (bez zahtjevnog trećeg stavka) na koncertu Hrvatskoga glazbenog zavoda u čast sv. Cecilije održanom 22. studenoga 1872.

    Skladbe hrvatskih skladatelja također su manje zastupljene, pa je hvalevrijedno da je nova sezona počela skladbom Dubravka Palanovića, inače člana Zagrebačke filharmonije (u dionici kontrabasa). Prema riječima skladatelja, skladba In medio ignis (U središtu vatre) iz 2014. svojevrsni je nastavak na skladbu Ex profundo exitus (2008.), a u njoj je pokušao „dočarati religiozni aspekt ljudske duše s njezinim unutarnjim sukobima i previranjem te uvijek prisutnu nadu i čežnju za neostvarivim, kao i težnju ka spokoju“. U trodijelnoj formi (kao i trodijelnoj mjeri) kroz tri melodijsko-ritamski različite tematske cjeline oslonjene na slobodno nizane harmonije skladatelj je ostvario različite ugođaje koristeći bogatstvo brojnih udaraljki i mogućnosti različite artikulacije tonova gudača i puhača, završivši nakon brojnih dinamičkih promjena sa snažnim dur-akordom (i pronađenim spokojem?).



    Mozartova četverostavačna Jupiter-simfonija (1788.), posljednja u njegovu simfonijskom opusu (i posljednja u trilogiji Es-dur, g-mol, C-dur), čini na određeni način ujedno i njegov vrhunac u kome je povezao klasične formalne obrasce (sonatni oblik) i barokne (fuga u posljednjem stavku). Pepeljuga je svoje prvo glazbeno-scensko oblikovanje dobila u operi Gioacchina Rossinija (još 1817.), a veliki majstor baletne i filmske glazbe Sergej Prokofjev predložio je za kazalište Kirov u St. Peterburgu upravo bajku Pepeljuga nakon uspjeha baleta Romeo i Julija 1940. Rad na partituri odgodio je Drugi svjetski rat, pa je djelo dovršeno i praizvedeno 21. studenoga 1945. u Boljšoj teatru u Moskvi. Izvrstan poznavatelj mogućnosti orkestra obogaćenih (sukladno sadržaju bajke) brojnim udaraljkama, Prokofjev je motive oslonjene na preglednu i slobodnu harmonijsku podlogu uglavnom utkao najčešće u ritamske obrasce bliske plesnima, završivši djelo s polaganim, pijevnim stavkom Amoroso, u kojem se naslućuje njegov veliki smisao i za filmsku glazbu.



    Prvi koncert nove sezone Zagrebačke filharmonije ostvaren je pod ravnanjem maestra Davida Danzmayra, počasnog dirigenta od ove sezone. Tri godine (od 2016. do 2019.) bio je njen šef-dirigent, pa se tijekom koncerta potvrdila dobra dosadašnja suradnja između dirigenta koji ne propušta izraditi ni jedan detalj skladbe i koji pomno osluškuje mogućnosti orkestra. A da su one velike i da se mogu prilagoditi svim tehničko-interpretativnim zahtjevima odabranih skladbi pokazalo se tijekom cijeloga koncerta. U skladbi Dubravka Palanovića raspoznala su se različita raspoloženja i veliki dinamički lukovi. Moazartova Jupiter-simfonija (u kojoj je prema partituri sudjelovao manji sastav) prikazala je u najboljem svjetlu majstora klasičnoga stila, ali i orkestar čije je sviranje resila čista intonacija, jasna artikulacija u brzome tempu i dinamičke nijanse (kao nevjerojatan pianissimo rogova na kraju drugoga, polaganog stavka).  U sedamnaest kraćih odlomaka iz baleta Pepeljuga Sergeja Prokofjeva otkrili su glazbenici svih dionica orkestra Zagrebačke filharmonije odlike lijepog, dotjeranog i dorađenog sviranja, lijepog tona u svim dinamičkim registrima, prateći jasne, diskretne pokrete dirigentske palice maestra Davida Danzmayra. Sudeći prema raspoloženju orkestra i njegova počasnog dirigenta, u novoj koncertnoj sezoni publiku očekuju dobro pripremljene i zanimljive izvedbe.

    Program:
    D. Palanović: In Medio Ignis, za simfonijski orkestar
    W. A. Mozart: 41. simfonija u C-duru, KV 551, Jupiter
    S. Prokofjev: Pepeljuga, op. 87, izbor iz baleta

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 11. listopada 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike

najavljujemo...